Ministar zdravlja i šestorica vrhunskih liječnika priznali: I MI SMO POGRIJEŠILI. Pročitajte njihove ISPOVIJESTI

ZAGREB - Liječnica đurđevačkog Doma zdravlja, Vesna Tafra-Kovačić, prošlog je tjedna nepravomoćno osuđena na dvije godine bezuvjetnog zatvora zbog liječničke pogreške jer triput nije pružila pomoć pacijentu koji je na kraju umro.

S tim je slučajem, jednim od brojnih u kojima su liječnici pogriješili, javnost upoznata zbog pritiska obitelji i podizanja prijave. Unatoč brojnim, kardinalnim pogreškama pojedinih liječnika, od osnutka Hrvatske samo ih je nekoliko kazneno odgovaralo i dobilo bezuvjetne ili uvjetne kazne. Nevjerojatna je i činjenica da u razdoblju od 20 godina nijednom liječniku nije trajno oduzeta licenca za rad. Da bismo podigli svijest o potrebi povećanja sigurnosti pacijenta i pokrenuli javnu raspravu, Jutarnji list zamolio je naše vrhunske liječnike, među kojima su i sadašnji i bivši ministar zdravstva, da priznaju svoju malu liječničku grešku.

Najistaknutiji hrvatski liječnici svojim izjavama dokazali su da žele biti nositelji pokreta za veću sigurnost pacijenta. Time potvrđuju nužnost poboljšanja sigurnosti u zdravstvu i da je to itekako vrijedno napora.

Premalo presuda

Ministar zdravlja Rajko Ostojić tvrdi da nema liječnika s dugogodišnjom praksom koji nije imao komplikacija. Dodaje da su, nažalost, mogući i nenamjerni previdi i pogreške te smatra da jasno treba razgraničiti što je pogreška, a što komplikacija.

- Ako su podaci o samo nekoliko pravomoćnih kaznenih presuda u ovih 20 godina istiniti, onda je to malo s obzirom na veličinu našeg sustava. Činjenica je i da se o tom problemu mora javno govoriti kako bi se zaštitili pacijenti, ali i liječnici i svi zdravstveni profesionalci. Stoga je prijeko potrebno da svi liječnici budu profesionalno osigurani - kaže Ostojić i dodaje da je u zdravstvenom sustavu mnogo više pogrešaka nego što se misli.

U SAD-u, primjerice, pogreškom sustava smatra se i kad se unese krivo ime liječnika ili krivi datum rođenja pacijenta, ističe ministar. Pogreška je i kada otpusno pismo stigne prekasno, a profesionalne liječničke pogreške dio su svega toga.

Kako bismo provjerili koliko naše bolnice vode sporova zbog sumnje na nesavjesno liječenje i liječničku pogrešku, kontaktirali smo svih 58. Odgovorila nam je 51 bolnica, a iz primljenih podataka proizlazi da su trenutno u tijeku 632 postupka. Gotovo svi se vode na Građanskom sudu za naknadu štete, a najveću odštetu dosad, od 1,780.755 kuna, isplatio je riječki KBC.

Josip Mađarić, jedan od najpoznatijih odvjetnika koji zastupaju pacijente u tim predmetima s više od sto takvih slučajeva u karijeri, kaže da od sto ljudi koji se smatraju žrtvom liječničke pogreške, njih 10 do 15 vjerojatno i jesu pacijenti u čijem se liječenju pogriješilo.

Nikad im nije žao

- Od tih 15 slučajeva, otprilike pet uspije dobiti tužitelj. Prema mom iskustvu, redoslijed grana medicine koje pacijenti najviše tuže jest: ginekologija i porodništvo, interna, kirurgija i trauma, oftalmologija i pedijatrija - kaže Mađarić.

Liječnici koji su krivi, kaže Mađarić, uglavnom odbijaju priznati pogrešku i u svojoj karijeri nije doživio da se liječnik ispričao.

- Bilo je eventualno izjava poput ‘uistinu mi je žao što se to dogodilo, ali ja nisam kriv’. Osim toga, jedan od velikih problema je to što liječnici i bolnice nisu spremni na nagodbe pa većina završi na sudu. Na prste jedne ruke mogu nabrojati nagodbe - kaže Mađarić.

Iz Hrvatske liječničke komore, u koju su tijekom 2011. pristigla 34 zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka, kažu kako svatko tko misli da je na neki način oštećen ima pravo tužiti.

- Tužbi je sve više, a velika većina onoga što se pripisuje pogreškama zapravo su komplikacije uslijed liječenja. Potrebno je zaštititi i liječnike i pacijente - kaže šef Hrvatske liječničke komore Hrvoje Minigo.

Svima je jasno da se pogreške događaju i da će ih uvijek biti u svakoj struci, pa i liječničkoj. U mnogo se slučajeva mogu opravdati, ali u nekima, poput pogreškom izvađenog zdravog bubrega ili operiranog pogrešnog organa, smrti ili invaliditeta zbog nesavjesnog liječenja, ipak netko treba odgovarati. A u najmanju ruku trebao bi se ispričati i priznati svoju pogrešku, kao što su to učinili naši sugovornici.

prof.dr.sc. Rajko Ostojić: Postavio sam krivu dijagnozu. Bio sam mlad

Davno je to bilo, ali sjećanje na profesionalne greške nikad ne izblijede. Bio sam mlad liječnik. U to sam vrijeme radio na hitnoj pomoći. Toga dana mi je u ordinaciju došla jedna starija pacijentica. Imala je jak suhi kašalj.

Pregledao sam je, poslušao pluća i napravio rengen. Nalaz je bio uredan i zaključio sam da ima virusnu upalu koja ne zahtijeva antibiotike. Međutim, nakon nepuna 24 sata pacijentica se vratila... imala je visoku temperaturu i tresla se. Poslušao sam opet pluća i sada utvrdio da ima upalu pluća. S obzirom na niz drugih kardiovaskularnih bolesti od kojih je bolovala i niz lijekova koje je uzimala, odmah joj je uključen antibiotik i u bolnici se oporavljala oko deset dana, nakon čega je zdrava otišla kući. Što sam naučio iz svoje pogreške?

Zasigurno da u medicini jedan i jedan nisu dva i da je uvijek važnija anamneza i promatranje pacijenta od nekih drugih parametara. Oslonio sam se na rengenski nalaz koji nije pokazao znakove bakterijske upale pluća. Čak i drugi dan kad je ostala u bolnici RTG nalaz bio je uredan. Razlog tome je to što RTG slike kasne pa čak i kod velikih upala ne detektiraju ono što mi čujemo preko slušalica.

To sam tada naučio, a danas o tome pričam svojim studentima. Uvijek se sjetim riječi moga mentora prof. Hadžića koji je govorio da je razgovor s pacijentom najvažniji. Jer, oni sami najbolje znaju gdje ih i kako boli. Drugo pravilo je da liječnik sam pregleda pacijenta, a tek onda se može vjerovati medicinskim aparatima.

Svaki klinički entitet može biti kao Gaussova krvulja. 95 posto onoga što radmo je ono što se uči na fakultetu kao normalan tijek događanja, ali postoji onih par posto na početku i na kraju krivulje što završe atipično. Atipično loše ili atipično izvrsno. Na fakultetu nas uče tipičnom, ali u praksi je dosta atipičnog. No, potrebno je razlikovati komplikacije i greške. Činjenica je da nema liječnika kojem se nije dogodila greška, to zasigurno. Mnogi su napravili grešku, a da toga nisu bili ni svjesni. To se vjerojatno nekada i meni dogodilo.

CIJELI ČLANAK PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU