Nisam kao Modrić, ja sam veleizdajnik. Nastavljam strastveno pljuvati po svemu što je Hrvatima najsvetije

Pisac Velibor Čolić pričao mi je kako je jednom davno, prije dvadeset i više godina, na nekom književnom druženju u Francuskoj govorio o ratu u njegovu zavičaju, u Odžaku u Bosanskoj Posavini, a iz publike ga je slušao neki niži član našeg diplomatskog osoblja. Mladi muškarac, skupo odjeven, brižljivo počešljan, picnut kao iz žurnal, mrštio se i kažiprstom gurao cvikere uz nos. Tako ga je naljutilo što Čolić govori da se naposljetku javio za riječ i rekao da ovaj izmišlja, da nije tako bilo. Čolić mu je mirno odgovorio da govori iz osobnog iskustva. Kao nekadašnji vojnik Hrvatskog vijeća obrane. On je u ratu bio, dok niži diplomat, mucica, nije.

Čudno je, pomislio sam nekidan, da na moja književna druženja u Francuskoj, a imao sam ih ovdje desetke u posljednj...