– Nije ti više, prijatelju, to ni blizu što je nekad bilo, ali da se ne isplati, ne bi valjda svijet dolazio – kaže Petar Burazin iz Ciste.
Neki ga je posao s prijateljem odveo s druge strane granice i, veli, više iz navike je stao na povratku i nešto kupio.
– Uglavnom sitnice za kuću. Žena naredila – reći će Petar dok jednom rukom ubacuje dvije vrećice u prtljažnik, a u drugoj drži račun i pogledom prelazi stavku po stavku.
Bio je četvrtak, tri dana prije Uskrsa. Na parkiralištu dućana u Prisiki, prvoga nakon što prođete granični prijelaz s BiH na Kamenskom, parkirano možda nekih desetak vozila, od čega je dvije trećine onih sa splitskim i makarskim registracijskim oznakama.
– Radni je dan, jutro. Puno više je ljudi vikendom, kada ovi naši što dolje žive "izlaze". Do neki dan je bilo i snijega na Kupresu i Blidinju, pa su nam skijaši dolazili u povratku opskrbiti se – kazuje Ladislava Baković, poslovotkinja u spomenutoj trgovini, za priču Slobodne Dalmacije.
Da u dobroj mjeri žive od prekograničnog šopinga, svjedoči i velika obavijest o načinu povratka PDV-a i valutama koje primaju. Nude uglavnom hranu, a Ladislava barata cijenama poput kakvog hodajućeg kalkulatora.
– Ako me pitate što najviše ide, e to vam je "Linolada". Kod nas je 7,95 maraka i ne možemo je pripraviti koliko se traži. Ljudi masovno kupuju i one velike "Kraševe" napolitanke od 840 grama. One vam dođu nekih 5,25 KM. Traži se dosta i pivo, s tim da Dalmatinci iz nekog razloga najviše kupuju "Karlovačko" u gajbi. Ona je, kada se preračuna, ovdje nekih 80 kuna, a dolje 110 – sipa iz rukava mlada poslovotkinja.
Oni meso ne prodaju, a da se može prenijeti preko granice, kupovalo bi se više od ičega.
– Nije vam samo cijena u pitanju, nego i kvaliteta. Ono što nama nude po našim šoping-centrima i ovdje kakvo meso možete naći po mesnicama, to vam je neusporedivo – objašnjava Petar iz Ciste.
– Do rata mi jesmo živjeli od Dalmatinaca. Sada, nažalost, od putovnica – jada se mesar Mate Matić.
Do prije desetak godina imao je dvije mesnice u Livnu. Kada je došao "Konzum" i ostala sila lanaca, odlučio se pomaknuti bliže granici. Sada dućan ima u Gornjoj Prisiki, točno na križanju putova za Livno i Tomislavgrad, dok jedan od dva stara tek povremeno otvori. Kupci mu dolaze kao na traci, pa smo, da progovorimo koju, morali pričekati dok sve ne usluži.
– Došlo vam je dotle da se ljudi, što zbog rigoroznih kontrola, što zbog straha od kazni, ne usude kupiti ni kilo-dvije kada idu djeci u Solin i Kaštela, ili im oni dolaze ovdje. Meni, tko što god mislio, to nije normalno. Kila teleće šnicle kod mene je preračunato 80 kuna, a preko je nema ispod 100-110. Ili janjetina: u mene 60, tamo 75 kuna. Neka se ljudima dopusti barem da kupe koliko im treba za ručak. Drugo su šverceri i neka njih slobodno ganjaju – predlaže mesar Mate.
Za sve je puno lakša stvar s gorivom. Natanka se koliko treba i nitko vas neće pitati na granici. Međutim, od 1. ožujka cijene svih derivata u BiH otišle su gore, i to po istom principu kao prije nekoliko godina u Hrvatskoj. Treba nekako financirati autoceste.
– I dizel i benzin poskupili su po 20 feninga. Sada je jedino pitanje hoće li trgovci raditi na svoju štetu. Mi smo spustili za pet feninga i 95-icu i eurodizel prodajemo po 2,11 KM – referira nam Ivan Ivančić, poslovođa jedne od privatnih crpki.
– Donedavno je razlika između nas i Hrvatske bila dvije kune po litri. Sada je to kunu i nešto. Evo bio sad čovjek iz Splita i računa da je na rezervoar od 36 litara uštedio nekih 50 kuna. S druge strane, imate slučaj da je plin sada jeftinije kupovati u Hrvatskoj: tamo je 4,40, kod nas 4,44 kune – priskače u pomoć njegov djelatnik Ivan Ćirko.
