Na jezeru Raminac u Lipiku u subotu, 10. lipnja, po prvi puta će biti održan Lađarski kup grada Lipika, brzinska utrka neretvanskih lađa na kojoj će sudjelovati 10 muških i četiri ženske posade iz Metkovića, Zagreba, Rijeke, Siska, Đakova, Slavonskog Broda i Bjelovara. Utrka će imati međunarodni karakter jer su svoj nastup potvrdili i lađari iz Sombora, a očekuje se i dolazak posebne ekipe prijatelja iz BiH, iz grada Gračanice, piše MojPortal.hr.
200-metarski brzinac
Ova utrka će podsjećati na neretvanski Brzinac, sprint utrku koja se vozi nekoliko dana prije samog Maratona i na kojoj se lađe bore za što bolje startne pozicije.
Na Ramincu će se lađe utrkivati na stazi dugoj 200 metara tako da dvije lađe kreću istovremeno, ali u suprotnim smjerovima. Cilj je da što prije dođu svaki do svoje bove, naprave okret i vrate se do polazne točke na kojoj je cilj.
Iako je prva, bit će ovo vrlo jaka utrka jer dolaze pobjedničke posada sa zadnjeg Maratona, muška ekipa Zagreba i ženska iz Siska, a tu je još nekoliko ekipa koje su na proteklim Maratonima osvajali medalje.
Organizatori "Šumari lađari“
Organizator ove zanimljive i atraktivne utrke na kojoj će se utrkivati originalne lađe kakve se utrkuju na popularnom Neretvanskom maratonu lađa, je Hrvatsko šumarsko društvo, ogranak Bjelovar ili kako ih u lađarskom krugu popularno zovu "Šumari lađari“.
Među glavnim organizatorima i inicijatorima održavanja ove utrke je Dalibor Horvat Dabo, rođeni Daruvarčanin koji od 2008. ima stalnu adresu u Lipiku.
- Baš se veselim i uzbuđen sam i ovo će mi biti Nova godina prije Nove godine, kaže na početku našeg razgovora.
Ideja da se lađe dovedu u Lipik kuha se već nekoliko godina. Lani je bio neuspješan pokušaj, ali ove godine sve je sazrelo i sjelo na svoje mjesto.
– Odluka da idemo na Raminac pala je za Badnjak. Sjeli smo kapetan Matija Ivezić, Hrvoje Zeman, Mario Mesar, Ivica Đuran i ja i rekli da definitivno idemo u organizaciju utrke.
Ljudi su se sami počeli javljati i nuditi pomoć, među njima i brojni sponzori. Iza nas je stao i Grad Lipik koji je generalni pokrovitelj utrke i koji je prepoznao potencijal ovog događaja koji će u Lipik privući više od 200 natjecatelja, ali i još stotinjak ljudi iz pratnje i logistike.
Prvi Maraton 2012.
Šumari su prvi Maraton lađa odveslali 2012. godine, a ove godine će veslati svoj 12. maraton. Sve je počelo izletom radnika Hrvatskih šuma u sklopu kojeg su boravili na ušću Neretve. Hrvoje Zeman je imao iskustvo jer je odvezao već nekoliko maratona i pobliže ih upoznao s njim. Par mjeseci kasnije Zeman je krenuo u formirane lađarske ekipe Šumara kojoj se odmah priključio i Dabo. On je odveslao deset maratona, a u lađi planira biti i ovog ljeta.
- Ma idem još jednom izginut‘ i odveslat‘ na svježinu i iskustvo! Veslat ću dok budem zdrav i tijelo bude slušalo, kaže Dabo koji je već zagazio u 51. godinu.
Inače, Maraton lađa na Neretvi dug je 22,5 kilometara, vozi se od Metkovića, preko Opuzena do Ploča u kojima je cilj. Radi se o vrlo zahtjevnoj utrci tijekom koje veslač napravi i više od devet tisuća zaveslaja. Rade svi mišići u tijelu, uz ruke i noge, jako trpe i leđa, ali Dabo ističe da je najvažnija glava. Nedavno je izračunao da je do sada odveslao oko 4,5 tisuće kilometara, kako kaže, dovoljno da dovesla do Sjeverne Amerike.
Dodaje i da kada lađa uđe među prvih deset, postaješ netko u lađarskom svijetu i lađari te drugačije gledaju.
Pomogli Argonauti
Šumarima je na samim počecima puno pomoglo što je Bjelovar već imao jednu lađarsku ekipu, legendarne Argonaute koji su prva kontinentalna ekipa koja je uspjela pobijediti na Maratonu.
Dabo se prisjeća da su Šumari prvih nekoliko godina radili bez trenera i nije bilo napretka da bi dolaskom Nikica Ljubeka, proslavljenog veslača, počeli stizati i rezultati. Šumarima ja najbolji rezultat na maratonu bilo 6. mjesto. Dabin najbolji rezultat je 10. mjesto sa Šumarima, veslao je i za ekipu Šumski u kojoj je bio i kapetan, a lani je veslao s ekipom Argosaura.
Jedne godine imao je zdravstvenih problema i nije mogao veslati, pa je umjesto u lađi, završio u logistici zajedno s ekipom iz Veprove glave, Stjepanom Benkovićem i Krešimirom Kekom Savijem.
