Sunce je osvanulo u Berlinu, ali na kraju je, umjesto kiše, Španjolska potopila Hrvate. Nažalost, nije svaki dan Maroko... Sve je u uvodu utakmice podsjećalo na uvodni sraz katarskog Mundijala kad je Zlatko Dalić optirao na opreznu varijantu, tražeći prije svega da Hrvatska ostane neporažena. Taj remi, konačni, poslije je preko teškog duela s Belgijom katapultirao ‘vatrene‘ prema svjetskoj bronci.
Hrvatski je izbornik, prema svemu, nošen podrškom pedesetak tisuća hrvatskih navijača na Olimpijskom stadionu, Španjolskoj suprotstavio momčad koja je Portugalu vrlo lako uzela mjeru, ali u Lisabonu, za razliku od Berlina, ta je ekipa igrala rasterećeno, ne misleći na rezultat.
Želja za nadigravanjem, ali i konkretnim akcijama i rezultatom bila je osnovna ideja Modrića i društva. U Berlinu, pak, potpuno druga priča. Umjesto konkretnosti i drskosti, koju ova momčad sigurno ima u svojim nogama, Hrvatska je željela odgovoriti posjedom, primarno da smiri dvoboj, a temeljem toga da poslije naudi ‘la roji‘.
Španjolci su, međutim, imali drugačiji plan. Izbornik De la Fuente respektirao je Hrvatsku, ali svojima nije dao da uđu u ‘vatreni‘ mlin, a momčad na terenu prihvatila je ponuđeno. Nije se, naime, Hrvatska samo pasivizirala, nego je u rijetkim odlascima naprijed iza sebe otvarala koridore koje je Španjolska spremno čekala i dočekala. Kada predstavi (uže) obrane dodamo inferiornost onih koji su nas trebali nositi, dakle veznog reda, a potom i problem brzine i okomitosti, onda lako dolazimo do doista brutalnog spuštanja na zemlju.
Budimo, konačno, realni: strahovali smo kako će reagirati Brozović nakon sezone saudijske rekreacijske lige i nije bio na svojim razinama, ali ključni igrač veznog reda i naš spiritus movens Luka Modrić sjajno je bio izoliran, pružajući vrlo skromnu partiju. U prijevodu, veliku, ključnu partiju za ‘furiju‘ nisu odigrali samo Yamalova brzina i sjajni potezi Ruiza, nego je pobjedu donijela - španjolska veza, koja nas je posve ugasila. Nakon Portugala se hrvatski balon euforije napuhao do krajnjih granica, a onda su Morata, Ruiz i Carvajal stigli na Olimpijski stadion s tri oštre igle, nakon kojih se prasak čuo sve do Hrvatske.
Imali smo mi svojih prilika, razdoblja dominacije, dobrih stvari, imamo i podršku, imamo i nadu. Ali, ipak, imamo i problem. Okomitosti, obrane, realizacije. Zlatko Dalić mora ih riješiti jer nakon ovoga Albanija u srijedu u Hamburgu postaje ‘polufinale‘. Utakmica ‘biti ili ne biti‘. Još uvijek nije drama, nikako, ali ovaj snažni šamar mora nas razbuditi. Inače...