U nastavku donosimo:
- obiteljsku priču Marije i Branka Lovrića od školskih klupa do osječke svakodnevice uoči rata
- intimne fotografije i sjećanja iz doma Lovrića, s fokusom na odrastanje sinova i borbu s bolešću
- kronologiju dana kada je Branko odveden na “informativan razgovor” i što su svjedoci vidjeli
- reakcije institucija, radnog okruženja i susjeda nakon nestanka, uz zabilježene prepreke i šutnje
- iskustva i stavove obitelji o životu u porušenoj kući, potrazi za pomoći i tišini koja je uslijedila
U dva nastavaka donosimo tekst o obitelji Branka Lovrića, civila ubijenog 1991. u Osijeku po naređenju Branimira Glavaša (1. dio)
To je tvoja zemlja, tu sagradi dom…", dopire s televizora grlen glas Vice Vukova kojim su ozvučene pisane reklame na lokalnoj televizijskoj postaji. Marija pojačava ton i počinje pjevati s njim: "…tu je stari temelj, tu na kršu tvom./Tuđin i oluje kidali su nju,/al‘ još uvijek tu je sve dok…." Obrve joj se uvis skupljaju, glava uzdiže, ruke blago širi pa ih križa na prsima, kao da steže dragost koja se nadima u njoj. Pjeva pune duše dok gleda u ekran kojim promiču crvena slova oglasa za kupnju elektroničke opreme, sniženih mesnih proizvoda, poljoprivrednih strojeva. "..mi smo tuuuu", završava Vukov dugim krešendom i Marija daljinskim...
