VELIKI SKANDAL

NEOBIČNA KRAĐA UZDRMALA SOA-u Iz najsigurnije zgrade u cijeloj Hrvatskoj ukraden bicikl

Zagreb, 150514.Koturaska ulica.Ilustracija za pricu o kradji bicikla iz SOA-e preko ograde koja dijeli parkiraliste SOA-e i osnovne skole Tina Ujevica na adresi Koturaska cesta 75.Foto: Darko Tomas / CROPIX
 Darko Tomas / CROPIX / Darko Tomas / CROPIX

Ovo je nasigurnija i najmodernija zgrada u zemlji. Njene staklene stijene otporne su na metke, eksplozije i prisluškivanje, a prije ugradnje prozori su punih šest mjeseci testirani na lokaciji u Njemačkoj. Hodnike, urede i okoliš pokrivaju deseci nadzornih kamera. Liftovi i instalacije otporni su na vatru, a uredi puni high tech opreme za nadzor. Tri podzemne etaže koje služe kao garaža u slučaju ozbiljne krize mogu se u nekoliko jednostavnih poteza prenamijeniti u alternativnu bolnicu.

Cijeli kompleks se postire preko 42 tisuće kvadrata.

Briga za sigurnost

Uostalom, zgrada Sigurnosno-obavještajne agencije i trebala bi biti poput svemirskog broda. Ipak se u njoj agenti brinu za sigurnost nacije.

Izgradnja ovog špijunskog gnijezda, kako je prozvano u medijima, dovršena je koncem 2010, nakon čega su se u nju na adresi Savska 39/1 s dviju adresa u Gruškoj uselili djelatnici SOA-e i započeli svoj operativni rad.

A onda je netko iz njenog dvorišta ukrao -bicikl.

Lopov nikad nije pronađen.

Prema informacijama Jutarnjeg lista, prije otprilike godinu dana, dakle negdje u svibnju 2013. godine, netko dovoljno hrabar ili lud, ušao je u ograđeno SOA-ino dvorište koje gleda na osnovnu školu Tin Ujević, prerezao lanac s kojim je bicikl bio vezan, prebacio ga preko ograde i odmaglio u nepoznato.

Pritom je nepoznati lopov, doznajemo, imao i veliku dozu sreće, jer je u dvorište, slučajno, a možda i namjerno, ušao kroz slijepu točku, jedinu koju nadzorne kamere ne pokrivaju. Pregledom video snimki naime nije se moglo utvrditi tko je počinitelj, što je točno napravio ili kako uopće izgleda. Iza njega je ostala tek rupa u žičanoj ogradi.

Sam ju je izrezao i kroz nju se provukao unutra i van.

Prema jednoj teoriji sam lopov ustvari nije ni znao gdje krade bicikl, i možda je mislio da dvorište u koje je provalio nema veze sa zgradom Obavještajne agencije.

Darko Tomas / CROPIX / Darko Tomas / CROPIX
Zagreb, 150514.Koturaska ulica.Ilustracija za pricu o kradji bicikla iz SOA-e preko ograde koja dijeli parkiraliste SOA-e i osnovne skole Tina Ujevica na adresi Koturaska cesta 75.Foto: Darko Tomas / CROPIX

Potpuni šok

Je li krađa bicikla, koja je jedini ovakav incident na adresi SOA-e, i službeno prijavljena, pitali smo jučer zagrebačku policiju, ali i Ministarstvo unutarnjih poslova. Pitali smo je li točno da počinitelja nadzorne kamere nisu uspjele uhvatiti i je li slučaj kasnije razriješen, odnosno počinitelj uhićen?

Iako su u prvim kontaktima izrazili nevjericu da bi se takvo što doista i dogodilo, djelatnici zagrebačke policije i MUP-a obećali su provjeriti navode u svojoj evidenciji. Pojavilo se naravno pitanje nadležnosti, s obzirom da je zgrada SOA-e štićeni objekt. Kome bi se ovakav slučaj prijavio i tko bi ga rješavao? Na kraju, do završetka radnog dana odgovor na pitanja jučer ipak nismo dobili.

Naravno, postoji i mogućnost da se pitanje krađe bicikla jednom od djelatnika agencije nije službeno prijavljivalo policiji već se slučaj rješavao interno. Jer iako je riječ o beznačajnom kaznenom dijelu, zbog lokacije je svakako riječ o škakljivom incidentu.

A možda se agencija jednostavno nije željela javno blamirati. U sigurnost lokacije je ipak uloženo puno truda ali i golemi iznos novca.

A koliko točno je uloženo, javnost je saznala u srpnju 2012. godine kada je Jutarnji list nakon brojnih upita agenciji i drugim institucijama zatražio deklasifikaciju podataka o gradnji famozne zgrade u Savskoj.

Ti su podaci dotad bili tajni. Nakon jednog sastanka Vlade u lipnju 2012. javnost je konačno saznala detalje o njenom građenju. Prije svega cijenu. S PDV-om je ona iznosila blizu 60 milijuna eura.

Izgradila ju je, pokazala je dokumentacija, tvrtka Kamgrad u vlasništvu poduzetnika Drage Kamenskog, koji je, prema dostupnim podacima, bio najpovoljniji u nadmetanju. Osim Kamgrada, u nadmetanju su sudjelovale tvrtke Tempo-Inžinjering, Profectus, Ing-Grad i Tehnika. Objekt je građen prema idejnom rješenju tvrtke APZ Inžinjering iz Zagreba.

