Nakon što se koncem rujna premijer Andrej Plenković pojavi u Varivodama, malome mjestu u šibenskom zaleđu, i oda počast civilima, pripadnicima srpske nacionalne manjine koje su hrvatski vojnici likvidirali 28. rujna 1995. godine - znači gotovo dva mjeseca nakon Oluje - prva faza “normalizacije” hrvatsko-srpskih odnosa, točnije odnosa većinskog naroda prema svojim sugrađanima srpske nacionalnosti bit će dovršena. Tada slijedi neizvjestan i vrlo vjerojatno dug proces stvarnog i potpunog priznanja “prava građanstva” svim pripadnicima srpske manjine, jer neki od njih u zabačenim selima još uvijek, 25 godina nakon završetka rata, nemaju pristup nekim od najosnovnijih komunalnih usluga, a neki još uvijek žive - bez struje.
Prva faza sređivanja hrvatsko-srpskih odnosa počela je u Kninu 5. kolovoza, kada je lider Srpskog narodnog vijeća i potpredsjednik Vlade Boris Milošević došao u Knin na obljetnicu vojne akcije Oluja. Sljedeći korak učinili su predsjednik RH Zoran Milanović te potpredsjednik Vlade Tomo Medved koji su došli na komemoraciju žrtava u Grubore, još jedno mjesto gdje su nakon Oluje pobijeni građani srpske nacionalnosti. Dakle, prvo je najviše rangirani državni dužnosnik iz redova srpske nacionalne manjine “blagoslovio” legitimnost vojne akcije Oluja, a zatim je nekad visokorangirani ratni zapovjednik i aktualni ministar branitelja priznao da su hrvatske snage tijekom, odnosno nakon Oluje počinile zločin nad srpskim civilima.
Banalne geste
Koliko god se dosad pobrojane stvari mogu činiti samorazumljive, pa čak i banalne geste koje naprosto odražavaju činjenicu da je od rata prošlo već 25 godina, te da je priznanje bilo koje države da su njezine vojne ili policijske snage počinile zločine tijekom rata naprosto civilizacijski minimum, politička klima u Hrvatskoj prije samo dva, tri mjeseca bila je ipak drastično drugačija. Jednostavno nije dopuštala da se skoro dogode “Knin i Grubori”.
Hrvatska se nalazila pred parlamentarnim izborima, kampanja je bila na vrhuncu, a očekivanja velike većine javnosti pa i samih izbornih aktera bila su da će premijer Andrej Plenković i HDZ još jednu Vladu moći sastaviti samo ako se dogovore s krajnje desnim političkim snagama. Iz stranaka koje su se udružile u koaliciju predvođenu Miroslavom Škorom i njegovim Domovinskim pokretom tijekom kampanje dolazile su poruke usmjerene protiv nacionalnih manjina, prije svega srpske, a višegodišnji trend jačanja govora mržnje u hrvatskom javnom prostoru dosegnuo je svoj novi vrhunac 12. lipnja u zagrebačkom kvartu Kustošija.
Tamo je grupa zagrebačkih dečki, očito navijača Dinama, pozirala sa zapaljenim bakljama, zastavama HOS-a i porukom “Jebat ćemo srpske žene i djecu” ispisanom tamnim slovima na velikom bijelom platnu. Iako su poruke s pozivom na ubojstvo Srba ispisane na stotinama fasada, zidića i prometnih znakova diljem Zagreba i cijele Hrvatske, javnost je na kustošijansku ekstremno nasilnu i degutantnu poruku reagirala puno jače nego na bilo koju dotad.
Naravno, naivno bi bilo misliti da su snažne političke poruke odaslane iz Knina i Grubora posljedica “kustošijanskog otriježnjenja” hrvatskog društva. Knin i Grubori posljedica su činjenice da je HDZ pobijedio s neočekivano velikim brojem osvojenih mandata, da mu za sastavljanje nove Vlade nisu trebali ultranacionalisti iz Škorine koalicije, već da su mu dovoljni bili SDSS i zastupnici drugih manjina te par zastupnika malih liberalnih stranaka.