- Odradili smo vrhunski posao i ekipa iz lađe je bila prezadovoljna jer nisu morali misliti ni o kuhanju ni o ostalim logističkim stvarima poput organizacije prijevoza i slično. Zadnje dvije godine nam se priključio i Denis Gašljević i evo već četvrtu godina će naša lipička logistička ekipa biti zadužena za Šumare, kaže Dabo pa se vraća na Maraton i veslanje:
- Maraton je nevjerojatno fizičko, ali i emotivno pražnjenje. Prošle godine sam imao malo treninga, ali sam se osjećao dobro i znao sam da mogu. Na maratonu sam doslovno dao sve što od sebe, ubio sam se k‘o konj. Odveslao sam cijeli maraton i u cilju mi je bilo toliko loše da sam se ispovraćao. Znalo se dogoditi da uđeš u cilj i samo počneš plakati, suze idu, a ti ni sam ne znaš zašto. Zato poslije Maratona uvijek idem na godišnji odmor. Odem na more pa blejim po pet dana - kaže Horvat.
Dabo i adrenalin
Dalibor Horvat, inače zaposlenik Hrvatskih šuma ispostava Lipik, osebujna je ličnost koji je u životu prošao i probao sve i svašta. Ne krije da voli adrenalin i da ga je tražio na raznim mjestima: okušao se u raftingu, jedrio je, bavio se biciklizmom, dugo godina je igrao košarku, stao je i na role i na skije iako kaže da je to neslavno završilo. Oduvijek je i društveno aktivan, svojevremeno je svirao u više bandova, bio amaterski glumac, danas je aktivan u ekipi Kod veprove glave…
- Od ekstremnih sportova još sam se probao napit‘ jako i skočio sam salto u bazen, kaže mi uz smijeh bez kojeg je razgovor s njim nezamisliv.
Ni sam nema odgovor zašto ga maratoni lađa toliko privlače.
- Vjerojatno isto kao i trkači koji trče ultramaratone, jednostavno ti uđe u krv, tijelo ti pređe u neku drugu dimenziju. Postoje situacije u kojima prelaziš svoje granice i fizički i mentalno i uspijevaš napraviti stvari za koji nisi ni slutio da možeš.
Ne postoji "ne mogu"!
- U stvari lađa me je naučila da nikad u životu ne prihvatim "ne mogu" kao odgovor. Ne postoji "ne mogu"! Nagrada je poseban osjećaj u lađi kada se 12 ljudi potpuno uskladi i sinkronizira i doslovno diše kao jedan. To zajedništvo na kraju živimo i izvan lađe, jako dobri smo prijatelji i lađa nas je povezala za cijeli život, kaže Dalibor koji nije propustio spomenuti i Rihtarića, Marinkovića, Savija, Matijaševića, Bahnika, Lipičane i Pakračane koji su također vozili na Maratonu, a dodaje da se u lađi okušalo još njih desetak koji su probali, ali brzo odustali kad su vidjeli koliko je to zahtjevno i teško.
Ističe prijateljstva s ljudima s Neretve, posebno iz Rogotina i Krvavca koji za njih navijaju kao i za svoje posade, onda prijateljstvo s Đakovčanima s kojima se druže i kroz godišnje sportske troboje u nogometu, košarci i, naravno, veslanju.
"Čonč za sirotinju"
Dabo je posebno ponosan što su neki primijetili sličnost s Tomislavom Smrčekom Čončem, jednom od ikona lađara i osnivačem sportske udruge Argonauti iz Bjelovara pa su Dabu prozvali i "Čonč za sirotinju".
- Nakon što je s Argon osvojio prvo mjesto na Maratonu, za Čonča su govorili da čak može hodati po vodi u što sam se uvjerio jednom prilikom na ušću Neretve. Javio sam mu se, otiđemo na čašicu loze u obližnji beach bar. Tada je uočio da smo vrlo slični i rekao mi je: "Dabo, ti si moj negdje putem izgubljeni, veliki brat".
Pitam ga: "Čonjo, kad ću ja moći hodati po vodi?"
On mi odgovori: "Ti, Dabo, moj možeš sve!"
- Nisam tada razumio njegove riječi, ali već ujutro nakon joge koju svako jutro radim od 4,30 do 5,15, zakoračio sam u Crnu Riku i lijepo se okupao u hladnoj, mutnoj rijeci. Sva sreća tamo je u ribolovu bio Joško Jerković Piro. Zlatni maratonac Rogotina Piro mi kaže: "Dabo, Maraton je više od veslanja! Maraton je sve!". Kod Pire u konobi vise Domagojevi štitovi, stara vesla, fotografije s predsjednicima….
Staro veslo i Domagojev štit
Pitam ga: "Kada ću ja, Piro, imati staro veslo na zidu kao ti?"
On mi odgovori: "Čim se vratiš u Lipik, jedno veslo prilomi priko kolina, ali ne do kraja i onda ga obisi nazid. Ljudima pričaj da si ga slomija na jednom Maratonu 500 metara prije cilja i da si onda livom rukon vesla do ucilj!
- Tako sam i napravio, ali sam i dalje maštao kako ću se jednom popeti na binu u Pločama i dignuti Domagojev štit, taj 35 kilograma težak brončani komad koji dobiva pobjednik. Međutim, Štit odnosno njegovu repliku mi uručiše moji dragi prijatelji Šumari lađari kao iznenađenje za 50. rođendan.
Najprije sam ga htio objesiti u spavaćoj sobi, ali supruga nije dala da se skine tapiserija od njene prababe pa su tako replika Domagojevog štita i potrgano veslo završili na zidu naše kuće za odmor, u dahu je ispričao Dalibor Horvat, Dabo i naš razgovor zaključio pozivom:
- Pozivam ljude da dođu i poprate ovu utrku u Lipiku, da dođu vidjeti kako izgleda izvorna neretvanska lađa, a možda će ova utrka potaknuti nekoga da se okuša u veslanju, posebno one koji vole bol i vole probijati vlastite granice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....