No, posebno zanimljivo je da je zgrada SOA-e vjerojatno jedini objekt od nacionalnog značaja u svijetu koji je u potpunosti građen i opreman putem leasinga. Tako je vlasnik sjedišta SOA-e Raiffeisen Leasing kojem država svakog mjeseca kroz period od deset godina mora platiti ratu od 443.056,22 eura, pa se iz državnog proračuna mjesečno za nju izdvaja 3,3 milijuna kuna.

Najvažniji projekt

Nije tajna da je nova lokacija SOA-e u biti jedan od najvažnijih projekata Tomislava Karamarka, bivšeg ravnatelja agencije, a danas šefa oporbenog HDZ-a. Uoči deklasifikacije podataka novinaru Jutarnjeg su iz Vlade rekli kako je tadašnji premijer Ivo Sanader Karamarku dao odriješene ruke za sve pravne i druge poslove izgradnje sjedišta njegove službe. BIla je to na neki način kruna njegove obavještajne karijere.

Visoku cijenu gradnje u SOA-i su tada pravdali činjenicom da je Vlada odobrila ne samo izgradnju već i opremanje sjedišta agencije za navedeni iznos. To je uključivalo i namještaj, telefonsku centralu, sistem sale i drugu opremu. Zgrada ima osam nadzemnih etaža za urede agenata i tri podzemne koje služe kao garaža. U njoj se nalaze polivalentne dvorane, moderna streljana, brojna vježbališta, kongresne dvorane te potpuno opremljeni restoran s kuhinjom.

SOA je inače s radom počela 17. kolovoza 2006. godine kad je na snagu stupio Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu RH. Do useljavanja u sjedište u Savskoj koje je građeno točno 19 mjeseci, uredi su bili raštrkani na više adresa, pa se ovim potezom zapravo štedi, rekli su u agenciji koja službeno pokriva civilno područje sigurnosnog i obavještajnog rada u zemlji i inozemstvu. No, zgrada SOA-e spominjana je i u negativnom kontekstu pranja novca i namještanja natječaja za njenu gradnju. Prema informacijama Jutarnjeg lista iz prosinca prošle godine čitav lanac podizvođača koji su sudjelovali u gradnji bio je sumnjiv pa je slučaj prijavljen Državnom odvjetništvu. Tvrtke podizvođači, prije svega Corneus i Energomont koje se spominjalo u kontekstu izvlačenja 21 milijun kuna koje su dobili za radove na preuređenju zgrade Ustavnog suda i zgrade SOA-e.

Kontroverzna gradnja

Što se dogodilo? Tvrtka Energomont vlasnika Radoslava Rodića iz Velike Gorice na projektu SOA-e postavljala je instalacije za vodu, plin, grijanje, ventilaciju i hlađenje, a unajmila ih je kao podizvođače upravo tvrtka Kamgrad koja je bila glavni izvođač radova. Upravo je Rodić, kako smo pisali u Jutarnjem, unajmio daljnjeg podizvođača tvrtku Corneus u vlasništvu umirovljenog branitelja Josipa Mutaka koja nije imala prihode ni zaposlene. Corneus do 2008. nije prijavljivao nikakve prihode iako je osnovan 2003. godine, a onda je ostvaren prvo prihod od 4,1 milijun kuna, a godinu dana kasnije i trip puta veći- od čak 12,6 milijuna kuna.

Istražitelji su utvrdili da su Mutak i partner mu Boro Radonić ukupno izvukli 21 milijun kuna iz Corneusa. Zbog toga je protiv njih podignuta i optužnica od Županijskog državnog odvjetništva, koja je u prosincu lani i potvrđena.

Bizarno je da obojica na sebe nisu imali prijavljenu nikakvu imovinu.

Radonić je na sebe imao prijavljen samo Renault Clio, a Mutak je hrvatski branitelj, deložiran iz stana nakon 53 godine, koji je živio pod šatorom sve dok mu Grad Karlovac nije dao stan od 16 kvadrata bez sanitarnog čvora.

Corneus je 2012. godine otišao u stečaj, a dotad su Mutak i Radonić preko bankomata podigli u dvije godine čak 21,1 milijun kuna. Redom su u pojedinačnim transakcijama s bankomata u Malinskoj, Kraljevici, Crikvenici i Zagrebu podizali po sedam tisuća kuna, a primjerice 30. rujna 2009. s nekoliko bankomata u Zagrebu digli su 200 tisuća kuna.

Vlasnik Energomonta Rodić je u postpuku saslušan kao svjedok i tvrdi da je on s Corneusom ugovorio poslove od kakvih 150 tisuća kuna, pa mu nije jasno otkud se pojavila cifra od 21 milijuna.

Ukradeni identitet

Dopisnik Jutarnjeg iz Karlovca pronašao je Mutaka koji mu je slučaj ovako objasnio:

- Ovo je priča o krađi identiteta, priznajem, uz moj pristanak. Zapravo, ne radi se o meni, nego o nečem puno krupnijem, ne znam točno o čemu.

Ja sam žrtva, bio sam na dnu piramide. Zar mislite da bih živio ovdje da sam okrenuo taj silni novac? Pa kupio bih si barem neku garsonijeru sa sanitarnim čvorom objasnio rekavši da su mi prišli nepoznati ljudi koji su ga tražili za uslugu da na njegovo ime prebace tvrtku Corneus. Čeka se početak suđenja. Djelatnik SOA-e svoj bicikl nikad nije dobio nazad.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
15. studeni 2024 05:31