MIROSLAV ŠEPAROVIĆ: 'Naša je odluka temelj za tužbe klijenata protiv banaka. Dužnici u švicarcima sada mogu tužiti banke'

Predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović nekoliko je mjeseci odbijao dati intervju tvrdeći da nema o čemu govoriti. Obećao je da će javno istupiti tek kada Ustavni sud donese više odluka. Razgovarali smo nakon odluke koja dužnicima u francima koji su godinama otplaćivali kredite i gledali kako im raste glavnica i rata kredita otvara vrata sudskih postupaka s realnim šansama za obeštećenje. Razgovarali smo i o aferama koje se vezuju uz Ustavni sud, prozivkama ministra Orepića, a Šeparović je najavio da će se kandidirati za još jedan mandat u Ustavnom sudu.

Ima li mjesta euforiji nakon odluke Ustavnog suda koja se odnosi na valutnu klauzulu i varijabilne kamate ugovarane za kredite u švicarcima?

- Mjesta euforiji nema. Odluka nalaže Vrhovnom sudu da ponovno razmotri pitanje poštenosti valutne klauzule u potrošačkim ugovorima i ponovno razmotri pitanje promjenjive kamatne stope za Sberbanku. Vrhovni sud mora iznova odlučivati o reviziji i pritom poštovati stajališta Ustavnog suda, te objasniti zašto je propust banaka da potrošače upozna s ekonomskim posljedicama sklapanja ugovora o kreditu predstavljalo odlučujuću okolnost za njegovu ocjenu o nepoštenosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a tu istu okolnost koja se odnosi na valutnu klauzulu nije uzeo u obzir, niti je obrazložio razloge za različiti pristup u tumačenju tog pravnog standarda. Nadalje, Vrhovni sud mora obrazložiti zašto smatra da je presuda Suda EU u mađarskom slučaju relevantna za ocjenu poštenosti ugovaranja promjenjive kamatne stope, a ne i valutne klauzule. Sama konstatacija da je slučaj različit, nije dovoljna.

Na koje razdoblje se referira odluka Ustavnog suda?

- Na ugovore sklopljene u razdoblju između 2004. do 2008. godine. U izrekama presuda sudova su točno navedena razdoblja za svaku banku.

Ustavni sud je odlučio povodom zahtjeva udruge Potrošač, a ne klijenata banaka. Što to znači i koju su razinu pravne zaštite dobili korisnici kredita u švicarcima?

- Ovdje se radi o takozvanoj apstraktnoj kontroli koja štiti kolektivni interes potrošača. Posrijedi je suzbijanje nedopuštene prakse odnosno nepoštenih odredbi u standardnim ugovorima. Ne radi se o pojedinačnim ugovorima pa ni jedan štediša ne može na temelju tih odluka riješiti svoju pojedinačnu pravnu situaciju. Ali ona je temelj za pojedinačne tužbe. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu mogu već sada podnositi tužbe za rješavanje svojih prava. U odnosu na valutnu klauzulu za sada ne mogu, već moraju pričekati da se to pitanje riješi na Vrhovnom sudu.

Najavili ste i relativno skoro donošenje odluke o (ne)ustavnosti Zakona o konverziji. Možemo li iz negativnog stava Ustavnog suda prema praksi po kojoj su se sklapali ugovori za kredite u švicarcima izvući generalni stav prema poslovnoj politici banaka?

- Naše odluke o poštenosti valutne klauzule, kao i o ustavnosti instituta valutne klauzule, ne prejudiciraju odluku u slučaju Zakona o konverziji. U tom slučaju naša odluka će se odnositi na pitanje je li Vlada, odnosno zakonodavac, imala ovlast ulaziti u obvezno-pravne odnose između banke i njenih klijenata, te ako je imala je li taj teret konverzije ravnomjerno raspoređen ili nije.

Jeste li pod pritiskom zbog odluke o konverziji? Tim prije što banke tvrde da ih je Zakon o konverziji koštao 8 milijardi kuna.

- Sigurno da osjećamo veliku odgovornost. Svjesni smo da se radi o velikim ulozima, međutim, radit ćemo isključivo sukladno Ustavu i ustavnim načelima. Pribavili smo sva mišljenja koja su bila potrebna, osim Ministarstva financija koje nam je neophodno. Već smo im nekoliko puta produljivali rok. Ako Ministarstvo financija do Nove godine dostavi svoje mišljenje, i ovu odluku možemo donijeti do proljeća.

Zapravo ste ostavili još prostora Vladi da se pokuša nagoditi s bankama?