Iako je SDSS bio dio vladajuće većine i u ranijem sazivu Sabora, prvi ozbiljniji koraci u “normalizaciji” hrvatsko-srpskih odnosa učinjeni su tek sada. Što će se događati dalje u tom procesu, što je najvažnije napraviti, ispraviti, riješiti i je li uopće realno očekivati da će Plenković i SDSS uspjeti “pomiriti” Hrvate i Srbe koji žive unutar hrvatskih granica, pitali smo Sašu Miloševića iz Srpskog narodnog vijeća.
- Naravno da se može i treba vjerovati u ovaj proces. Iako ovo nije prvi ‘novi početak’, spomenut ću samo onaj nekadašnjeg premijera Ive Sanadera (njegova poruka ‘Hristos se rodi’, kao i koalicija sa SDSS-om, nap. a.), meni se čini da ovaj proces ima nove kvalitete u tome što je sada proboj učinjen na području ratnih zločina, što ranije nikad nije bio slučaj. Prije su se proboji događali u pitanjima stambenog zbrinjavanja ili povratka iseljenih, a ovo najbitnije i najkompleksnije pitanje ubojstava za vrijeme rata dosad nije bilo doticano.
Premijer Andrej Plenković najavio je dolazak u Varivode, bit će vrlo interesantno čuti što će tamo reći, koje će poteze najaviti. Nadam se da će se proces dalje odvijati tako što će država uložiti sva sredstva koja su potrebna za obnovu komunalne infrastrukture u područjima gdje žive pripadnici srpske manjine, ali i da će država napraviti ekonomski plan i uložiti znatna sredstva kako bi ljudima koji tamo žive osigurala radno mjesto. Jer u tim krajevima tržišni princip naprosto ne “igra”. Jer džabe nam i struja i cesta ako se ljudima ne bude mogao osigurati posao.
Potom treba obratiti pozornost i na druga područja, poput obrazovanja. U školskim udžbenicima Srbi su često izrazito negativno oslikani, školske knjige pune su nacionalizma koji u nekim slučajevima graniči sa šovinizmom. Tu će se dakle morati puno napraviti, a koliki će biti Plenkovićev kapacitet i politička volja, ja to ne znam - kaže Milošević.
Uzlet konzervativizma
Smatra da procesu normalizacije hrvatsko-srpskih odnosa najveće prepreke vrebaju iz činjenice da se u Hrvatskoj unazad desetak godina događa uzlet konzervativizma, te da jačaju desne i nacionalističke političke snage. A je li sam HDZ spreman na radikalan zaokret u hrvatsko-srpskim odnosima?
- Ljudi su malo predimenzionirali Plenkovićevu pobjedu na izborima u HDZ-u pa onda i na parlamentarnim, stvorio se dojam da će Plenković moći nametati svoju političku agendu bez ikakvog otpora. Kako će se stvari razvijati dalje tek treba vidjeti, jer premalo je vremena prošlo od unutarstranačkih, a onda i parlamentarnih izbora - kaže Saša Milošević.
U vladajućoj stranci su, naravno, zadovoljni što trenutačno vlada prilično široki konsenzus i u hrvatskom društvu i na političkoj sceni oko potrebe normalizacije odnosa između Hrvata i Srba. Izuzev Suverenista, Domovinskog pokreta Miroslava Škore i možda dijela Mosta, Plenkovićev novi kurs u odnosu države i većinskog naroda prema sugrađanima srpske nacionalnosti vrlo vjerojatno će podržati sve druge oporbene stranke, bilo liberalne, centrističke ili lijeve.
Braniteljske udruge, dosad najjači “veto-igrači” na terenu hrvatsko-srpskih odnosa zasad šute, od nekog novog šatora nema ni “š”, a naš sugovornik blizak šefu Vlade i HDZ-a tvrdi da će Andrej Plenković i lider SDSS-a Milorad Pupovac podršku za “politiku pomirenja” dobiti i od Katoličke crkve.
