‘Naivni smo, mislili smo pa neće oni nas, susjedi smo. Ali u jednom trenutku mi je sve postalo jasno‘

Osmi je dan ruske invazije na Ukrajinu, 11 je sati, a na vrata motela Plitvice dolazi tročlana obitelj izbjegla pred granatama. S njima je prijatelj, Hrvat, koji će im pružiti dom dok se ne snađu. U Hrvatsku su dotad stigle 823 izbjeglice, a njih 53 privremeni smještaj našlo je na zagrebačkoj obilaznici.

Objašnjava proceduru

I oni su se, kao i ostali, došli prijaviti da su stigli. Većina onih koji su došli zasad ima smještaj kod obitelji Ili prijatelja, ali neki od njih nemaju kamo.

Obavili su trijažu, test na covid, kako bi krenuli dalje.

Ne govore najbolje engleski, hrvatski ne znaju. Prilazi im mlada žena u prsluku Civilne zaštite i na njihovu materinskom jeziku objašnjava proceduru. Ona je također Ukrajinka, ali već dulje živi u našoj zemlji. Nakon što je pomogla svojim sunarodnjacima, sjeda za naš stol i govori da se zove Snežana Vorona.

U Hrvatskoj je s prekidima od 2004., ovdje je išla i u srednju školu. Fakultet je završila u Ukrajini, gdje je upoznala supruga, i zajedno su se preselili u Hrvatsku. Zapravo, tu joj živi i majka jer one su nakon raspada SSSR-a, zbog loših plaća, otišle trbuhom za kruhom.

- I majka i ja smo liječnice. Zapravo sam tu došla u nedjelju, ponijela štambilj i bijele recepte jer sam mislila pružiti medicinsku pomoć ako treba kome. No, to je bilo pokriveno pa sam ostala kao prevoditeljica - kaže Snežana.

Motel Plitvice

Damir Krajač/Cropix

Animira djecu

Jeste li očekivali rat, postavljamo pitanje koje Snežanu dovodi do suza.

- Nisam, naravno da nisam. Imam rodbinu u Kijevu, sestru. Muževa obitelj živi 70 kilometara južnije - govori i nastavlja da ih je još prije mjesec nagovarala da se evakuiraju.

- Vidjelo se da neće biti dobro. Molila sam ih, ali mi Ukrajinci smo pomalo naivan narod. Pa neće oni na nas, susjedi smo - govori Snežana. No, u trenutku kad su priznali dvije pokrajine, sve joj je bilo jasno.

No, tada je rat praktički već počeo. Ipak, dio obitelji joj se evakuirao, a u iščekivanju je sestre, nećaka i bake.

Snežana cijelo vrijeme kontaktira i s drugim prijateljima koji žive u Ukrajini, a na pitanje ima li prijatelja među Rusima, kaže: Imam.

- Zapravo sam rođena na Krimu, a sad više ne znam reći što je to... Ukrajina ili Rusija??? U rat, dodaje, ne može, ali pomagat će svojim sunarodnjacima koliko god može.

- Mislim da većina ljudi koji su tu, srećom, nije vidjela ono što se događa. Razgovarala sam s djecom koju animiram. Mirni su, ali znaju da je njihova zemlja napadnuta - priča.