Pobjedu protiv Španjolske počeli smo slaviti u petak u podne. To ludilo trajalo je sve do subote u 19.48 sati, promašenog penala i poništenog gola Brune Petkovića, kada je potonula posljednja naša lađa, a s njom i unaprijed upisana tri boda. Po onoj narodnoj ljuta trava na ljutu ranu počelo je ispiranje gorčine pivom, a sve kako bi otrežnjenje u nedjelju bilo što intenzivnije. Ponedjeljak je donio novi optimizam - nema predaje!
Ovo je najkraći mogući sažetak prva tri dana Europskog nogometnog prvenstva iz perspektive prosječnog navijača hrvatske nogometne reprezentacije.
Po čemu ćemo pamtiti Berlin ako iz vikenda izuzmemo ovaj gorki poraz i nevjerojatno navijanje koje mu je prethodilo? Onako "behind the scenes" gledajući, ima ova njemačka metropola i svojih mana, koje smo sami uočili ili su ih podijelili s nama drugi navijači. Ako ste mislili da ovdje nema muljanja s naplaćivanjem računa, grdno se varate. Recimo, ukusna i obilna hrana koju smo jeli u jednom orijentalnom restoranu s dva piva zaokružena nam je na 40 eura, iako su dvije porcije stajale po 12 eura, dva piva pet eura, plus nešto priloga. Međutim, nikada nismo doznali koliki je stvarni iznos, a koliko nam je čovjek zaokružio. U četvrti koja slovi kao ne baš posve sigurna ne da se čovjeku ulaziti u rasprave koliko vam je točno eura izbijeno iz džepa.
Runde na crnjaka
Obitelj iz Karlovca slično je prošla u Uefa fan zoni kod Brandenburških vrata. Oni su na iznosu od 27 eura, tvrde nam, prevareni za cijelih 15. Bez ulaznica za Olimpijski stadion, utakmicu su pratili tamo.
- Naručili smo četiri piva i jedan Aperol Spritz. Cijena za to je 48 eura, u što je uključena i kaucija od tri eura po čaši koji nam se vraćaju nakon povrata. Uz pića koja smo upravo bili kupili, vraćali smo 12 čaša i za svaku smo trebali dobiti povrat od tri eura, što znači da nam je račun trebao uznositi 36 eura manje, odnosno 12 eura, a konobar nam je naplatio 27. Kada smo prigovorili da je previše, on je krenuo nešto zbrajati mobitelom i pravio se da ne zna engleski. Nakon što smo inzistirali na računu, na komad papira nam je "načrčkao" rukom iznos od 56 eura koji, naravno, nema veze s vezom - ispričali su nam ogorčeni Karlovčani, pokazujući "račun" koji su dobili.
Razočaranje su podijelili s navijačem iz Velike Gorice koji je prevaren za ulaznicu. Platio ju je 300 eura, nažalost unaprijed, stigao u Berlin, a čovjek koji mu ju je trebao transferirati netragom je nestao. Koliko su po fan zonama i kafićima Hrvati potrošili novca, teško je i približno zbrojiti, viđali smo situacije kada se na šankovima naručivala "gajba" odjednom jer je tako bilo jednostavnije izbjeći gužvu. Usuđujemo se reći da je dosta toga prošlo ispod žita ili, kako bi se kod nas reklo, na crnjaka.
S druge strane, ispalo je da smo nepotrebno strahovali bojeći se berlinske skupoće kad je riječ o namirnicama. Pune dvije vrećice za nas petoricu i tri dana u Berlinu, uključujući i pivo, u Aldiju smo platili 110 eura. Grubom računicom došli smo do zaključka da bi se iznos koji bismo za isto to morali izdvojiti u Hrvatskoj dobrano naslonio na okruglih 200 eura.
Za pivo, umjesto za režije
A sada još malo o pivu, koje je nacionalno piće broj 1 u Njemačkoj i neizostavni pratitelj ovakvih nogometnih događanja. Berlin ni najzahtjevnije pivopije neće ostaviti ravnodušnima. Ponuda je brutalno dobra, a cijene rubno prihvatljive, recimo to tako.
