Motovunska šuma, zaštićena još 1964. godine kao posebni rezervat šumske vegetacije, ovih se dana dodatno pomlađuje, i to autohtonim vrstama koje su oduvijek činile njezin prirodni sastav. Ova jedinstvena nizinska šuma u dolini Mirne posebno je vrijedna i zato što je prirodno stanište crnog i bijelog tartufa. Umjesto nekada dominantnih euroameričkih topola, postupno se vraćaju hrast lužnjak, poljski jasen, grab i druge domaće vrste, čime se nastoji obnoviti izvorna struktura šume. Povod za novu fazu obnove bila je akcija pošumljavanja održana na Svjetski dan šuma, 21. ožujka, u sklopu nacionalnog programa Šumoborci.
U organizaciji Saveza izviđača Hrvatske, Hrvatskih šuma i agencije HEARTH, oko 200 volontera zasadilo je približno tisuću sadnica hrasta lužnjaka na površini od jednog hektara. Među sudionicima bilo je najviše djece i mladih izviđača iz Pule, Rijeke i Buzeta, uključujući Odred izviđača Istra, Odred izviđača pomoraca Uljanik, Savez izviđača Rijeke te učenike Osnovne škole "Vazmoslav Gržalja". Dio sadnica posađen je i u ranijoj akciji, čime je zaokružena cjelina nekadašnjeg nasada topola koji se sada pretvara u prirodnu šumu.
Prije sadnje sudionici su prošli edukaciju, a sadnice su posađene gusto, oko 1500 po hektaru, uz zaštitne cijevi koje mladim biljkama omogućuju lakši početni razvoj. Riječ je o početnoj fazi procesa u kojem će se šuma kroz desetljeća prirodno razvijati, prorjeđivati i formirati stabilnu sastojinu.
Motovunska šuma nekada se prostirala na oko 1750 hektara, dok se danas gospodari s približno 1100 hektara. Tijekom desetljeća dio je izgubljen zbog širenja poljoprivrede, izgradnje akumulacijskog jezera Butoniga i regulacije toka Mirne, što je značajno promijenilo vodni režim i utjecalo na stabilnost šumskog ekosustava.
"Ovdje je nakon Drugog svjetskog rata posađena euroamerička topola kao brzorastuća vrsta za potrebe industrije, ali ona nije autohtona i upravo je to problem, takve vrste dugoročno narušavaju prirodnu ravnotežu. Mi danas pokušavamo vratiti sastojinu kakva je ovdje prirodno rasla, a to su hrast lužnjak, poljski jasen, grab, vrba i domaća topola. Sjeme prikupljamo ovdje u sjemenskim sastojinama, zatim ga uzgajamo u rasadniku i vraćamo natrag u šumu. To je zatvoreni ciklus koji osigurava da šuma ostane genetski prilagođena ovom području. Ovakvi zahvati ne donose rezultate preko noći, govorimo o procesima koji traju desetljećima, pa i više od stoljeća", rekao je Neven Degmečić, upravitelj Šumarije Buzet.
Dodatni problem predstavljaju bolesti i promjene u ekosustavu, zbog kojih je posljednjih godina intenzivirana sanitarna sječa i obnova sastojina.
"U zadnjih pet godina gotovo isključivo radimo sanitarnu sječu jer se jasen masovno suši zbog gljivične bolesti koja napada korijen i postupno uništava stablo. Trenutačno nema učinkovitog rješenja pa pokušavamo obnoviti šumu kroz konverziju, zamjenjujemo osjetljive ili neautohtone vrste otpornijima, prije svega hrastom lužnjakom. Uz to vidimo i posljedice regulacije rijeke Mirne i promjena razine podzemnih voda, što dodatno utječe na vitalnost šume. Zato je važno imati raznoliku sastojinu jer monokulture lakše stradavaju, dok mješovite šume imaju veću otpornost i sposobnost prilagodbe", ističu iz Hrvatskih šuma.
Obnova Motovunske šume traje već gotovo dva desetljeća, a riječ je o procesu koji se mjeri generacijama. Hrastu lužnjaku potrebno je i više od stotinu godina da postigne punu zrelost pa će današnje sadnje tek buduće generacije vidjeti u punom obliku.
Specifičnost ove šume leži i u njezinoj povijesti, još u doba Mletačke Republike stabla su se planski uzgajala za brodogradnju, zbog čega su i danas drugačija od slavonskih hrastova. Upravo ta jedinstvenost dodatno naglašava potrebu za očuvanjem.
U cijelom procesu važnu ulogu imaju i volonteri, osobito mladi. "U Motovunskoj šumi okupili smo gotovo 200 izviđača i izviđačica iz Pule, Rijeke i Buzeta, a većina su djeca i mladi koji prvi put sudjeluju u ovakvim akcijama. Osim same sadnje, važno nam je da razumiju zašto to rade, da ova šuma nije samo prostor, nego živi sustav koji treba čuvati. Kroz program Šumoborci svake godine sadimo na različitim lokacijama, ali Motovunska šuma je posebna jer se ovdje zapravo vraća prirodna šuma umjesto umjetnih nasada. Time mlade učimo kako živjeti s prirodom i preuzeti odgovornost za njezinu budućnost", rekao je Dan Špicer, poslovni direktor Saveza izviđača Hrvatske i koordinator programa Šumoborci.
Iako je sadnja tek jedan korak u dugom procesu, ona simbolizira širi napor da se Motovunskoj šumi vrati njezina prirodna ravnoteža. Uz planirane projekte revitalizacije starog toka Mirne i nastavak pošumljavanja, cilj je očuvati ovu vrijednu šumu kao jedno od najvažnijih prirodnih bogatstava Istre.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....