Ništa mu nije bilo važnije od Podravke. Čak ni vlastita sloboda

ZAGREB - Na dan kad je uhićen i sproveden u remetinečku uznicu, sapet lisičinama i ljutom nevoljom, Damir Polančec zacijelo nije mislio da je baš tog dana prije točno deset godina počeo njegov strelovit uspon u menadžersko-političkoj hijerarhiji. Tog ranoproljetnog dana potkraj ožujka 2000. godine Polančec je odrađivao svoju prvu sjednicu Uprave Podravke i vjerojatno uživao što je konačno u društvu uglednog menadžera Darka Marinca kojem su država i banke povjerile upravljanje koprivničkim prehrambenim divom. Točno deset godina poslije jedan od najmoćnijih ljudi u Sanaderovoj “strahovladi” sabirat će misli i reminiscencije u nekoliko kvadrata neugledne ćelije. U to Polančecovo desetljeće stala je zapravo cijela hrvatska novija tranzicijska povijest.

Ekipa za restrukturiranje

Oporba je preuzela vlast nakon smrti prvoga predsjednika pa je opet dala u ruke HDZ-u, Hrvatska je snažno pokucala na vrata NATO-a i EU, a na domaće su tržište banule velike multinacionalke u odlučnom “pohodu na Istok”. No najviše rangiran koprivnički politički dužnosnik nije ni slutio da će ga njegova prva i najveća ljubav - Podravka - na koncu stajati slobode i ugleda. Biografski fakti u Polančecovu životu danas su manje-više obvezna medijska lektira u kojoj nema previše nepoznanica. Polančecov uspon počeo je 1997. kada kao mladi Podravkin lav ulazi u kompanijsku ekipu za restrukturiranje pod palicom tada krupnog dioničara EBRD-a i švicarske konzultantske kuće ADL.

- Bio je mali skrušeni dečec kad je 1992. došao iz Lure u Podravku. Do 1997. u Podravki je malo tko znao za njega jer je bio referent za nabavu voća i povrća u službi nabave koju je vodio HSS-ov lokalni šef Matija Dolenec - priča iskusan Podravkin menadžer.

Kako ekipa za restrukturiranje uskoro postaje najmoćnija Podravkina poluga vlasti jer su je podupirali i Prkin PBZ te ICF Darka Ostoje, Polančec se kao njihov pouzdanik vrlo brzo penje po hijerarhijskim katovima Podravkine poslovne sedmerokatnice: najprije postaje glavni direktor nabave, a nedugo potom i najmlađi član Uprave Podravke.

Plan Peppercorn

Na Polančecovu ulasku u Upravu inzistirao je upravo Ostoja s obrazloženjem “kako će on riješiti kriminal”. Stoga se za cijelo vrijeme koalicijske vlasti Polančec oslanjao na Ostoju.

- Polančec je kao član Uprave Podravke 2002. ukazao na prvi pokušaj neprijateljskog preuzimanja Podravke i famozni plan ‘Peppercorn’. Tada je spriječio da Podravka u lošim godinama postane lak plijen velikih, a dogovorom s Nestleom priskrbio je tvrtki ogromne prihode. Osim toga, kao član Uprave bio je velik zagovornik preuzimanja Cedevite i Koestlina, ali njegove ideje nisu prolazile na Upravi i Nadzornom odboru - otkriva Ksenija Horvat, glavna Podravkina sindikalistica i članica NO-a tvrtke. Udobnu fotelju u Podravkinoj upravi, ističe, Polančec je zamijenio vrućom ministarskom samo iz jednog razloga: kako bi pomogao svojoj Podravki i kako bi konačno zakonski regulirao projekt radničkog dioničarstva koji je i u njoj želio provesti. - Znam da će Damir na kraju dokazati da je nedužan. Razočarana sam što je do ovoga uopće došlo, ali uvjerena sam kako će se jednog dana vidjeti i spoznati tko je što bio i tko je što činio - iskrena je čelnica najjačeg Podravkina sindikata.

Znao kada treba ući u HDZ

Polančeca su u Upravi Podravke u početku doživljavali kao čovjeka Darka Ostoje. Upravo je Ostoja bio taj koji je inzistirao na Polančecovu ulasku u Upravu s obrazloženjem “kako će on riješiti kriminal”. Polančec se i za cijelo vrijeme koalicijske vlasti oslanjao na Ostoju, mahera hrvatske kuponske privatizacije, kojem je, pričalo se u menadžerskim krugovima, redovito prijavljivao kompanijske nepodopštine. Iz njegove “kuhinje”, ističu u Podravki, na kraju su se izrodile i kaznene prijave protiv dijela Podravkinih i Belupovih menadžera koji su bili osumnjičeni za protuzakonitu nabavu strateških sirovina za lijekove i Vegetu. Prvotni deal Ostojina Dom fonda i države oko opatijskih Liburnia Riviera Hotela pripisivao se Polančecovoj potrebi da kao potpredsjednik Vlade vrati Ostoji “uslugu”. No Polančec tih dana priča kako mu je aferu pokušao smjestiti Andrija Hebrang koji se nakon oporavka od bolesti poželio opet vratiti na potpredsjedničku funkciju u Vladi.

