Među roditeljima je zaživio fenomenalan trend i čini se da nema nazad na staro. Trostruko ih je više nego prije 15 godina

Gotovo dvije trećine roditelja, njih 62 posto, tvrdi da nikada nije tjelesno kaznilo svoje dijete, pokazuje istraživanje koje je na 1010 kućanstava s djecom proveo UNICEF. Taj je udio gotovo trostruko veći od udjela roditelja koji su isto tvrdili prije 15-ak godina, što pokazuje da iz godine u godinu "davanje po guzici" ili čupanje za kosu sve više i više roditelja prepoznaje kao neprihvatljivu i, u konačnici, neučinkovitu odgojnu metodu.

U vrlo sličnom istraživanju iz 2011. godine tek je 21,9 posto roditelja odgovorilo da u odgoju tjelesno ne kažnjava djecu.

- U posljednjih dvadeset godina značajno se smanjilo korištenje nasilnih odgojnih postupaka, posebno tjelesnog kažnjavanja. Roditelji često znaju što je ispravno, ali u trenucima stresa i frustracije posežu za metodama koje su i sami doživjeli kao djeca. Zato je ključno da im pružimo znanje, alate i podršku kako bi mogli odgajati djecu u sigurnom i nenasilnom okruženju - naglasila je jučer na Međunarodni dan nenasilja psihologinja dr. Marina Ajduković, profesorica emerita, koja je sudjelovala u oba istraživanja.

Psihologinja dr. Marina Ajduković, Studijski centar socijalnog rada zagrebačkog Pravnog fakulteta

Lucija Ocko/Cropix

Tjelesno kažnjavanje djece u Hrvatskoj je zabranjeno još od 1999. Tadašnji Obiteljski zakon prvi je put propisao da "roditelji i ostali članovi obitelji ne smiju dijete podvrgavati ponižavajućim postupcima, duševnom ni tjelesnom kažnjavanju", no nije propisao kazne za takvo ponašanje. To je ispravljeno u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, donesenom 2003. Taj je Zakon od tada mijenjan više puta, a aktualna verzija definira tjelesno kažnjavanje djece kao oblik nasilja u obitelji za koji će se roditelji ili drugi članovi obitelji kazniti novčanom kaznom od najmanje 1700 eura ili kaznom zatvora od najmanje 70 dana. I proteklih godina takve se kazne - doduše, najčešće niže od minimalno propisanih kazni - učestalo izriču na hrvatskim sudovima.

Unatoč činjenici da je tjelesno kažnjavanje zabranjeno već više od 25 godina, tek sada većina roditelja izjavljuje da im ono nije prihvatljivo te da nikada nisu udarili dijete. Na pitanje jesu li primijenili neku konkretnu metodu tjelesnog kažnjavanja, čak 50 posto tih roditelja kaže da jest. Riječ je o tome da neki roditelji (ugrubo, ona razlika od 50 do 62 posto) još ne shvaćaju da su neke metode tjelesnog kažnjavanja nedozvoljene. Na primjer, 24 posto roditelja djece mlađe od 6 godina odgovara kako je kažnjavalo svoju djecom uskratom hrane, što se može odnositi i na uskratu deserta, a što se također smatra oblikom tjelesnog kažnjavanja. Također, neki roditelji lagani udarac "po peleni" ne smatraju nedozvoljenim.

Tjelesno kažnjavanje u svijetu je u potpunosti zabranjeno u 74 države: prva ga je 1979. zabranila Švedska, a posljednji - ove godine - Tajland. Hrvatska je, prema javnodostupnim podacima, bila 8. država na svijetu koja je propisala takvu zabranu.

Većinu država koje ne zabranjuju ili toleriraju neki oblik tjelesnog kažnjavanja djece čine države koje se oslanjaju na anglosaksonski pravni sustav: u pravilu te države zabranjuju tjelesno kažnjavanje u školama i drugim odgojnim ustanovama, ali ne i u roditeljskom domu. Tako roditelji smiju odgajati ili "disciplinirati" djecu udarcima "koji ne izlaze iz razumnih okvira" u Australiji ili Kanadi te u svih 50 država SAD-a, što je jedan od razloga zbog kojih je SAD jedina država članica UN-a koja nije ratificirala Konvenciju o pravima djeteta.

Češka je jedina članica EU u kojoj tjelesno kažnjavanje nije u potpunosti zabranjeno.