Licemjernost borbe protiv smeća najbolje dočarava ova fotografija: ‘Šteta što priroda nije smislila način...‘

Zamišljam naše živote za kakvih desetak, petnaestak godina i osjećam onaj neugodni miris ustajale plastike.

Sjedim u povećem stanu koji sam kupila isključivo kako bih imala gdje držati kante za smeće.

Posebne za plastiku, posebne za papir, kante za biootpad i miješani komunalni.

Treba i nekoliko kompostera.

Potom odvojeni spremnici za zbrinjavanje tekstila.

U jedan ide pamuk, u drugi viskoza, treći je za poliester.

Onako odokativno, procjenjujem da na razdvajanje otpada dnevno trošim sat vremena, više nego što mnogi provedu u nekoj fizičkoj aktivnosti, čitanju ili u igri s djetetom.

Gdje god se okrenem, zaudara neki otpad, a balkoni susjeda pretvoreni su u reciklažna dvorišta na kojima drže smeće koje će na točno određeni...