Velike promjene
- U našoj Crkvi događaju se velike promjene koje se očituju u brojnim područjima, pa i u novoj kadrovskoj politici. Mijenja se struktura vrha Crkve, imenuju se neki novi biskupi, a nedavno je smijenjen i glavni urednik Glasa Koncila. To su sve velike i pozitivne promjene. Crkva će ovaj proces pomirenja i normalizacije u hrvatskom društvu snažno podržati, bez obzira na to što će možda neki svećenici, pa čak i pokoji biskup, raditi drugačije - tvrdi naš sugovornik. Uvjeren je da je otpočeti proces ireverzibilan jer premijer Andrej Plenković ima čvrstu potporu u Saboru koja će, tvrdi, uskoro biti i još brojnija.
- Da bi se uopće stvorile pretpostavke za početak procesa pomirenja i normalizacije, moralo se dogoditi nekoliko stvari. Prvo je Plenković sa svojom politikom modernog, europskog desnog centra premoćno pobijedio na unutarstranačkim izborima. Nakon unutarstranačkih izbora Plenković je uvjerljivo pobijedio i na parlamentarnim izborima. Na taj je način stvorio preduvjete za formiranje upravo ovakve saborske većine i nove Vlade.
Predsjednik HDZ-a i šef Vlade uživa podršku 76 zastupnika, njegova Vlada ima stabilnu situaciju u Saboru. Iako HDZ neće nikoga zvati, sto posto sam siguran da će daljnji događaji na političkoj sceni rezultirati time da će našu Vladu kroz relativno kratko vrijeme podržati još pet do šest novih saborskih zastupnika. Dakle, prvo je trebalo stvoriti uvjete da sada možemo precizno govoriti što je Oluja.
Legalna, legitimna i na rezolucijama Vijeća sigurnosti i Opće skupštine UN-a utemeljena vojna akcija oslobađanja okupiranog teritorija. U Oluji je kao i u drugim ratovima bilo kolateralnih žrtava, ali je važno naglasiti da država nikome od tih vojnika nije naredila da ubijaju u Gruborima ili Varivodama. Svakoj nevinoj žrtvi treba se pokloniti, treba imati snage za to. To je snaga države.
Važno je naglasiti da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, iako nezadovoljan, ipak nije sprečavao SDSS i potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića da 5. kolovoza ode u Knin. A to je de facto čin legalizacije Oluje od strane domaće srpske političke scene. Niti oni više ne dovode u pitanje Oluju, to je ključno. Taj proces normalizacije hrvatskog društva ići će dalje, bez obzira na radikalne elemente koji bi i dalje voljeli živjeti od podjela - tvrdi sugovornik iz vladajuće stranke.
A što na proces normalizacije hrvatsko-srpskih odnosa kažu ti, kako naš sugovornik iz HDZ-a kaže, “radikalni elementi”?
Relativizacija događaja
- Odlazak predsjednika države Zorana Milanovića i potpredsjednika Vlade Tome Medveda na komemoraciju u Grubore ne pridonosi normalizaciji. To je isključivo uvjet SDSS-a Andreju Plenkoviću u okviru novog koalicijskog sporazuma HDZ - SDSS. Bilo kakvo izjednačavanje žrtve i agresora je neprihvatljivo, a svaka relativizacija događanja vezanih uz Domovinski rat ne pridonosi normalizaciji odnosa. Svi koji žele normalizaciju odnosa između Hrvatske i Srbije te između Hrvata i pripadnika srpske nacionalne manjine moraju znati da do istinske pomirbe može doći tek onda kada agresor konačno prizna da je bio agresor - tvrde Hrvatski suverenisti.
Vrlo negativne reakcije na odlazak najviših državnih dužnosnika na komemoraciju u Grubore stigle su i iz Domovinskog pokreta Miroslava Škore. I oni su uvjereni da se ovdje ne radi ni o kakvom početku procesa normalizacije društva i hrvatsko-srpskih odnosa u RH, nego isključivo o zadovoljavanju političkih interesa HDZ-a i SDSS-a.
