ODNOS MOĆI

NEPRAVOMOĆNA PRESUDA ZBOG MOBINGA NA FAKULTETU Dekanica Filozofskog kriva za uznemiravanje na poslu

Ante Čović, Vesna Vlahović-Štetić
 Srđan Vrančić, Ranko Šuvar / CROPIX

Zbog uznemiravanja na poslu dekanica Filozofskog fakulteta Vesna Vlahović-Štetić dužna je Anti Čoviću, bivšem profesoru FF-a, sada Hrvatskih studija, prorektoru za organizaciju, kadrovski razvoj i međusveučilišnu suradnju, u ime povrede prava osobnosti isplatiti 25.000 kuna plus 11.250 kuna za troškove postupka.

Dekanica je nepravomoćno proglašena krivom zato što su za njezina mandata tijela FF-a propitivala znanstveni opus i čestitost Ante Čovića, motivirani sumnjom da Čović 2005. nije ispunio uvjete za izbor u zvanje redovitog profesora. Sud je zaključio da postupci koje su se vodili protiv Čovića nisu bili u skladu s procedurom te da dekanica u svojoj komunikaciji s medijima, portalom Srednja, nije davala potpune informacije i dovoljno štitila Čovićev ugled.

Odbor za etiku

To je sukus dugačke presude sutkinje zagrebačkog Općinskog radnog suda Ruže Garac, ispisane 13. studenog na 26 stranice. Ali i rezime sumnji da je Čović napredovao tako što mu je veći broj radova bio dvostruko vrednovan, kao znanstveni članci i kao knjiga, što se smatra prekršajem Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju.

Vijest o nepravomoćnoj presudi protiv dekanice objavio je Hrvatski sveučilišni sindikat na čijem čelu stoji profesorica povijesti Vlatka Vukelić, koju je javnost mogla upoznati kao bivšu dopredsjednicu HSP AS i Playboyev model. U priopćenju HSS traži da Vesna Vlahović-Štetić podnese neopozivu ostavku na dužnost dekanice.

Ante Čović tužio je dekanicu 15. studenog 2018. godine, samo nekoliko mjeseci prije nego što će Stručno povjerenstvo utvrditi da je Čović “godinama kršio osnovne i općeprihvaćene norme akademske etike” i zaključiti da su ispunjeni zakonski uvjeti za oduzimanje znanstveno-nastavnog zvanja profesora jer postoji osnovana sumnja da njegovi radovi prije objavljivanja “nisu podvrgnuti neophodnoj i nepristranoj stručnoj evaluaciji i verifikaciji”. Stav Stručnog povjerenstva podržalo je Vijeće FF-a, ali ga je Matični odbor odbacio – pritom je ostala diskutabilna njegova objektivnost jer mu je na čelu Lino Veljak koji nije tražio izuzeće premda je kao član Komisije za izbor i imenovanja svojedobno blagoslovio Čovićevo napredovanje, a sada se našao u situaciji da procjenjuje vlastite odluke. Čović je na sudu tvrdio kako ga dekanica od “početka svog mandata zlostavlja i vrijeđa njegovo profesionalno i ljudsko dostojanstvo”. Smatra je odgovornom za montirane procese koji su se vodili protiv njega, zbog čega je nakon 42 godine rada bio prisiljen otići. Dugačka je lista grijeha dekanice, tvrdio je Čović: “protupropisno je provela postupak pred Etičkim povjerenstvom, mimo pravila uvrstila je točku o oduzimanju njegovog znanstveno-nastavnog zvanja na dnevni red sjednice Fakultetskog vijeća”. Zbog toga je Čović, vidljivo je iz presude, tražio zaštitu kod rektora Sveučilišta Damira Borasa. I dobio. Boras je dva puta pisao dekanici i izdao “upozorenje na nezakonitost postupka”. No, ni nakon toga dekanica nije obustavila postupak, žalio se Čović.

Odnos moći

Dekanica je na sudu upozorila na odnos moći, činjenicu da joj je Čović kao prorektor Sveučilišta nadređen. Odbacivala je optužbe kako ga je otjerala s FF-a tvrdeći da Čović ima navršenih 69 godina pa mu je radni odnos temeljem Zakona o radu trebao prestati, ali mu je odobreno produljenje na pet godina. Pojasnila je povijest sumnji u Čovića: ad hoc povjerenstvo Sveučilišta u Zagrebu još 2012. razmatralo je je li Čović prekršio Etički kodeks te se proglasilo djelomično nekompetentnim, dijelom nenadležnim za donošenje odluke. Odbacivala je navode o progonu i samovolji, uvjeravala da je samo radila svoj posao i da je Čović taj koji je uznemiravao nju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
14. prosinac 2024 20:41