- To ne ovisi o Ustavnom sudu. Eventualni dogovor sigurno neće utjecati na odluku Ustavnog suda i mi ćemo odlučiti o prijedlogu za ocjenu ustavnosti takozvanog Zakona o konverziji, osim ako isti bude povučen.

Nakon izjave ministra unutarnjih poslova Vlahe Orepića da ste prijetnja nacionalnoj sigurnosti i poziva na kolektivnu ostavku, drugi članovi Mosta pozdravljaju odluku Ustavnog suda povodom švicarca i odbijenice Mesiću.

- To je dokaz da Ustavni sud radi isključivo po Ustavu, a ne ovisno o željama bilo koje političke opcije. Što se tiče ministra Orepića, već sam kazao da je taj slučaj za nas završen. Kao predsjednik Ustavnog suda bio sam dužan zaštititi dignitet institucije Ustavnog suda zbog neprimjerenih izjava ministra, i zato sam se obratio državnom vrhu. Nakon izjave premijera Andreja Plenkovića na sjednici Vlade, koju je nekoliko puta ponovio i ogradio se od istupa ministra unutarnjih poslova kazavši da to nije službeno stajalište Vlade, ocjenjujem da je pismo postiglo svoj cilj i da nema više potrebe za javnim polemikama. Važno je i što je predsjednica također stala u zaštitu institucije Ustavnog suda.

Ostala je činjenica da ste se obratili i predsjedniku Sabora, Boži Petrovu, koji nije reagirao poput premijera i predsjednice države Kolinde Grabar-Kitarović.

- Točno, ali na kolegiju sudaca Ustavnog suda smo se dogovorili da nećemo odgovarati na pismo predsjednika Sabora, niti ga javno komentirati. Pošli smo od stava da, kao što smo tražili zaštitu digniteta Ustavnog suda, i mi moramo štititi dignitet funkcije predsjednika Sabora. Sva pitanja koja je predsjednik Sabora naznačio u svome pismu su legitimna, ali su u isključivoj nadležnosti Sabora koji bira ustavne suce, a ne u nadležnosti Ustavnog suda.

Između Ustavnog suda i drugih vlasti stalno su tenzije. Dok je premijer bio Zoran Milanović postojale su prema Vladi, a sada, čini se, sele na relaciju Ustavni sud - Sabor.

- Načelno govoreći, svugdje postoje tenzije između Ustavnog suda i zakonodavne, izvršne pa i sudbene vlasti. Tome je tako jer Ustavni sud može ukidati zakone i sudske odluke. Naravno da zakonodavna vlast neće biti zadovoljna kada im ukinemo zakon koji je izraz njihove političke volje, kao što ni sudbena vlast neće biti oduševljena kada ukinemo sudsku odluku zbog povrede ustavnih prava.

Hoćete li se složiti da je to u mandatu Milanovićeve Vlade prešlo granice i zamalo završio ustavnom krizom zbog neizbora deset ustavnih sudaca?

- Što se nas tiče, nismo bili ni u kakvom sukobu s Vladom i nismo imali nikakve predrasude prema Milanovićevoj Vladi, premda se to tako pokušalo prikazati. A sve je proizlazilo iz činjenice da je većina nas sudaca izabrana 2007. i 2009. godine kada je parlamentarna većina bila suprotna onoj koju je činila Milanovićeva Vlada. Na nas se gledalo kao da smo im politički protivnici, premda to nikada nismo bili. Na žalost, Milanovićeva je Vlada napravila nekoliko kardinalnih proceduralnih pogrešaka kao što je bio kurikulum, uvođenje radne obaveze za liječnike, Obiteljski zakon i druge, a mi smo na to morali reagirati. Naše odluke im nisu bile po volji, što mogu razumjeti, ali ne mogu razumjeti da je netko razmišljao o ukidanju institucije i dovođenja Ustavnog suda u blokadu neizborom ustavnih sudaca. Dobro je da su velike političke stranke, HDZ i SDP, na kraju ipak pokazale zrelost i izabrale ustavne suce. Istina da je to učinjeno u zadnji čas, ali je izbjegnuto stvaranje ustavne krize.

Imamo novi saziv Ustavnog suda. Od 13 sudaca 10 je novih, no šansu za, uvjetno rečeno novi početak, vam je odnijela afera sa sucem Davorinom Mlakarom. Nad njim je ostala sumnja da je kao lobist Hypo banke namjeravao utjecati na odluke pravosuđa, te lažno predstavljanje. Kakva je tu vaša uloga kao predsjednika Ustavnog suda?

