KRONOLOGIJA GUBLJENJA VREMENA HDZ najavljivao reforme dva, SDP pet puta: rezultata nema!

Kad su potpredsjednik Vlade Branko Grčić i ministar financija Boris Lalovac u četvrtak predstavljali novi Nacionalni program reformi na 150 stranica, mnogi su se teško mogli osloboditi već prepoznatljivog déjŕ vu osjećaja kad su u pitanju važni “reformski” govori visokih Vladinih dužnosnika.

Naime, uvid u javne dokumente i medijske napise otkriva da su naši političari u zadnjih pet godina barem jednom ili više puta godišnje najavljivali odlučne, dugo i pažljivo pripremane reformske zahvate kojima je jedan od glavnih ciljeva smanjivanje prekomjernog deficita, a među ostalim zasebna tema uvijek je bila potreba racionalizacije i reorganizacije poslovanja ustanova, zavoda i agencija.

Javna drama

U ovogodišnjoj, zadnjoj “reformi” najavljeno je smanjivanje broja agencija za 15 posto uz rezanje troškova kao i uvođenje novog sustava plaća, a samoj objavi programa reformi prethodila je, kao i svih ranijih godina, javna drama zbog stanja u proračunu, kao i polujavna rasprava o brojnim uočenim iracionalnostima u poslovanju pojedinih državnih institucija. Zajedničko je svim tim dosadašnjim “reformama“ ciljanim prvenstveno konsolidaciji državnog proračuna da na kraju nisu uspjele uravnotežiti proračunske rashode s prihodima, dakle podbacile su u svojoj osnovnoj svrsi.

Uz to, pažljivija analiza otkriva da su razni reformski paketi iz godine u godinu sve više pisani za zadovoljavanje zahtjeva međunarodnih institucija, posebno Europske komisije, a sve manje za realizaciju vlastitih nacionalnih ambicija.

Drugim riječima, reforme zapravo postaju sve više alibi-tekstovi kojima je cilj odgoditi radikalnije zahtjeve Europske komisije koji bi mogli ugroziti politički rejting hrvatskih policy makera.

Niska učinkovitost

To je posebno očigledno u ovoj, izbornoj godini i to iz izjave potpredsjednika Grčića da u Komisiju idu s jasnim parametrima, iako se puno toga bazira na vrlo nejasnim procesima.

Primjerice, kad će i što će točno donijeti “Prijedlog smjernica za uređivanje sustava agencija, zavoda, fondova, centara i drugih pravnih osoba s javnim ovlastima“?

Valja podsjetiti da aktualnu Vladu karakterizira vrlo niska razina učinkovitosti kad je u pitanju ulaganje radne energije u reformske procese.

Naime, vrijeme se podjednako beskorisno troši na neuspjele reforme kad su u pitanju potezi ciljani fiskalnoj konsolidaciji (propao je plan outsourcinga i monetizacije autocesta, ideja uvođenja kamata na štednju i poreza na nekretnine, a reforma zdravstva prebacivala se s jednih ministarskih tračnica na druge), kao i kad su u pitanju politički zahvati s ne tako bitnim fiskalnim učincima (pao je Obiteljski zakon pisan dvije godine, odgodio se građanski odgoj u školama, Lex Perković pokazao se besmislenim, izmjene Ustava se ne dovršavaju…). Vrlo je teško procijeniti ukupni trošak raznih radnih skupina i konzultanata koji su sudjelovali na pripremi reformskih paketa s ciljem fiskalne konsolidacije i poticanja gospodarskog rasta.

U Europi su poznati primjeri uspješnih i brzih reformi bez dugog mrcvarenja. Ivan Mikloš, bivši slovački ministar financija, dobio je titulu ministra financija godine kao i Top Business Reformera jer je u samo dvije godine lansirao i proveo program sa šest krupnih strukturnih reformi u poreznom i mirovinskom sustavu, socijali, zdravstvu, javnim financijama te na tržištu rada.

Makroekonomija

Slovačka se pridružila eurozoni dok najnoviji fiskalni i opći makroekonomski pokazatelji Hrvatske ukazuju da ovim ritmom usklađivanja euro u Hrvatskoj imamo šanse uvesti za 20 godina. A možda nikad.