Široj publici nude se uglavnom poznati njemački industrijski lageri, najjeftinije koje smo popili bilo je za 2,5 eura, i weizeni - pšenična piva, no među navijačima je bilo i onih koji su htjeli probati poneku "hmeljnu bombu" iz zanatskih pivovara kojih u Berlinu itekako ima. U našem slučaju još su se u vlaku nemilice trošili domaći craftovi, a onda smo opustošili i hladnjak vagon-restorana na liniji Stuttgart - Berlin. Nakon što je posljednja limenka Zmajskog završila u smeću, počelo je rundanje prosječnim Bitburgerom, a onda i Starnberger Hellom i Erdingerom. Sve je dobro kad se ispire prašina s puta, no znali smo da Berlin pruža i nešto drugo.
Guštanje u planetarno poznatom BrewDogu pa onda sve redom u craft pivovari Brlo. Vrhunski IPA, Pale Ale, Stouti i kiseli Souri. Gotovo nevjerojatno da nismo naišli na loše pivo, barem po uzusima zanatskog pivarstva sve je više nego prihvatljivo, no ovdje je cijena dobrano europska jer nemate što tražiti ispod sedam eura za pola litre, do deset eura za pojedine specijale. Ali, tako je to kad se pivo voli više nego plaćanje režijskih troškova i kredita, a navijački entuzijazam plamti. Uostalom, jednom se živi, zar ne?!
Zna se da Nijemci ništa "ne prepuštaju slučaju", pa tako nisu propustili ni da njihovo pivo bude glavni sponzor Europskog prvenstva. Za manje zahtjevna pivska nepca Bitburger, koji se toči na stadionima, možda i nije neki problem, ali kad se za rundu od četiri mlaka piva u plastičnoj čaši, za koja u redu čekaš 15 do 20 minuta, mora dati 40 eura, onda je to pomalo uvredljivo. U redu, cijena piva je sedam eura, ali plastična čaša s obilježjima Eura je tri, pa tko hoće može je vratiti, a tko želi plastičnjak imati za uspomenu, neka je, pa i to je neki suvenir.
Koliko sve to košta?
Nedjelju smo odradili onako pravo turistički, pao je poneki Berliner na Brandenburškim vratima za zagrijavanje i onda pivski raj u pivnici Castle gdje je na točionicima dvadesetak craft piva, uglavnom domaćih berlinskih pivovara. Cijene prihvatljive, prosječno pet eura za pivo. Tamo smo, recimo, popili Guinness za sedam eura, što je dakako puno novca za jedno pivo, ali, s druge strane, znate li koliko košta u Karlovcu? Pa, samo 50 centi manje!
Sve berlinske znamenitosti nemoguće je obići u jednom danu, pa ni u jednom klasičnom turističkom dolasku, ali ako za to spletom okolnosti imate samo jedan dan, onda napravite sljedeće: prođite kroz Brandenburška vrata, popnite se na kupolu Reichstaga koji vam je ni pet minuta hoda dalje i prošetajte Tiergartenom, parkom koji će vas fascinirati još iz kupole. Ako ste hodač, onda vam neće biti problem prošetati na suprotnu stranu sve do zoološkog vrta pokraj kojega je kolodvor, onaj iz knjige "Mi djeca s kolodvora ZOO", potom se spustite u metro i za dvadesetak minuta ste ispred još jedne fascinantne berlinske povijesne priče - "umuzejenih" ostataka Berlinskog zida u Bernauer Strasse. Svakako preporučujemo i Checkpoint Charlie u Friedrichstrasse, najpoznatiji prijelaz između Istočne i Zapadne Njemačke. Usput, naravno, pijte pivo.
I na kraju, koliko to trodnevno zadovoljstvo košta jednog navijača, koji neće paziti na svaki euro? Ugrubo: put 300 eura, smještaj 250 eura, ulaznica za utakmicu 200 eura, hrana iz trgovačkog centra 50 eura, hrana u jeftinijim brzim restoranima 150 eura, pivo 150 eura. Ukupno 1100 eura, po čovjeku dakako. Doviđenja, Berlin, dobar dan, Hamburg!