KUMICE SE NAŠLE U RALJAMA GRINCAJG FISKALIZACIJE Jelena Lovrić piše o (pre)rigoroznoj poreznoj politici koju provodi aktualna vlast

Slično kako se za vrijeme HDZ-ove vlasti pravna država trenirala na ženama koje uz cestu znaju prodati koji sir ili peršun-bakicama koje su zbog poreznog prekršaja znale završiti i u pržunu, dok je premijer sa svitom mahnito i nesmetano krao sve čega se domogao, tako i aktualna vlast svoju rigoroznu poreznu politiku namjerava od početka idućeg mjeseca podebljati i grincajg fiskalizacijom: kumice na placu morat će izdavati račune, direktno povezane s poreznom upravom.

Naravno da je u Hrvatskoj - kao zemlji goleme, vrlo često i visokorangirane, fiskalne evazije - uvođenje porezne discipline nužno. U tom pogledu ministar Linić radi dobar i neizmjerno važan posao. Ali nemilosrdno zavođenje reda ima i brojne žrtve, neke i posve nepotrebne. S malo više osjećaja za realnost i probleme građana mnoge su se mogle i morale izbjeći. Ešaloni starijih obrtnika, uvjereni da se ne mogu nositi s izazovima kompjutorskih izdavanja računa, zatvaraju svoje radnjice, neki bježe u sivu zonu. Slično će biti i s tržnicama. Njihovi šareni štandovi nisu mjesta za elektroničke blagajne. Da jesu, već bi se i drugdje po svijetu toga sjetili. Ali nisu, tako da u toj poreznoj novotariji Hrvatska gotovo da ima planetarno avangardnu ulogu. Na takvu je ideju mogao doći samo netko tko ne pozna i ne voli radost gradskih i malomišćanskih pijaca. Fiskalizacija će ih ubiti. A državni se budžet neće spasiti. Kao što je nesmiljeno porezno žmikanje udavilo mnoge male poslodavce koji su uz nešto veću fleksibilnost i razumijevanje države mogli preživjeti. Štete će i u ovom slučaju biti veće od koristi. Bivši premijer Finske Esko Aho za nedavnog je boravka u Hrvatskoj ispričao kako je sredinom devedesetih rješavao najveću krizu u povijesti svoje zemlje: između ostalog, visoke su poreze doslovce prepolovili i tako povećali budžetski prihod za nevjerojatnih 350 posto. Milanović je pojačao poreznu presiju i dotok u državnu blagajnu malaksava.

Nesmiljenost kojom se, ne pitajući za cijenu, utjeruje porezna disciplina, čak inzistira na idejama koje nisu ni racionalne ni humane, poput fiskalizacije tržnica, pokazuje za aktualnu vlast tako karakterističan manjak empatije prema građanima i njihovim mukama. Pod Vladinim prozorima plaču mjesecima neplaćene radnice, galame poljoprivrednici, otpisani radnici traže nekakav spas… Nitko od ministara da im se obrati, nitko ne želi s njima razgovarati, nitko da im uputi neku riječ razumijevanja. Nema para, ali valjda bi moralo biti ljudskog suosjećanja. Ministar poljoprivrede Jakovina pored seljaka na Markovom trgu prolazi kao da ih nema, a novinarima objašnjava da ima pametnijeg posla nego razgovarati sa svakim kome se to ćefne. Predsjednik Vlade potpuno je nedostupan. Ovih je dana, iznenađujuće, napravio izuzetak i obišao vodom ugrožena područja na istoku Hrvatske. Aleluja! Neka se i to dogodilo!

Instaliranje blagajni uz vezicu zelenja i kašetu kaštelanskih trešanja pokazuje samo jedno: silnu volju birokratskog duha za cijeđenje i maltretiranje građana. Kao da je jedini cilj vlasti da nepotrebno kinji ljude. Utjerivači fiskusa vole svoju beskompromisnost pokazivati na najslabijima. Ni Linićevi poreznici, eto, nisu izuzetak. Grincajg fiskalizacijom šalju poruku da prema kumicama na placu neće imati milosti. Od toga za državu nikakve koristi, ali osjećaj vlastite moći sigurno će nabildati.