Ima 26 godina i posljednje dvije bio je nezaposlen. Završio je arhitekturu u Zagrebu, no preživljavao je zahvaljujući honorarnim poslovima: kopao je i betonirao grobove, svirao bubnjeve po povorkama na jadranskoj obali, a pokušao je zarađivati i sviranjem gitare u jednom bendu. Nije išlo.
A onda se u ožujku ove godine odlučio vratiti u Ivanić Grad, pred same lokalne izbore. Predizborne ankete predviđale su da u Gradskom vijeću Ivanić Grada, uz HDZ, SDP i HNS, ima mjesta i za Hrvatske laburiste. No postojala je kvaka - u Ivanić Gradu Laburisti jednostavno nisu postojali.
Nije trebalo dugo da diplomirani arhitekt prihvati jedinstvenu priliku. U samo deset dana uspio je okupiti oko sebe prijatelje, dobio dozvolu Laburista za organiziranje ogranka, uložio oko 5000 kuna u kampanju i s točno 363 osvojena glasa ušao u Gradsko vijeće. Jedini s liste koju je okupio.
Primat će naknadu
Prije malo više od mjesec dana tako je počela politička karijera Martina Laškarina, rođenog Zagrepčanina koji trenutačno živi u Ivanić Gradu gdje će, prema najavama, već od sljedećeg tjedna sudjelovati u izvršnoj vlasti. I za svoj rad kao nezaposleni arhitekt primati naknadu.
Odlično promišljena odluka i snalaženje na hrvatski način ili tek želja za sudjelovanjem u promjenama, pomaganje lokalnoj zajednici i rad za dobrobit građana Ivanić Grada? Za Marka Laškarina, simpatičnog, novopečenog političara i trenutačno, po stažu, najmlađeg političara u Hrvatskoj odgovor je jasan. Rad za dobrobit građana. Osim njega u Vijeće je ušlo devet HDZ-ovaca, pet SDP-ovaca i dva HNS-ovca. Gradonačelnik je HDZ-ov Javor Bojan Leš.
- Nije tako teško ući u politiku. Mnogo je lakše nego što ljudi misle - iz Marka je gotovo samo od sebe izletjelo prije nego što smo i počeli razgovarati.
O politici trenutačno ne razmišlja već o magistarskom radu koji brani krajem mjeseca. Tema - sirotište.
- Radi se o domu za nezbrinutu djecu, iako je meni sirotište puno bolji naziv. Sirotišta su jedno od najvećih nusprodukata našeg društva. Sirotište i zatvor. Sirotište treba biti dom toj djeci jer nemaju roditelje. Ostavljeni su sami. U Hrvatskoj danas ne postoji ni jedan adekvatan smještaj za tu djecu. A sirotište mora imati prostor za jaslice, vrtić, osnovnu i srednju školu. O tome nitko ne vodi brigu jer takvi projekti jednostavno nikome ne donose novac - kaže.
Zbog nastavka školovanja nije se javljao na oglase za posao već samo na arhitektonske natječaje. Javio se na natječaj za Spomen-dom branitelja na Velebitu, no iako je došao do trećeg kruga, nije prošao dalje. Na pitanje zašto je uopće odlučio ući u politiku, kao glavni razlog navodi dezinformiranost građana. Smatra da se vodeće političke opcije prema ljudima odnose kao prema oruđu koje im je potrebno da bi došli do određenog cilja, odnosno da bi ostvarili osobne interese.
- Ako dezinformiraš ljude, onda neka opcija može dobiti na referendumu 97 posto glasova. A da bi se to promijenilo, potrebna je politika. Kao mali čovjek ne možeš ništa napraviti. Ako lopovu kažeš da je lopov, nećeš ga promijeniti. Ako djeluješ izvana, buniš se i dereš, opet nećeš ništa promijeniti. Ako se lopovu približiš i pokušaš razgovarati s njim, pokreneš ga u drugom smjeru, onda možda nešto i možeš napraviti - objašnjava.
Neupućeni službenici
Kada govori o stvarnom razlogu uključivanja u politiku, prepričava svakodnevna događanja na koja je nailazio kada se kao arhitekt nakon studija bavio legaliziranjem objekata. Sa suradnicima je radio na 40-ak legalizacija i imao je pravo na 20 posto od cijene legalizacije. Tako je preživljavao. No jednog dana je puknuo. Ušao je u općinu i postavio službenicima 12 konkretnih pitanja. Želio je da mu daju odgovore na ta pitanja kako bi ljudima olakšao prikupljanje papira za legalizaciju.