Na crpku, ali i trgovine svih vrsta, sve se manje ide po – cigarete. I tu je BiH nabila trošarine. Na kutiji "Marlbora" razlika je tri kune. Osim toga, pukla je priča da su u BiH mahom prodaje onaj mađarski, što ovisnicima o dimu ne sjeda dobro.
Ali zato će prilično uštedjeti oni koji motaju. Pakiranje motanog, hrvatskog duhana "Zlatni dukat", s urednom markicom – znači, ne na crno – je 18 KM. Usporedbe radi, isto takvo u Hrvatskoj je 112 kuna. Problem može biti u tome što se legalno prenosi tek 200 grama, dok je to kod cigareta šteka po glavi čovjeka.
Ipak, ako ćete uz hranu tražiti stavku uštede u kućnom budžetu zbog koje se isplati poći u šoping u Hercegovinu, to su vam lijekovi.
Prema riječima ljekarnice Danijele Đivić, u njihovu ispostavu u šoping-centru nadomak Tomislavgrada, kupci iz Hrvatske dolaze mahom zbog OTC-a. Za laike, to su lijekovi koji se uzimaju bez recepata.
– Ako baš moram izdvojiti jedan lijek koji se najviše traži, to je Cardiopirin. Uzima se za cirkulaciju i kad nas je kutija 3,5 maraka. Isto tako, dobro idu Lekadol, Aspirin, Kafetin, Supradin, Plivadon...
I da, svi nas pitaju za stare toplomjere sa živom, jer valjda ne vjeruju u ove elektroničke. On se više ne može kupiti u Hrvatskoj, a kod nas je 6,5 maraka. Da ga i duplo poskupimo, svi bi ga opet uzimali – kaže ljubazna farmaceutkinja.
Iako ona to demantira, javna je tajna da se u hercegovačkim apotekama mogu kupiti lijekovi za koje je u Hrvatskoj potreban recept liječnika.
– Kada mi je dijete bolesno, lakše mi se zaletjeti preko granice i uzeti, primjerice, antibiotike ili sirup nego kod nas čekati u ambulanti. Platiš i uredno dobiješ. Carinici, da vam i nađu takvo što, neće praviti probleme kada kažete da je dijete u pitanju – kazao je za 'Slobodnu' Metkovac koji živi u pograničnoj zoni što se formalno prostire po pet kilometara sa svake strane granice.
Kupujući već godinama, otkrio je da cijene u Hercegovini padaju što se ide dublje preko granice. Tako ako želi kupiti tenisice, pravac – Mostar.
– Izbor je puno veći nego uz granicu ili u Čapljini. Patike, poznatiji brendovi, cijenom se ne razlikuju puno nego u Hrvatskoj, ali je kvaka u povratu poreza. Važno je da je račun veći od 101 marke i nakon što ovjerite račun na granici, idući put isti taj dućan vrati vam 17 posto. Rok je tri mjeseca – jasna je kalkulacija našeg sugovornika.
Zato će već ubrzo opet u Gabelu i dalje, isto kao što će Vrgorčani u Ljubuški, Imoćani u Grude i Posušje, a Splićani i Sinjani preko Kamenskog...
Zamka na kavi: inspekcija lovi kune
U praksi postoje najmanje tri tečaja za promjenu kune u marku. Najisplativiji je onaj koji obračunavaju kartičari: po njemu jedna KM dođe 3,85 kuna.
Drugi je tečaj iz mjenjačnica. One za kune obračunavaju proviziju od 0,5 posto (za eure 0,7 posto), pa na kraju taj omjer dođe 3,97 kuna za marku.
I konačno tzv. džepni tečaj, odnosno kada se mijenja iz ruke u ruku. To je već godinama omjer jedan naprema četiri. Međutim, sve se manje trgovaca i ugostitelja u Hercegovini upušta u takve transakcije.
– Poreznici su pojačali kontrole, a kazne su rigorozne. Neki su dan dvojica došla tu u kafić u Prisiki, uredno naručili dvije kave i na kraju tražili da plate u kunama. Konobar pristao i gorko zažalio jer su zatvorili objekt – govore nam iz obližnje trgovine.
Susjedi u kontri: Hercegovci u Imotskom
I dok državljani Hrvatske zapravo nikada nisu izgubili naviku šopinga u BiH, tako su zadnjih godina Hercegovci i ostali preko granice otkrili – "Lidl".
– Otiđite u Imotski ili Metković, pa ćete vidjeti čije su tablice većina. Bosanske, naravno. Kupuju najviše strane i robne marke raznih prehrambenih potrepština, kao i sir, koji je sada u našim trgovačkim lancima općenito jeftiniji nego u Hercegovini, a pogotovo kada su akcije. Nekada je drukčije bilo – kazuje nam Imoćanka koja redovito kupuje i s ove i s one strane.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....