Transfer Dejana Lovrena iz Dinama u Olympique Lyon, odnosno podjela transfernog obeštećenja između njega i Dinama, ponovno je, nakon osam i pol godina, bila tema rasprave na Županijskom sudu u Osijeku, na suđenju Zdravku Mamiću i Zoranu Mamiću te Damiru Vrbanoviću za nezakonito izvlačenje novca iz Dinama. No, ovaj put rasprava nije bila o predmetu „Dinamo II”, u kojem se optužene tereti da su iz Dinama nezakonito izvukli 25,8 milijuna eura, već o predmetu „Dinamo I”, u kojem su braća Mamić, Vrbanović i poreznik Milan Pernar već pravomoćno osuđeni za nezakonito izvlačenje 115,8 milijuna kuna iz Dinama. Međutim, u odnosu na Vrbanovića pravomoćnu je presudu ukinuo Ustavni sud, pa se bivšem direktoru Dinama ponovno sudi za taj predmet.
Podsjetimo, on je u prvom suđenju, presudom osječkog suda iz lipnja 2018. godine, koju je u ožujku 2021. godine potvrdio Vrhovni sud RH, pravomoćno osuđen na tri godine zatvora. Istom presudom Zdravko Mamić dobio je šest i pol godina zatvora, Zoran četiri godine i 11 mjeseci, dok je Pernar osuđen na četiri godine i dva mjeseca zatvora. Braća Mamić su, kako znamo, upravo zbog te presude već godinama u BiH, u bijegu od zatvora i hrvatskog pravosuđa, pa je tako Pernar jedini od njih četvorice koji je služio zatvorsku kaznu. U međuvremenu je preminuo. Što se tiče Vrbanovića, on je zbog zdravstvenih problema čak pet puta odlagao odlazak u zatvor, a onda je u ožujku 2022. godine dočekao da Ustavni sud ukine presudu protiv njega. Tim je rješenjem odlučeno i da se Vrbanoviću mora ponovno suditi.
Vrbanoviću ukinuta presuda
Razlog zbog kojeg je, pak, ukinuta pravomoćna presuda protiv njega krije se u aferi i kaznenom postupku koji je proizašao upravo iz tog prvog suđenja braći Mamić i ostalim optuženima. Riječ je o famoznom podmićivanju trojice sudaca Županijskog suda u Osijeku, Zvonka Vekića, Darka Krušlina i Ante Kvesića, za koje je sam Zdravko Mamić javno rekao da ih je plaćao kako bi u tom prvom kaznenom postupku donosili odluke u njegovu korist i oslobodili ga. Iako su sve donesene odluke na osječkom sudu bile protiv njega, pa tako i ona najvažnija o zatvorskoj kazni, koju je donijelo sudsko vijeće pod predsjedanjem upravo suca Krušlina, USKOK je našao dovoljno dokaza da protiv sudaca, ali i samog Zdravka Mamića te brata mu Zorana i osječkog poduzetnika Drage Tadića podigne optužnicu za podmićivanje.
Vrbanović je, pak, taj slučaj iskoristio za svoju ustavnu tužbu, pri čemu se Ustavnom sudu požalio da nije imao pravično suđenje jer su mu, kako je naveo, sudili korumpirani suci, što je Ustavni sud i prihvatio. Inače, iz istih su razloga ustavne tužbe podnijela i braća Mamić, ali njih je Ustavni sud odbio uz obrazloženje da su svoja saznanja o korupciji iznijeli tek nakon pravomoćne presude, a i sami su kreirali takvu situaciju jer su upravo oni davali mito.
Vrbanovića USKOK tereti da je, kao direktor Dinama, u dogovoru sa Zdravkom i Zoranom Mamićem poduzeo radnje da se Zoranu Mamiću, na štetu Dinama, osigura novac kojim bi vratio 24 milijuna kuna koje mu je prethodno kroz više uplata pozajmio Dinamo. Vrbanović je tako, prema optužnici, potpisao aneks ugovora o profesionalnom igranju, kojim se neosnovano utvrđuje pravo igrača Dejana Lovrena na isplatu 50 posto budućeg transfera. USKOK, naime, tvrdi da je taj aneks antedatiran, odnosno da nije potpisan 9. siječnja 2007. godine, kako stoji na dokumentu, već da se to dogodilo tek nakon što je Lovren prešao u Lyon, u siječnju 2010. Po tome Lovren nije imao pravo na 50 posto obeštećenja, konkretno 25,5 milijuna kuna, koliko mu je Dinamo isplatio godinu i pol dana nakon što je prešao u Lyon. Lovren je, inače, prilikom potpisivanja Zapisnika o raskidu ugovora s NK Dinamo 15. siječnja 2010. godine, potvrdio da s navedenim danom nema nikakvih potraživanja prema NK Dinamo.
Lovren promijenio iskaz na sudu
Uglavnom, nakon što je Lovrenu taj novac uplaćen, on ga je proslijedio na račun Zorana Mamića, a ovaj onda na račun Dinama kako bi vratio spomenute pozajmice. No, istraga je pokazala da je zapravo riječ o novcu dobivenom putem kredita od 32,5 milijuna kuna, podignutog u ožujku 2011. godine kod Erste banke, a kojeg je Dinamo podigao po nalogu Zdravka Mamića. Tako je Zoran Mamić pozajmicu koju je dobio od Dinama vratio novcem kojeg je opet dobio od Dinama, čime je ostvario protupravnu imovinsku korist od 25.894.262,83 kune, dok je Dinamo oštećen na ime ukupnog troška kredita u iznosu od 35.840.396,14 kuna. Sve to što je navedeno u optužnici, na kraju je i potvrđeno pravomoćnom presudom braći Mamić, a USKOK sada na sudu ponovno dokazuje da je u tome sudjelovao i Vrbanović.