- Sve okolnosti o kojima govorite bile su poznate Hrvatskom saboru kada su kolegu Mlakara dvotrećinskom većinom izabrali za suca Ustavnog suda. Kao predsjednik Ustavnog suda nemam nikakvih ovlasti niti mogućnosti bilo što učiniti. Svjestan sam da taj slučaj predstavlja opterećenje za kolegu Mlakara, ali i Ustavni sud u cjelini. Mogu samo ponoviti da su svi građani pred zakonom jednaki. Dakle, ako postoji sumnja da je bilo koji sudac Ustavnog suda počinio kazneno djelo, onda nadležna tijela, a prvenstveno MUP, dužna su reagirati i poduzeti sve mjere propisane zakonom. Kao predsjednik suda nemam nikakvih službenih, ni neslužbenih informacija da se protiv kolege Mlakara vodi bilo kakav postupak u Hrvatskoj ili Austriji. Ako bi Državno odvjetništvo podnijelo zahtjev za odobrenje vođenja kaznenog postupka protiv bilo kojeg ustavnog suca, takav bih zahtjev stavio na sjednicu i uvjeravam vas da bi sjednica Ustavnog suda skinula imunitet svakom sucu i omogućila progon za kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti. Razgovarao sam s kolegom Mlakarom i molio ga da javno objasni svoj slučaj što je on i učinio. Osim toga, on se pismom obratio Državnom odvjetništvu i stavio se na raspolaganje, ali nikada nije pozvan na razgovor u DORH kao ni u policiju. I što se sada od mene kao predsjednika Ustavnog suda očekuje? Što mogu učiniti, osim štititi dignitet suca Mlakara i Ustavnog suda u cjelini?

Zar kod ustavnih sudaca ne trebamo imati strože kriterije i očekivati da ih nedostojnim te funkcije čini svako nečasno ponašanje, a ne samo ono koje predstavlja kazneno djelo?

- Svakako! Međutim, kolega Mlakar tvrdi da se nije lažno predstavljao i da nije ništa nezakonito učinio. Pitanje je tko je taj tko to pitanje mora razriješiti. Ja tvrdim da trebaju institucije države u zakonitom postupku, i da se ne smiju ljudi blatiti u medijima na temelju neprovjerenih informacija.

Nedavno ste donijeli odluku u slučaju Šimunić i rekli da mu u sudskom postupku nisu povrijeđena ustavna prava. Koliko ona može biti putokaz kada je posrijedi korištenje simbola fašističkog režima?

- Ne postoji poseban zakon koji uređuje pitanje dopustivosti upotrebe pozdrava, simbola i poruka totalitarnih režima. Tu je i neujednačena sudska praksa. Pored Kaznenog zakona koji govori o zločinu iz mržnje, imamo i Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, Zakon o javnom okupljanju i Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Ovim se zakonima sankcioniraju oni koji upotrebom simbola, poruka, pozdrava i sl. potiču mržnju na nacionalnoj, etničkoj, vjerskoj osnovi. Sudovi u svakom konkretnom slučaju utvrđuju jesu li ispunjeni elementi za kažnjivost.

Što će biti s Obiteljskim zakonom? Ustavni sud je suspendirao cijeli zakon, potom je bivša, Milanovićeva Vlada formalno donijela novi, a zapravo isti zakon kakav je suspendiran, a on se opet našao na Ustavnom sudu.

- Ustavni sud je suspendirao Obiteljski zakon jer je utvrdio da trpi od takvih poremećaja koji bi u praksi mogli dovesti do teških i nepopravljivih posljedica. Sabor je donio novi zakon pa smo obustavili postupak ocjene ustavnosti suspendiranog. Protiv novog zakona opet su podnijeti prijedlozi za ocjenu njegove ustavnosti. Zatražili smo očitovanje Vlade i ona nas je obavijestila da priprema novi zakon. Odlučili smo pričekati neko razumno vrijeme. No, ako ne donesu novi zakon, uhvatit ćemo se posla i odlučiti povodom prijedloga za ocjenu ustavnosti.

Novi Obiteljski zakon je najavila vlada Tihomira Oreškovića. Nova ministrica Nada Murganić tvrdi da je zakon dobar i da u praksi daje dobre rezultate. Hoće li Ustavni sud rušiti propis koji se potvrđuje u primjeni?

- Ako se ne donese novi zakon, svakako ćemo tražiti mišljenje nove Vlade. O Obiteljskom zakonu postoje vrlo oprečna mišljenja, a za nas je relevantno samo to je li on u skladu s Ustavom.

Obiteljsko pravo je i vaša tema. Aludiram na doktorat koji vam osporava prof. Vjekoslav Miličić i tvrdi da je dio rada plagijat. Na vrhuncu ste karijere, je li vam trebao još i taj doktorat?

