Nastavak agonije za sportaše: ‘Ovo će mnoge klubove otjerati u propast, i do sada smo jedva izdržavali‘

Ovo je produžetak agonije za amaterski sport, za trenere, roditelje, za djecu. Ne vidim logiku u tome da se sportskim klubovima ne dozvoljava treniranje u dvoranama. Nakon lockdowna prošle godine trenirali smo u dvoranama i pridržavali se svih epidemioloških mjera. Mjerili smo temperaturu, dezinficirali prostor, treneri su imali maske, bio je osiguran razmak među djecom, provjetravali smo prostore. Tijekom treninga nije bilo borbi kako bi se izbjegao osobni kontakt. Nitko nije obolio, ni od djece ni od trenera - govori Boris Bursać iz taekwondo kluba Čigra iz Zagreba.

Njegov klub je imao 230 članova, među kojima su sve skupine, od vrtićanaca do odraslih. Klub trenira i osobe s invaliditetom, a u članstvu imaju i 30 djece s Downovim sindromom kojima je posebno teško pala zabrana treniranja.

Na rubu opstanka

Zbog odluka Nacionalnog stožera civilne zaštite o zabrani treninga u zatvorenim prostorima njihov je klub doveden na rub opstanka, a u istoj su situaciji gotovo svi sportski klubovi koji ne mogu razumjeti da se otvaraju teretane i fitness centri, kockarnice, ali se ne dopušta rad sportskim klubovima.

- Ovo će mnoge klubove odvesti u propast - kaže Bursać i navodi primjer Čigre koja samo za jednu dvoranu plaća mjesečne troškove grijanja od 4500 kuna, sve ostale režije, računovodstvo, a Grad koji je vlasnik dvorane nije ih oslobodio najma.
Sportski klubovi su neprofitne organizacije, u pravilu nemaju zaposlenih i od države nisu dobivali nikakve potpore.

- Imali smo 200-tinjak članova, ali na što će to sličiti nakon svega, tek ćemo vidjeti - kaže Ivan Klanac iz taekwondo kluba Metalac. Treninzi na otvorenom nisu rješenje jer su vrlo niske temperature, a konkretniji programi i sadržaji taekwondoa se ne mogu raditi na betonu.

- Je li pitanje koronavirusa zdravstveno? Ako jest, onda treba promovirati zdrave životne navike, pa i tjelesno vježbanje. Sport je javno dobro, a on nije dostupan velikom broju djece. Ne znam na temelju čega se donose ove odluke - pita se Klanac, naglašavajući da se može trenirati uz epidemiološke mjere kao što se ranije. Ni u njegovom klubu se nitko nije zarazio.

- Nama i djeci koja se bave sportom je nanesena nepravda. Kad sve završi i ostane pustoš od sporta, imaju li osmišljenu mjeru za spas i revitalizaciju sporta? Sport i ranije nije bio u najboljoj situaciji. Postoji zbog ljudi koji ga vole i njihova entuzijazma - zaključuje Klanac.

Marko Jeren iz taekwondo kluba Maksimir kaže da je svim klubovima dosta. Nakon objave Stožera da je velikom broju djece i dalje onemogućeno bavljenje sportom mnogo je trenera iskazalo ogorčenje na društvenim mrežama. Ne mogu prihvatiti da ih se stavlja u neravnopravan položaj s teretanama, fitness centrima i kockarnicama. Rodila se ideja o javnom prosvjedu, a ovog tjedna će se vidjeti je li pala na plodno tlo.

"U trenutku kada su brojevi zaraženih bili visoki podupirali smo odluke vladajućih, kao i slogan #ostanidoma...

Osjećamo se izdanima

Sada kada su brojevi zaraženih niži, popuštaju mjere u drugim zatvorenim prostorima (škole, tjelesni, strani jezici, bazeni, teretane, fitness centri, igre na sreću), kada se naši članovi vide svaki dan u školi, dvorani za tjelesni, na bazenima... kada njihovi roditelji smiju ići u fitness centre, teretane, kockarnice, osjećamo se IZDANIM", napisao je Jeren na Facebooku i naveo da je posljedica ovakve politike gubitak članova zbog nedostatka motivacije, koja je razumljiva u tako mladoj dobi.

- Članova je sve manje, troškovi se gomilaju, a niti jednu potporu još nismo dobili - rezimirao je Jeren.