‘Najgore bi bilo prekrižiti i zaboraviti 2020. godinu. O njoj treba pričati, 50 puta ako treba, moramo je probaviti‘

Ante Bagarić iz Klinike za psihijatriju u Vrapču, gostujući u emisiji Intervju tjedna Hrvatskog radija, kazao je kako je najlošije prekrižiti 2020. godinu. Umjesto toga, treba je prorađivati.

- Trebamo s našim prijateljima, susjedima i poznanicima na raznim mjestima prepričavati, a nije loše i sa stručnjacima o tome govoriti. Sad je teško prorađivati prošlu godinu zbog učestalih potresa, ali možemo u veljači, ožujku, pričati o tom potresu i što nam on znači. 2020. godina ne smije biti prekrižena i zaboravljena, ona je sastavni dio našeg života i treba biti integrirana u naš emocionalni svijet. Treba je doživjeti kao tešku godinu koju smo preživjeli, rekao je i dodao kako postoji amaterska misao koja je raširena kod psihijatara da se naviknemo na trenutnu situaciju.

- Ipak, na traumu se ne možemo naviknuti, to nije moguće. Imali smo potres, pa koronavirus pa drugi gadan val koronavirusa, pa sad novi potres. To je sve gore i gore. Životni sam optimist, ali optimizam u sebi uključuje jednu realnost i iskrenost. Ne postoji navikavanje na traumu. Mi moramo proći 2020. godinu, to je esencijalno za nas sve psihijatre. Te traume su se toliko brzo događale da ih nismo stigli proraditi, nismo ih stigli deset puta s prijateljima ispričati, u birtiji s društvom, na kavi, na moru, skijanju. Sve te traume moraju biti ispričane 10 ili 50 puta. One su se nažalost kumulirale i trebat će nam nekoliko godina da tu 2020. godinu proradimo i stavimo je ondje gdje ona u našim životima treba biti, rekao je Bagarić.

Istaknuo je kako kratkoročno ne vidimo sve posljedice.

- Mi vidimo našu djecu koja se i dalje igraju. Mi vidimo mlade ljude koji se i dalje zabavljaju. Međutim, taj toksin koji je ušao u naš emocionalni svijet, on djeluje. Odrazit će se nepovoljno. To nije pesimistična vijest, to je realna vijest i trebamo sve te toksine koji su ušli u emocionalni svijet, napraviti pravu emocionalnu detoksikaciju organizma. Doživjeli smo teške emocionalne traume, kao društvo, ali ako ispravno radimo, možemo napraviti pravu detoksikaciju traume, tako da je izbacimo i proradimo tako da nam te traume budu emocionalno gorivo za naše sljedeće životne faze, rekao je.

Što se tiče straha, kazao je da je on sam po sebi dobar, no anksioznost nije.

- Strah je prirodan. Prirodno je plašiti se za sebe, bliske nam osobe. Anksioznost je nešto što je polako patologija. To je ono što ulazi u nas i ne možemo je definirati. Treba otvoriti komunikacijske kanale, naglasio je i dodao kako treba uzimati anksiolitike ako ljudi ne mogu spavati danima ili osjećaju napetost.

- Oni će odagnati dio straha, ali prijedlog je da se diskutira sa stručnom osobom. Anksiolitici su danas moćni i ne štete. Nitko se ne može predozirati. Postoji jedna opasnost od tih anksiolitika da se čovjek navikne na njih, dodao je.

Bagarić je rekao kako informacije treba prihvaćati do sat vremena dnevno jer sve više postoji opasnost da postajemo ovisni i da nas toksičnost obuhvati.

- Ne trebamo se stidjeti što smo bili tri sata ili četiri sata. Pretjerane informacije razaraju emocionalni sustav koji je ionako oštećen. Ništa se neće dogoditi ako ćemo 10-15 dana 3 ili 5 sati pratiti informacije oko nas. Ako ćemo pola godine stalno tražiti informacije, postoji opasnost da zalutamo i odemo za nekim Mesijom koji nudi brza rješenja. Izaberimo institucije kojima vjerujemo i držimo se toga da se što prije vratimo u taj svoj sat vremena informiranja. Dobro je biti informiran, vrlo loše je biti preinformiran, rekao je.

Naglasio je kako ljudima koji proživljavaju potrese u Baniji treba pored materijalne pomoći i osoba koja će profesionalno slušati njihove probleme.

- Ne možete nekoga iz Petrinje prenijeti u Varaždin jer on u Varaždinu nema ništa i on je emocionalno mrtav čovjek. Za te ljude je vrlo važno da ostanu blizu tog svog drveta, te svoje cigle, koja je srušena. Da imaju jednu emocionalnu povezanost. Cijeli siječanj i veljaču trebalo bi obilaziti potresom pogođena mjesta i slušati ljude, ako ništa drugo. Nekima je rušenjem kuće srušen cijeli njihov emocionalni svijet. Danas smo svi spremni pomoći, ali poslije 3-4 tjedna ti će ljudi ostati sami. Onda će se početi razvijati jedna toksična apatija. Važno je da ti ljudi imaju tim koji će ih slušati i s njim razgovarati, rekao je.

Ante Bagarić je rekao kako sada susrećemo ljude koji imaju emocije kao da su s druge planete.

- Ljudi imaju osjećaj da su ostavljeni i da im je nanesena šteta i mogu okrivljavati Billa Gatesa i svjetske vlade, Kinu i Vladu Republike Hrvatske, ali i članove svoje obitelji. Pitanje je ta eksternalizacija agresivnih impulsa i to je prirodno stanje. Godinu dana ste nekoga osudili na zatvaranje i ne možemo očekivati da će inputi davati normalne posljedice. Moramo ojačati kapacitete da svi ljudi koji su bili zatvoreni ili su izgubili nekoga, da imamo razumijevanja za te početne agresivne reakcije, te da ne uzvraćamo agresivno, zaključio je za Hrvatski radio.