Na hranu i piće trošimo više nego ikad, a cijena je postala važnija od kvalitete

Pandemija pa onda i inflacija dva su faktora koja su utjecala na brojne aspekte naše svakodnevice, pa tako i navike kupnje. Najnovije Eurostatovo istraživanje pokazalo je da sve više naručujemo hranu i jedemo vani, a s godinama se smanjio i broj ljudi koji si ne mogu priuštiti meso ili ribu jer je uvoz ponudio jeftinije varijante.

Na prehranu se u Europi troši više nego ikad prije - 2021. ukupno 1,55 bilijuna eura. Podaci za Hrvatsku potvrđuju to povećanje. Hrvatska je 2012. na hranu, piće i duhanske proizvode potrošila 5,1 milijardu eura, a deset godina kasnije taj je iznos veći za 57 posto.

Profesorica s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Marijana Ivanov naglašava kako ti podaci ne govore nužno o tome da se konzumira više, već da su se zbog inflacije i poskupljenja povećali troškovi.

- Što su dohodak ili kupovna moć niži, to se više eliminiraju nepotrebni izdaci i oni koji nisu nužni pa relativno veći dio dohotka odlazi na kupnju hrane, režije, otplatu duga i druge neizbježne izdatke - pojašnjava Marijana Ivanov.

Potrošački Zapad

Podaci Eurostata pokazuju da su se od 2019. do 2022. troškovi za hranu i piće više povećali nego u dvostruko duljem razdoblju od 2012. do 2019. Prosječni Hrvat je tako 2012. samo na hranu trošio 1190 eura godišnje, a desetljeće kasnije 2040 eura. Budući da je prosječna neto plaća za 2022. bila 7653 kuna (otprilike 1016 eura), ispada da smo trebali raditi dva mjeseca kako bismo zadovoljili ovu najosnovniju životnu potrebu.

U taj iznos čak nije ni uračunato piće - na bezalkoholno se po glavi stanovnika lani trošilo 380 eura (120 više nego 2019.), a alkohol dodatnih 440 eura (160 eura više). U Hrvatskoj se prošle godine popilo alkohola u vrijednosti 1,7 milijardi eura, a sokova i drugih bezalkoholnih napitaka ukupno 1, 5 milijarde eura. Novac koji dajemo za dostave u tom se razdoblju najviše povećao - za čak 280 eura po stanovniku.

Zvonimir Galić, profesor na Odsjeku za psihologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta i predavač na kolegiju "Psihologija potrošačkog ponašanja", prepoznaje tri faktora kojima bi se takav trend mogao objasniti. Prvo, inflacija je značajno utjecala na povećanje cijena zbog kojih je izdvajanje za konzumaciju veće.

Drugo, rast standarda zbog nominalnog i realnog povećanja plaća i mirovina stvorio je osjećaj da si više toga možemo priuštiti. Iako standard nije rastao koliko bismo željeli i nije ravnopravno raspoređen, neminovno je utjecao na trendove u društvu. Treće, Hrvatska je sve sličnija "pravim" potrošačkim društvima sa Zapada. Sve manje se hrane proizvodi kod kuće jer je isplativije voće, povrće i meso kupiti u trgovačkim centrima, a ujedno se više jede vani i naručuje hrana.

- Ipak, nas u smislu potrošnje obilježava niska razina prihoda jer smo u prosjeku među najsiromašnijim zemljama EU. Kada se primjerice, pogledaju letci i oglasi trgovačkih lanaca, lako je opaziti snažni naglasak na cijeni nego kvaliteti proizvoda - ističe Galić. Taj je materijalni status u Hrvatskoj često slabo promjenjiv.

- Kada se gledaju podaci o socijalnoj mobilnosti, i tu smo pri dnu EU. U kojoj se društvenoj klasi rodiš i s kolikim primanjima, tako ćeš vjerojatno i završiti. To oblikuje sve naše životne izbore, od mjesta stanovanja, obrazovanja pa do potrošnje - kaže profesor s FFZG-a.

- Cijene u Hrvatskoj nisu znatno niže nego u Njemačkoj, ali smo po pokazateljima plaća i životnog standarda daleko ispod. Uz visoke cijene hrane, ljudima s niskim plaćama i niskim mirovinama ne ostaje puno prostora za druge kupnje. I tada štede kupujući jeftinije proizvode i na akcijama, a mnogih proizvoda se i odriču - objašnjava Marijana Ivanov.

Sve više online

Ona podsjeća kako se 80-ih puno toga nije ni moglo kupiti u našim trgovinama pa se brendirana i modernija odjeća i obuća kupovala u inozemstvu. Desetljeće kasnije bili smo relativno siromašni što je potaknulo euforične i stihijske kupnje 2000-ih, odnosno do krize 2009.

Šest godina recesije su smanjili kupovnu moć i racionalizirali navike. Bolja vremena koja su uslijedila prekinula je pandemija zbog koje određeni proizvodi nisu bili dostupni, da bi naposljetku došlo do inflacije.- I bez uvida u statističke podatke prilično je jasno da su se navike potrošača značajno promijenile tijekom i nakon covid-pandemije, a isto tako svaka nova generacija utječe na to da se kupovne navike mijenjaju kroz vrijeme.

Iako je odlazak u trgovinu i dalje najčešći i iznosima najzastupljeniji oblik kupnje, sve više se kupuje online - ističe profesorica Marijana Ivanov. Razlog za to je, osim više mogućnosti za online kupnju nego ranije, to što imamo manje slobodnog vremena pa ga ne želimo trošiti na kupnju.

- Stihijska kupnja i euforija također su manje izražene, a kupnja jednostavno više ljudima ne pričinjava zadovoljstvo kao nekada. Dobrim dijelom i zato što je zbog visoke inflacije sve postalo prilično skupo i financijski manje dostupno - zaključuje.