U prvom suđenju svjedočio je i sam Lovren. To je ona poznata rasprava od 1. rujna 2017. godine s koje je Zdravko Mamić udaljen iz sudnice.
- Ma idem više u... Jeste sad sretni svi koliko manipulirate svjedokom? Hoćete krvi moje, hoćete džigerice moje? Sramite se svi koliko vas ima, ljutito je tada rekao Mamić na izlasku.
Lovrenov iskaz ostao je upamćen po tome što je promijenio svoj iskaz u odnosu na onaj koji je dao tijekom istrage u USKOK-u, pri čemu je u USKOK-u rekao da je aneks ugovora potpisao dva do tri mjeseca prije nego što je otišao u Lyon, u rujnu ili listopadu 2009., a na sudu je kazao da je taj aneks potpisao 2007. godine, a da je 2009. ponovno potpisao isti taj aneks iz 2007., jer je unesena izmjena da bi taj novac mogao biti isplaćen na račun u Hrvatskoj, koji je on u Erste banci, inače, otvorio isti dan kada mu je Dinamo uplatio 25,5 milijuna kuna. Sud njegovom svjedočenju nije povjerovao, a zbog promjene iskaza suočio se i s optužnicom za davanje lažnog iskaza, koja je na kraju neslavno okončana odustajanjem DORH-a od kaznenog progona protiv njega.
Svjedočili Lovrenovi roditelji
U ovom ponovljenom suđenju Vrbanoviću sud nije prihvatio da se ponovno ispita Lovren, ali jest kao svjedoke prihvatio njegove roditelje, Silvu Lovren i Sašu Lovrena, koji su ponovno svjedočili ovog ponedjeljka. Lovrenova majka rekla je da su prilikom potpisivanja ugovora s Dinamom tražili da se Dejanu osigura 50 posto transfernog obeštećenja, što je i prihvaćeno, a na koncu je Dejanu i isplaćeno nakon transfera u Lyon.
- Mislim da je potpisan jedan ili dva aneksa, koliko se sjećam. Davno je bilo, nemojte da na kraju i ja završim kao okrivljena – rekla je Silva Lovren, dodavši kako nije sigurna kada je aneks potpisan u odnosu na njegov odlazak u Lyon, ali misli da je to bilo šest mjeseci prije nego što je Dejan otišao u Francusku. Kazala je i da misli da je bilo problema oko te isplate.
- Mislim da se radilo o 3,5 milijuna eura i da je Dejan taj novac posudio Zoranu Mamiću – rekla je Lovrenova majka, kazavši i da su o svemu pregovarali sa Zdravkom Mamićem „jer smo u njega imali povjerenja, on je stara škola i kada da ruku, to je onda to.”
- Ne mogu se sjetiti detalja tih razgovora – odgovorila je Silva Lovren. Nije znala objasniti zašto na spornom aneksu od 9. siječnja 2007. nema njezina potpisa, iako je morao biti, jer je Dejan tada bio maloljetan. Nije znala objasniti ni zašto je rekla da misli da su potpisani jedan ili dva aneksa o podjeli transfera, niti zna tko bi joj rekao za mogući drugi aneks. Misli da je ona dala nalog da se Zoranu Mamiću prenese 3,5 milijuna eura s Dejanova računa. Zbog tog dijela njezina iskaza USKOK je uložio primjedbu na iskaz svjedokinje Gordane Mihaljević, službenice Erste banke, koja je rekla da je Lovren osobno bio u banci 7. ožujka 2011., a po izjavi Silve Lovren ispada da on tamo nije bio. Lovrenov otac, Saša, kazao je da on u pregovorima i potpisivanjima ugovora nikada nije sudjelovao, jer je sve to vodila njegova supruga, a on ga je samo vozio na treninge.
Ivan Smolek, koji je u inkriminirano vrijeme bio službenik Erste banke, pričao je o suradnji banke s Dinamom, pri čemu je najčešće komunicirao sa Zdravkom Mamićem i Ankicom Mezak. Na pitanje tužitelja Svena Miškovića za što je bilo namijenjeno 32,5 milijuna kuna kredita koje je banka odobrila Dinamu u ožujku 2011. godine, rekao je da je „u ugovoru pisalo da se novac koristi za obrtna sredstva, kao što je primjerice isplata plaća.”
Darko Cvitković, koji je radio na ovjeri ugovora u Zagrebačkom nogometnom savezu, kazao je da je podjela transfernog obeštećenja mogla biti ugovorena i posebnim ugovorom između kluba i igrača, ali oni to nisu registrirali niti ih je to zanimalo.
- Bilo je situacija kada se kod raskida ugovora navodilo da se time raskidaju i svi aneksi, a bilo je i situacija kada to nije bilo navedeno. Klub nije imao obavezu Savezu dostaviti anekse – rekao je Cvitković, što se razlikuje od njegova iskaza u istrazi, kada je rekao da je klub bio obavezan dostaviti i anekse. Vrbanović ga je upitao zna li da u špranci osnovnog ugovora između kluba i igrača postoji odredba koja govori da će stranke posebnim ugovorom, između ostaloga, ugovoriti podjelu transfernog obeštećenja, ali svjedok se toga nije mogao sjetiti. No, čuo je da je između klubova i igrača znalo biti više ugovora, odnosno aneksa o podjeli transfera.
- Mislim da se u Savez na ovjeru morao donijeti aneks kojim se mijenja trajanje ugovora ili primanja igrača – kazao je Cvitković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....