Nemoćni bolesnici rak-rana hrvatskog zdravstva: Žao nam je, ali skupite stvari i umrite doma!

Zbog cerebralne paralize tridesetogodišnji Splićanin od rođenja je ovisan o tuđoj pomoći. No, do prije desetak godina ipak je mogao živjeti u svom domu.

Roditelji su brinuli o njemu dok je to bilo moguće, odnosno do 2002., do njegove dvadesete. No, onda je morao u bolnicu, i to na Kliniku za pedijatriju jer upravo ti liječnici najbolje poznaju njegov slučaj i najbolje mu mogu pomoći, kažu roditelji.

Krugovi muke

“Na žalost, nakon godina njegov je organizam iscrpljen. Ne može samostalno disati. Ne može jesti, a ustanove u kojoj bi dobio primjerenu skrb, osim bolnice, u Hrvatskoj zasad nema”, kaže pedijatar. Dodaje kako sve bolnice u Hrvatskoj imaju takvih pacijenata, jer sustav ne pruža drugo rješenje, a netko im mora pomoći. Obitelji dok mogu daju sve od sebe. I ovog splitskog pacijenta roditelji su godinama hranili na žličicu. Onda su malo-pomalo dodatno slabjeli njegovi mišići i pluća sve do trenutka kad je jedini izlaz bila bolnica. Respirator je njegova svakodnevica. No, ovaj splitski slučaj nije izoliran, a bolnice pak s druge strane u sve većoj besparici sve rjeđe primaju teške, neizlječive pacijente.

“Vašoj majci više ne možemo pomoći. Ni jedna terapija neće je izliječiti pa dođite po nju. Ne možemo je više držati u bolnici!” Riječi su to koje vrlo često čuju obitelji teških, neizlječivih ili kroničnih bolesnika. U tom trenutku počinje nerijetko nemoguća misija primjerene skrbi o dragoj osobi, jer kod kuće nema nikakvih uvjeta da se teško bolesnom osiguraju dostojni posljednji dani života. Sigurno je da će to biti sve veći problem, jer Hrvatska stari i sve je veći broj starijih iz godine u godinu.

Obitelji nerijetko ne mogu skrbiti o takvim osobama jer niti imaju uvjeta niti znanja, a većina bi takvih bolesnika gotovo cijeli dan bila bez ičije pomoći jer kći, sin ili netko drugi iz obitelji naprosto mora raditi!

Skrb za 9000 osoba

Zbog toga, ili milošću nekog šefa odjela ili uspije li se naći dobra veza, takvi se pacijenti smještaju u tzv. akutne bolnice.

Više od 50 posto oboljelih od zloćudnih bolesti umire u bolnicama, i to najviše u kliničkim centrima. Naime, procjene govore da oko 9000 osoba oboljelih od zloćudnih bolesti svake godine treba palijativnu skrb u zadnjim mjesecima ili danima života. Međutim, kako je do sada palijativa bila na repu hrvatskog zdravstva, to se takvim pacijentima pomoć pruža u najskupljim kliničkim ustanovama gdje se prema podacima HZZO-a 68 posto sredstava tih bolnica troši za intenzivno liječenje, brojne nepotrebne pretrage, skupe lijekove koji ne rezultiraju adekvatnom kvalitetom života.

Za tu polovicu pacijenata sa zloćudnim bolestima koji su bili u terminalnoj fazi bolesti ukupno je potrošeno oko dvije trećine godišnjih sredstava za liječenje oboljelih od raka.

Kako bi se takvim pacijentima pružila bolja skrb, a to u principu znači kvalitetniji zadnji dani života, preporuka je Svjetske zdravstvene organizacije da se palijativa organizira na svima razinama, a to znači od primarne do bolničke zdravstvene zaštite što je sad u Hrvatskoj nemoguće. Premda se nerijetko misli da je organizacija palijative skupa, jer se odmah spominje gradnja novih ustanova odnosno hospicija, to ne drži vodu.

Naime, prije svega svi domovi zdravlja trebali bi imati timove za palijativnu skrb kao što će od početka sljedećeg mjeseca navodno imati Dom zdravlja Centar u Zagrebu, a svaka županijska bolnica trebala bi imati određen broj kreveta za takve bolesnike.

Ministrova ofenziva

Ministar zdravlja Rajko Ostojić potvrđuje da je palijativna medicina rak-rana hrvatskog zdravstva i najavljuje ofenzivu. Tvrdi da će, uspije li dogovor s Medicinskim fakultetom, zagrebačka bolnica za plućne bolesti u Rockefellerovoj biti ogledna ustanova za palijativnu skrb u Hrvatskoj. Dodaje da bi se već u rujnu restrukturiranjem bolničkih kreveta moglo znati koji bi se dio mogao prenamijeniti za produljeno liječenje i palijativnu skrb te hospicije. Osim toga kaže da će bolnica u Novom Marofu dobiti dodatne krevete za smještaj kroničnih bolesnika, a dio bolnice u Kninu nedavno je također najmijenjen teškim kroničnim bolesnicima. Ministar priznaje da je najveći problem grad Zagreb, jer za palijativnu skrb i hospicijski smještaj zasad nema kapaciteta.

- Kad se bolnice budu organizirale tako da se dio zahvata i pretraga radi u tzv. dnevnoj bolnici, smanjit će se pritisak za hospitalizaciju, a onda će se dio moći koristiti za palijativnu skrb - optimistično tvrdi ministar.