Kako ostati hladan na takve prizore i ne priskočiti im upomoć? Ne. To uopće nije bilo upitno - kaže nam 19-godišnja Iva Lukinec iz Bapske, malenog sela u sastavu Grada Iloka, smještenog na samoj granici Hrvatske i Srbije, koje je u noći s ponedjeljka na utorak postalo nova točka ulaska izbjeglica iz susjedne države. S prvim zrakama sunca u utorak ujutro Iva i njezini prijatelji Katarina Rukavina (21), Valentina Mandić (22) i Tomislav Mandić (19), čuvši što se dogodilo tijekom noći, kada je kroz Bapsku prošlo nekoliko stotina izbjeglica, odmah su se pokrenuli.
- Kako je bilo jutro, pomislili smo da je najbolje skuhati im čaj. To smo i učinili, postavili stol u centru sela i dočekivali ih. Teško nam je opisati zahvalnost koju smo im čitali u očima, a sve zbog jedne čašice čaja - kažu mladi heroji iz Bapske, koji su pokrenuli humanitarnu revoluciju u selu od 1300 stanovnika.
I oni su bili prognanici
Kad su čuli što čine, reagirali su i stariji mještani Bapske. Ubrzo je njihov stol bio premalen za sve što se počelo donositi iz kuća. Ljudi su stizali u kolonama i ostavljali pomoć koju su uzimali ljudi iz druge kolone, ali kojima su životne sudbine dosta slične.
Uskoro će se, naime, navršiti 24 godine otkako je i mještanima Bapske život stao doslovce u jednu vrećicu. Pod najezdom tzv. JNA ljudi iz ovog i okolnih sela bili su prognani iz svojih domova. U Bapskoj se ovih dana bere grožđe. Vinogradi graševine puni su ljudi. Među njima su i junaci naše priče.
Daju svoj novac
Katarina je nezaposlena turistička komercijalistica, Iva se priprema za odlazak na učiteljski studij u Petrinju, Tomislav na studij socijalnog rada u Zagreb, a Valentina je studentica upravnog prava. Svima dobro dođe da zarade koju kunu u nadnici u vinogradu.
No, polovicu onoga što su zaradili već su potrošili za pomoć izbjeglicama. - Sve kupujemo iz svojih džepova, kao i naši roditelji, sumještani... Osim Crvenog križa, nitko ne pomaže, a dobro bi nam došle donacije. Grad Ilok nije dao ni kunu, a gradonačelnika smo vidjeli jednom kako se dovezao autom, pogledao što se događa i otišao. Ali, nema veze, mi ćemo nastaviti pomagati - kažu mladi koji su ujutro od 7 sati u vinogradu, oko 14 dolaze kući, na brzinu se istuširaju, ručaju i jure na punkt, gdje izbjeglicam dijele pomoć sve do noći. Hvale izbjeglice i njihovu skromnost. - Ugodno su iznenađeni kad nas vide i kažu nam da nigdje nisu doživjeli ovako topao doček - zaključili su junaci naše priče koji šalju poruku ljubavi i humanosti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....