Na čelo SDP-a treba izabrati kandidata koji je elektibilan, odnosno može privući birače

Za manje od dva tjedna, Socijaldemokratska partija Hrvatske bira novog predsjednika i vodstvo, a prema svemu sudeći, koga god izabrali, neće biti dobro. Jer, može se dogoditi da ponovno bude netko koga ne podržavaju njihovi birači, kao što je bio slučaj s Davorom Bernardićem.

Prema agenciji Ipsos, od svih kandidata za predsjednika SDP-a, biračima SDP-a i onima koji su u nekoj mjeri otvoreni za glasanje za SDP najprihvatljiviji je Peđa Grbin za kojega se odlučilo 50 posto birača. Slijedi, ali sa značajnim zaostatkom, Ranko Ostojić za kojega je 24 posto birača, dok po 9 posto birača preferira Mirelu Ahmetović i Željka Kolara. S druge strane - prema subotnjem istraživanju Jutarnjeg lista - Kolar bi trebao biti relativni pobjednik u prvome krugu i nedostajalo bi mu malo glasova da odmah odnese pobjedu. Na drugom mjestu je Grbin pa Mirela Ahmetović te Ranko Ostojić.

Da se razumijemo, istraživanja su poput bikinija. Puno toga otkrivaju, a najvažnije, često, sakriju. Napokon, ankete su potpuno promašile rezultate nedavnih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, a nisu se baš proslavile prognozama oko onih za predsjednika Republike jer su najavile pobjedu Kolinde Grabar-Kitarović. Isto tako, realno, možemo samo nagađati za koga će glasati članovi SDP-a, i prema kojim kriterijima. Ali, izgleda da - koga god birali - SDP-ovce očekuju problemi jer njihovi birači očekuju jedno, a članovi, nešto drugo. Ipak postoji odgovor, koji rješava ovo sudbinsko pitanje za budućnost socijaldemokrata. Osnovni kriterij kod biranja lidera stranke koja pretendira na vlast treba biti - elektibilnost. Ne, glasnost ili kandidatova simpatičnost, a posebno ne pripadnost ovom ili onom klanu, već odgovor na pitanje “može li on ili ona privući dovoljno birača i povesti stranku u pobjedu”?

Od SAD-a do Francuske i od Njemačke do Velike Britanije, prolaze predsjednički kandidati koji su druge članove svoje stranke uspjeli uvjeriti u svoju sposobnost, integritet i ono glavno - da je elektibilan, odnosno, da može osvojiti izbore. Zato je Boris Johnson pobjednik, iako je prodavač magle, baš kao što je njemački SPD već desetljeće i pol na gubitničkoj strani, jer nakon odlaska Gerharda Schroedera, ne uspijevaju naći predvodnika, koji je nacionalno elektibilan.

Čini se da je to problem i s pet kandidata za novog predsjednika SDP-a, jer nitko među njima ne ostavlja dojam nekoga tko može privući birače ljevice i centra.

Od prvih demokratskih izbora 1990. do danas, SDP je jedina prava alternativa HDZ-u (s izuzetkom 1992.-1995., kada je Ivica Račan transformirao stranku iz postkomunističke u socijaldemokratsku i izgubio gomilu starih birača). Jednostavno, tko god da je vodio SDP, bio je kandidat za premijera, pa čak i tragikomični Bernardić.

I muškarac ili žena koji pobijede na izborima 26. rujna ili tjedan poslije, također će uskočiti u te cipele, i zbog toga je važno koga će birati članstvo Socijaldemokratske partije. Jesu li Željko Kolar i Ranko Ostojić, u stanju uvjeriti birače da će ih povesti u svijetlu budućnost? Može li Mirela Ahmetović biti novo lice socijaldemokracije, ili će Peđa Grbin vratiti rejting SDP-a na nekadašnjih 30 posto? Žele li opet biti ozbiljna stranka koja može doći na vlast, socijaldemokrati moraju izabrati elektibilnog predvodnika koji je sposoban pozitivno odgovoriti na gornja pitanja, a ne se dijeliti po onoj “do istrage vaše ili naše”.
Iskreno, poznajući situaciju koja vlada u Socijaldemokratskoj partiji, sumnjamo da će se to dogoditi. Puno je realnije očekivati nastavke unutarnjih sukoba i podjela, uz nastavak pada popularnosti među biračima.