U silosima je neprodano 400.000 tona pšenice, a cijena joj je s dvije kune pala na 1,40, kaže Petar Pranjić, predsjednik Odbora za ratarstvo HPK
Iako su domaći ratari ove godine očekivali rekordnu zaradu od pšenice, čija se otkupna cijena udvostručila zbog rata u Ukrajini, novi poremećaj na tržištu srušio je cijenu pšenice i svi su izgledi da će domaći proizvođači najvažnije krušarice opet ostati kratkih rukava. Naime, na tržištu Rumunjske, Mađarske, Poljske, Slovenije, Austrije i Hrvatske pojavili su se veliki viškovi ukrajinskog brašna i ruske pšenice koja se najčešće melje u Mađarskoj i ruši cijenu brašna u spomenutim zemljama.
Domaći mlinari suočeni s povećanim troškovima energije u proizvodnji zato su nezainteresirani za preradu domaće pšenice, koje je u silosima ostalo gotovo polovica od godišnje proizvodnje od oko milijun tona. Stoga je krajem ožujka Petar Pranjić, predsjednik Odbora za ratarstvo Hrvatske poljoprivredne komore, poslao Vladi, saborskom Odboru za poljoprivredu i ministarstvima poljoprivrede i gospodarstva apel za spas ratara čija je egzistencija dovedena do ruba propasti.
Nelojalna konkurencija
- Ne možemo plasirati svoju pšenicu, kukuruz i soju, čije su cijene doživjele katastrofalan pad u odnosu na prošlu godinu. Pitamo se kome će i po kojoj cijeni hrvatski ratar prodati svoju pšenicu kada znamo da na zalihama u silosima još stoji 400-500 tisuća tona prošlogodišnjeg uroda koji trenutno nitko ne kupuje, a cijena joj je s 2 kune pala na 1,40, što ne pokriva enormno povećane troškove proizvodnje. Izravne štete trpe i potrošači koji plaćaju sve skuplji kruh, a cijena pšenice i brašna u značajnom je padu - kaže Pranjić.
Nada Barišić, direktorica Žitozajednice, slaže se da je situacija zabrinjavajuća i da dobiva sve učestalije prigovore mlinara kako ne mogu plasirati domaće brašno zbog nelojalne konkurencije.
- Do kraja 2022. RH je izvezla 583.119 tona, a godinu prije u istom vremenu, od kraja žetve do kraja godine, izvezeno je 548.000 tona. S izvozom iz prva tri mjeseca 2023., izvezeno je oko 650.000 tona, i sami smo nešto potrošili, dio moramo imati na zalihama do nove žetve, pa smatramo da procjene o neprodanih 400-500 tisuća tona na zalihama nisu baš tako velike - kaže Barišić.
Problem s ukrajinskim brašnom uočen je ponajprije u Istri i Dalmaciji uoči turističke sezone pa je Žitozajednica podnijela prijavu Državnom inspektoratu jer su dobili informacije da se to brašno plasira u neadekvatnoj ambalaži, najčešće u velikim jutenim vrećama te je zbog opasnosti za zdravlje od Inspektorata zatraženo da se pošalje na analizu. Otkriveno je i kako brašno uvoze nepoznate tvrtke u ovoj branši, tek osnovane radi brze i sigurne zarade.
Barišić smatra da se i Hrvatska mora u Bruxellesu izboriti za kompenzaciju kako bi se ublažile posljedice prodora ukrajinske pšenice na domaće tržište.
Nužne mjere
- Hrvatska poljoprivredna komora upozorila je na sastanku krovnog udruženja europskih poljoprivrednika Copa-Cogeca još krajem prošle godine na problem uvoza pšenice iz Ukrajine i stvaranja zaliha, ali i mogućeg urušavanja cijena pšenice.
Kako nam se približava nova žetva, zalihe pšenice su, očito, velike. Potrebno je vidjeti koje je mjere moguće provesti da bi se zaštitilo naše ratare i domaću proizvodnju - kaže Mladen Jakopović, predsjednik HPK.
Mlinari s kojima smo razgovarali navode da su silosi puni pšenice koju su oni plaćali 350 eura po toni, a sada je cijena pala na 220 do 250 eura po toni. Uz velik rast troškova energije poput struje, koja je i uz državnu subvenciju triput skuplja od one prije rata, domaće je brašno 0,55 eura po kilogramu, a ukrajinsko oko 0,44 eura.
U Hrvatskoj se godišnje proizvodi oko milijun tona pšenice, prije ulaska u EU za domaće potrebe trošilo se oko 600.000 tona, a sada tek oko 320.000 tona. No, zbog slabe kvalitete, moramo uvoziti 120.000 tona visokoproteinske pšenice koju nitko ne proizvodi. Istodobno, polusmrznutog kruha i pekarskih proizvoda uvozimo u vrijednosti 200 milijuna eura.