- Trebao mi je. Ponosan sam što sam uz sve obaveze uspio doktorirati. Svaki dan sam nakon posla odlazio na predavanja, ustajao rano ujutro i učio za ispite. Položio sam ih s odličnim ocjenama, uspio doktorirati u četiri godine. Dvije godine sam radio istraživanja i na kraju doktorirao pred povjerenstvom s ocjenom izvrstan. Objavio sam knjigu na temelju doktorata i dobio nagradu zaklade Jadranko Crnić za najbolju pravnu knjigu godine. Prošao sam put od suca, državnog službenika, ministra, šefa obavještajnih službi, odvjetnika do suca Ustavnog suda. Doktorat mi je trebao da se još dokažem u struci i unaprijedim svoje znanje.

U javnosti ste, međutim, plagijator.

- Kao javna osoba dužan sam objasniti sve okolnosti slučaja. To sam više puta učinio, a svoju čast i dostojanstvo branim i na sudu. Osebujnog prof. Miličića koji me optužio za plagijat tužio sam za naknadu štete i za kazneno djelo klevete. On je krivotvorio moj doktorat tako da je zatajio ili izbacio fusnote kojima sam citirao i navodio druge autore. Naveo sam svakog autora kojega sam citirao, njegovo djelo, gdje je objavljeno i stranice tuđeg teksta koji sam preuzeo. Miličić je najprije na sudu tvrdio da inicijali M.Š. nisu Miroslav Šeparović, nego Mihovil Škarica. Onda je promijenio obranu i rekao da je izbacio moje fusnote jer me želio zaštititi u javnosti, i to najviše zbog moje kćeri koja mu je bila demonstratorica, kako ne bi vidjela kakav joj je otac. To je vrhunac njegova cinizma. Samo što nisam pao u nesvijest u sudnici kada sam to čuo. Treći pravac obrane mu je da je možda tehničar koji je skenirao knjigu izbacio fusnote. Da nije žalosno bilo bi smiješno. Druge autore sam citirao po pravilima i praksi Pravnog fakulteta. Možda bi trebalo ujednačiti i bolje utvrditi pravila na razini akademske zajednice, ali ne želim da se to prelama preko mojih leđa.

Plagijati su postali dominantna društvena tema. Što ćete ako se takvo pitanje pojavi pred Ustavnim sudom?

- Postao sam stručnjak za ta pitanja (smijeh), što znači da ću biti najverziraniji član Ustavnog suda po tom pitanju. Šalu na stranu. Ovaj mi je slučaj nanio nepopravljivu štetu. Radi zaštite svoga digniteta sam bio prisiljen tužiti, iako nije velika sreća s osebujnim prof. Miličićem se potezati po sudu.

Iduće godine vam istječe mandat na Ustavnom sudu. Je li tužba protiv prof. Miličića motivirana željom da pitanje plagijata riješite prije kandidature za novi mandat u Ustavnom sudu?

- Nisam još definitivno odlučio, ali postoji velika mogućnost da ću se ponovno kandidirati.

Predsjednik Sabora, Petrov, kaže da bi kandidatima za suce Ustavnog suda uveo sigurnosne provjere. Biste li pristali na njih?

- Osobno bih pristao na sigurnosne provjere, a vjerujem i svi suci Ustavnog suda ako bi se to provelo na zakonit način i sukladno standardima i praksi Ustavnog suda, a posebno Europskog suda za ljudska prava. Ne mogu obavještajne službe unaprijed isključiti nikoga. Sigurnosne provjere moraju biti dostupne onima koji odlučuju, odnosno predlažu kandidate, konkretno saborskom Odboru za Ustav, poslovnik i politički sustav, a u slučaju potrebe mora se omogućiti očitovanje onih na koje se provjere odnose. Nemam ništa protiv da Sabor izmijeni Ustavni zakon o Ustavnom sudu i to propiše kao uvjet. Međutim, to će pitanje onda otvoriti druga. Da li čelnici Sabora također trebaju proći sigurnosne provjere, trebaju li ih proći članovi Vlade i svi drugi koje Sabor imenuje. Zašto bi samo ustavni suci prolazili sigurnosne provjere?

Najavljuju se ustavne tužbe i zahtjevi za ocjenu ustavnosti netom izmijenjenog Zakona o lokalnim izborima, takozvanog lex Vlahušić. Hoće li Ustavni sud donijeti odluku prije izbora koji su u svibnju?

- Ako takvi zahtjevi stignu riješit ćemo ih odmah i svi koji bi se htjeli kandidirati znat će mogu li to ili ne. Bilo bi nedopustivo da ta pitanja rješavamo nakon izbora. Postoji naša odluka iz 2015. godine koja se odnosi na Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor. Tada smo odredili kriterije pri određivanju kaznenih djela koja isključuju kandidiranje pojedinih osoba.