“U Zakonu piše da se može legalizirati nadstrešnica od 15 kvadrata ako je uz kuću. Što ako uz kuću postoje dvije nadstrešnice”, bilo je jedno od pitanja. “Ne znam”, bio je odgovor službenika.
- Ne nakon tog jednog ‘ne znam’ nego nakon tristo odlučio sam ući u politiku. Čovjek jednostavno može okrenuti glavu i slegnuti ramenima ili pokušati nešto promijeniti. Ja sam se odlučio na ovo drugo - kaže. U kampanju je išao sa sloganom “Napokon grad”, a umjesto klasičnog dijeljenja cvijeća, piva i kiflica, Laškarin i suradnici građanima su dijelili sadnice rajčica koje su dobili donacijom.
Sadnice rajčica
- Zanimljivo je da smo kampanju vodili u samo jednom dijelu grada jer nismo imali financija da budemo prisutni u cijelom gradu. I tamo gdje smo bili prisutni, dobili smo između 12 i 14 posto glasova. Tamo gdje nismo bili prisutni, nismo dobili ni glas. Da je bilo više novca ili da sam se sjetio osnivanja ogranka prije godinu dana, možda bismo napravili još bolji rezultat - kaže.
Zanimalo nas je koliko je sadnica podijeljeno. - Oko 300 - odgovorio je.
Znači, za vašu listu glasali su svi koji su dobili sadnicu, kao i obitelji onih koji su na listi, malo smo ga provocirali.
- Tako nekako - složio se kroz smijeh.
Laškarin je ozbiljan kada govorimo o tome kome će dati podršku i koji će biti njegov prvi potez.
- Dat ću glas za one prijedloge koji budu dobri. Često ljudi iz stranki, koje su okaljane na nacionalnoj razini, na lokalnoj razini rade fantastične stvari. Bitan mi je projekt, a ne stranka. A što se tiče prvih poteza, to je svakako ured za poduzetnike.
Dakle, jedan čovjek u malom uredu i kompjutor, gdje će dolaziti ljudi koji žele otvoriti tvrtku, koji traže zaposlenike i žele saznati koji su im papiri potrebni za otvaranje proizvodnje, obrta, trgovine. Da sve dobiju na jednome mjestu. Isto tako brže izdavanje dozvola.
Moj pokojni otac radio je davno u projekt-birou Ivanić Grada i dobio je priznanje za najbrže i najviše izdanih dozvola. Upoznao me s tim poslom i sigurno da želim raditi u tom smjeru - kaže.
Nema sukoba interesa
A ako vam ponude da budete pročelnik za urbanizam, pitam ga.
- Bila bi mi čast to raditi, no to mjesto prepustio bih nekom tko se bolje snalazi u birokraciji. Još nisam spreman za to - kaže.
Hoćete li biti u sukobu interesa kada budete radili na legalizaciji objekata, zanimalo me.
- Mislim da neće biti nikakvog sukoba. Kada bih bio pročelnik, možda bih i bio u sukobu, a kao običan vijećnik to sigurno nisam.
Zašto Laburisti? Vidio sam u anketama da bi za njih glasalo puno ljudi
Na pitanje zašto je ušao u Laburiste, a nije primjerice osnovao nezavisnu listu, ponavlja mantru - jedina su stranka koja nije okaljana i koja je čista.
- Vidio sam ankete i istraživanja po kojima bi popriličan broj ljudi glasao za njih, no u gradu nije postojao ogranak. Povezao sam se s ljudima iz Predsjedništva , oni su mi dali zeleno svjetlo i u deset dana u ogranak je ušlo oko 30 ljudi - kaže.
A je li pokušao ući u neku drugu stranku - HDZ, SDP, HNS?
- Nije mi bilo ni na kraj pameti. Oni su već imali ljude i gradske organizacije. I kod njih se ljudi guraju za mjesto na listi - kaže.
Zanimalo nas je je li u politiku ušao čista srca ili promišljeno.
- Mislim da je snalažljivost jedan od temeljnih preduvjeta da bilo što napraviš u životu. Ne smatram da je to nešto negativno. A hoću li profitirati? Ne znam baš. Primat ću naknadu, no i dalje ću biti nezaposlen.
Laškarin ne zna kolika će ta naknada biti. U prošlom sazivu vijećnici u Ivanić Gradu mjesečno su primali 250 kuna naknade , 250 kuna po sjednici koje su se održavale jednom mjesečno, 250 kuna za sjednicu odbora i 100 kuna za putne troškove. Znači, 850 kuna mjesečno ili 10.200 godišnje.
- Ako naknade bude, super, ako ne - opet dobro. Nisam ovo izabrao da ostvarim zaradu, nego da nešto promijenim - kaže.