‘Moramo ovo predivno jezero napokon očistiti od mulja. Zadnji put je to učio grof Drašković‘

Proljeće je 1800 i neke godine, vrijeme je večere. Grof Drašković i obitelj na svojem vlastelinskom imanju, u dvorcu Trakošćan, imaju goste. Vlastela na stolu ima delicije, zvijezda tanjura je riba, ulovljena jutros u jezeru podno dvorca. Riba se vadi danima, skladišti na hladno za cjelogodišnju zalihu.

S dna jezera ispuštaju se voda i mulj, volovskim ih se zapregama odvozi na poljoprivredne posjede Trakošćana. Jer mulj je bio i još jest najbolja hrana za tlo. Isto su radili dvije godine prije, ponovili su to dvije godine kasnije. Zadnji su put Draškovići svoje jezero izmuljivali prije Drugog svjetskog rata.

Od tada do danas iz jezera nije izvađena ni šaka mulja. U više od 80 godina nakupilo ga se toliko da je od 400.000 prostornih metara,...