- Istinsko pomirenje je plemenit cilj, ali u ovom slučaju se ne radi o tome. Dobro je izraziti sućut svakoj nevinoj žrtvi, ali se ne smije relativizirati odgovornost za sve što se u Hrvatskoj dogodilo. Možda je najbolji primjer stvarnog pomirenja onaj između Francuske i Njemačke nakon II. svjetskog rata. Danas ove dvije zemlje blisko surađuju i vode Europsku uniju. Njemačka nije glumila da je žrtva, nego je prihvatila odgovornost za sve što je počinila.
Mislim da možemo u budućnosti surađivati sa Srbijom, ali pretpostavka za to jest da ona prvo priznaje svoju odgovornost za agresiju i okupaciju djela našeg teritorija te da se ispriča i isplati odštetu Hrvatskoj. U tom slučaju bi se pravda zadovoljila, ne na ovakav način. Umjesto da prihvati svoju odgovornost, aktualna srbijanska vlast koristi svaku priliku da blati našu reputaciju u svijetu. Mislim da se ovdje radi o gestama koje služe interesima HDZ-a i SDSS-a i neće dovesti da stvarnog pomirenja između Hrvatske i Srbije - kaže u razgovoru za Magazin saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stjepo Bartulica.
Skepsa prema krajnjim dosezima
Ironično, odlazak Miloševića u Knin i Medveda u Grubore jednakom su žestinom, osim hrvatskih nacionalista, napali i SDSS-ovi politički rivali iz Demokratskog saveza Srba (DSS). Tvrde da je potpredsjednik Vlade Boris Milošević u Kninu mogao predstavljati “samo sebe i hrvatsku Vladu, a nikako srpski narod”.
- U samom startu sam rekao: ako uvažavamo različite poglede i ako imamo pravo na različito razmišljanje, onda ćemo biti svjesni da ne možemo jednako gledati na stvari. Prije svega na Oluju kao vojnu akciju. Oluja nama nikada i ni u kojem slučaju ne može biti prihvatljiva imajući u vidu njezinu posljedicu, nestanak srpskog stanovništva s tog prostora - kaže u razgovoru za Magazin predsjednik DSS-a i zamjenik gradonačelnika Vukovara Srđan Milaković. Tvrdi da je irelevantno što je potpredsjednik Vlade i zamjenik šefa HDZ-a Tomo Medved došao u Grubore i što je time država de facto priznala zločine počinjene nad srpskim stanovništvom.
- Meni je to nevažno zato što se ni na koji način ne može vezati odlazak Srba na obilježavanje Oluje i eventualna promjena komemorativne prakse u Gruborima. To je stvar civilizacijskog dosega Hrvatske: hoće li ili priznati zločine. Ne mora ako neće. Po meni je besmisleno da tek nakon odlaska srpskih predstavnika u Knin kažete - e, mi ćemo sada priznati zločin u Gruborima. To Hrvati sami sebi trebaju priznati.
Mi u tome ne trebamo sudjelovati, mi trebamo imati pijetet prema našem narodu čija je tragedija u Oluji nemjerljiva s bilo kojim drugim događajem u Hrvatskoj. Nije se od nas trebalo očekivati da odlaskom na Oluju isprovociramo promjenu položaja Srba i generalnu promjenu u najvišoj hrvatskoj politici. Ovo nije trebala biti cijena. To je nedopustivo ako imate iole samopoštovanja, ako poštujete dostojanstvo vlastite zajednice i vlastitog naroda koje predstavljate - kaže Milaković. Vrlo je skeptičan prema krajnjim dosezima procesa normalizacije koji su započeli HDZ i SDSS.
- Poučeni dosadašnjom praksom i iskustvom bojimo se da to neće biti tako kako govore, jer problema ima puno, a pitanje je koliko će biti ustrajnosti. S time se prije svega treba suočiti Vlada i HDZ. SDSS nema baš puno veze s tim procesom. HDZ se mora suočiti s tim reliktima, s duhovima prošlosti. Jako sam oprezan jer HDZ je sve to što sada govori mogao učiniti i dosad. I to sam, jer je imao i još uvijek ima u rukama sve poluge vlasti - tvrdi čelnik DSS-a.