Zvonimir Mršić, gradonačelnik Koprivnice, redovito ga je optuživao da sustavno kažnjava Koprivnicu jer je tamo na vlasti njegov SDP. Ne samo da ne pomaže, bio je uvjeren Mršić, nego Koprivnici i odmaže svagdje gdje može: od gradnje pročistača i gimnazije do gradske prometne infrastrukture. Šef HSS-a Josip Friščić mislio je suprotno.

On je s Polančecom odlično surađivao i u godinama kad je njegova stranka bila u koaliciji sa SDP-om u županiji i državi. Da je tome tako, pokazao je neuspio pokušaj člana NO-a Podravke Zvonimira Mršića da Polančeca 2003. smijeni iz Uprave zbog sukoba s Marincem i drugih nepodopština koje se nisu sviđale SDP-ovoj struji. No, protiv njegove smjene na sjednici NO-a ustali su Ostoja, ali i tadašnji župan Friščić.

- Polančec je bio dobar ministar. Imao je sve kvalitete koje ministri moraju imati: silnu energiju, kompetencije, organiziranost, elokventnost i znanje stranih jezika. No u resoru koji je pokrivao imao je preširok prostor djelovanja. Evidentno je da se bavio i poslovima koji baš i nisu spadali u djelokrug njegova ministarstva - kaže koprivničko-križevački župan Darko Koren. Spretni je Polančec, nakon što se uz Friščićevu pomoć 2003. spasio smjene u Upravi Podravke, iste godine nanjušio nove političke vjetrove. Brže-bolje, otkrivaju stranački izvori, potpisao je u veljači 2004. pristupnicu za HDZ.

Marinac ga predložio

- Da je tada izbore dobio SDP, Polančec bi ušao u HSS - komentiraju njegovi bivši suradnici.

Polančec se kao friški ministar poslije javno pohvalio kako mu je ulazak u HDZ najbolji potez u životu. U početku se u HDZ-u Polančec najviše družio s Lukom Bebićem i Gordanom Jandrokovićem nadajući se da će se na taj način približiti Ivi Sanaderu, pričaju neki od njegovih sranačkih kolega. Nakon slučaja s Hebrangom, Sanader je tražio novog čovjeka i onda mu je Marinac predložio Polančeca. Tako je on samo nekoliko mjeseci nakon ulaska u HDZ ušao i u Vladu.

- No, Polančec nije mislio ostati dugo u Vladi. Imao je namjeru vratiti se u Podravku kao predsjednik Uprave - otkrivaju Polančecovi bivši suradnici. S pozicije potpredsjednika Vlade osnažio je svoj utjecaj u Podravki i zapravo stvorio paralelni sustav uprave. U to vrijeme bio je jako moćan. Ako se netko htio zaposliti, morao je za posao pitati Polančeca i potom potpisati pristupnicu za HDZ. Nakon izbora 2007. Polančec je pridonio i tome da Friščić uđe u koaliciju s HDZ-om, pa mu je Sanader zauzvrat “dao” Podravku. Tako je postao gazda tvrtke, ali i grada, a kad mu je Marinac počeo smetati, pobrinuo se za njegov odlazak, kažu upućeni i dodaju kako je Polančec svoju sudbinu vezao uz Sanadera. No, što se ostalih HDZ-ovaca tiče, Polančec nije bio previše omiljen. Smatrali su ga autsajderom jer je kasno ušao u HDZ pa su mislili kako je to učinio iz interesa. Nije ga, primjerice, simpatizirao ni Ivan Šuker, ali ni Božidar Kalmeta.

Kalmeta ga nije volio

- Kalmeta se ljutio jer je Polančec obično bio najveći gubitnik izbora, a stalno je napredovao. Većina Koprivničana, pak, smatra da Polančec nije napravio dovoljno za grad pa tamo nikad nije uspio steći popularnost koju je, primjerice, u Zadru, stekao Kalmeta.

- Polančec je imao uski krug ljudi oko sebe, uglavnom ulizica i onih koji su mu povlađivali - kažu Polančecovi poznanici. Kad je postao moćan u Vladi, znao je prema članovima Uprave Podravke, ali i članovima HDZ-ove gradske organizacije biti i bahat, a često im je, navodno, znao ponavljati tek jednu rečenicu: - Vi ste tu zato jer sam ja tako htio.