Koncept obrane generala: Hrvati su pijana bagra, nacija formirana potkraj 20. st. kao udruženi zločinački pothvat

Stvar je više-manje dogovorena, ostalo je još srediti detalje, precizno uskladiti svjedočenja i razraditi neke taktičke manevre, ali široka društvena akcija definiranja strategije za obranu generala Ante Gotovine i Mladena Markača u žalbenom postupku uglavnom je uspješno završena.

U najkraćemu, da vas sad ne davim s nerazumljivom pravničkom leksikom, koncept obrane osuđenih generala je sljedeći: Hrvati su pijana razbojnička bagra, neobičan narod što se bavi uglavnom poljoprivredom i genocidom, nacija formirana potkraj dvadesetog stoljeća kao udruženi zločinački pothvat. Koji generali Gotovina i Markač, jasno, nisu mogli spriječiti.

Prepariranje civilnih mozgova za preuzimanje krivice započelo je poodavno, još se nisu razišli rojevi mušica nad spaljenim srpskim selima kad je vojska upozoravala na ponašanje civila.

„Volio bih da mi netko može dokazati da je Hrvatska vojska uzela makar jedan čavao, a kamoli se bavila spaljivanjem kuća“, govorio je general Ivan Tolj.

„Jesmo li mi mogli znati što rade civili u šarenim ratnim odorama? Poznata je stvar da su tijekom rata seljaci okopavali zemlju u našim odorama!“

Već tada vojska je raspolagala saznanjima o zločinima hrvatskih poljoprivrednika u „šarenim odorama“ Hrvatske vojske. „Odoru je lako odjenuti“, objašnjavao je ministar obrane Gojko Šušak, „ljudi su u njima okopavali vrtove, sadili duhan, pa i išli zapaliti kuću.“

Obavještajna saznanja o zločinima hrvatskih civila potvrdio je, uostalom, i sam državni tužitelj Mladen Bajić, u ono vrijeme zamjenik vojnog tužitelja za splitsko zborno područje, objašnjavajući zašto vojni sudovi nisu procesuirali nijedan ratni zločin.

„Veliki dio zločina nakon operacije Oluja počinili su civili, odjeveni u odore Hrvatske vojske“, rekao je na suđenju Gotovini kao svjedok obrane, dodavši kako su „civili očito odijevali uniforme, stoga što su se tako mogli lakše probiti do mjesta počinjenja zločina i proći kontrolne punktove’.

„Zločine nad srpskim civilima su iz osvete, pod utjecajem alkohola i euforije zbog pobjede nad neprijateljem, samovoljno činili pojedinci”, izjavio je pred Haškim sudom drugi svjedok obrane, bivši pripadnik 15. domobranske pukovnije Veselko Bilić, objasnivši da su “dani nakon te akcije bili dani ludila i pijanstva, u kojima je kaznena djela činila bagra pijanih ljudi”.

“Zločine nije činila Hrvatska vojska, činili su ih lopovi i razbojnici, psi rata koji dolaze nakon toga”, ovih je dana potvrdio i nepravedno zaboravljeni Jure Radić, arhitekt mira u Hrvatskoj.

Ukratko, shvatili ste, zločine su činili “civili u šarenim ratnim odorama”, “psi rata”, “lopovi i razbojnici”, “pijana bagra”, građani i seljaci što su “odjeveni u odore Hrvatske vojske” u “danima ludila” i “pod utjecajem alkohola i euforije” za vrijeme Oluje i poslije nje “okopavali vrtove, sadili duhan, pa i išli zapaliti kuću“.

Imate li dokaze? Naravno: nijedan svjedok ni u jednom slučaju nije vidio niti čuo da je zločin počinila osoba u civilnoj odjeći.

Zašto je obrani važno da se dokaže kako zločine u Oluji i nakon nje nisu činili pripadnici Hrvatske vojske?

Ne samo zato, treba jasno reći, da se dva generala izvuku na slobodu za koju su se borili, već zato da se konačno skine hipoteka s Oluje, legitimne oslobodilačke akcije koja je haškom presudom – i tu postoji dirljiv konsenzus uniformirane i civilne Hrvatske – označena kao udruženi zločinački pothvat, čime je kao zločinačka organizacija označena i Hrvatska vojska, i sama hrvatska država nastala na „udruženom zločinačkom pothvatu“.

Složimo se s ovom stabilnom logičkom konstrukcijom i postavimo nekoliko pitanja. Ako sam, naime, dobro shvatio, presuda kojom su kao krivci za gotovo sedam stotina ubijenih srpskih civila i više od dvadeset tisuća spaljenih kuća proglašeni imenom, prezimenom i OIB-om pojedini visoki časnici Hrvatske vojske, a kao neposredni izvršitelji pojedini pripadnici iste vojske, značila bi da je cijela Hrvatska vojska zločinačka?

Naravno: već odavno u Hrvatskoj je ustanovljeno pravno načelo kojim se takozavnom „kriminalizacijom pojedinca“ kriminalizira cijela Hrvatska vojska, Domovinski rat i hrvatska država kao takva.

Kako kakva? Kao zločinačka. „Presuđeno je Hrvatskoj vojsci!“, kaže legendarni Mile Dedaković Jastreb.

„Presuđeno je Domovinskom ratu!“, priopćava HSS. „Presuđeno je hrvatskoj državi!“, doopćava HSLS.

Vrlo dobro. Nazovimo sada stvari pravim imenom, zamijenimo nepoznanice u toj formuli obavještajnim saznanjima i postavimo pitanje ovako: ako se kriminalizacijom pojedinih hrvatskih generala i vojnika kriminalizira cijela Hrvatska vojska i Domovinski rat, tko se i što točno kriminalizira kriminalizacijom pojedinih hrvatskih – civila?

Da vidimo, počinitelj „x“ je hrvatski civil, „y“ srpski, „z“ je zločin, pri čemu je pojedinac „x“ jednako 1/4.000,000, a jedan dijeljeno četiri milijuna po formuli kolektivne krivnje jedan kroz jedan, dakle sto posto, što bi značilo, samo trenutak, hm... dakle, ispada da je cijeli hrvatski narod pijana zločinačka bagra, ili – matematički precizno - „psi rata, lopovi i razbojnici što su u danima ludila u odorama Hrvatske vojske i pod utjecajem alkohola okopavali vrtove, sadili duhan i palili srpske kuće“.

Provjerimo još jednom: ako je optužba protiv hrvatskog vojnika „x“ za ubojstvo nekog Srbina „y“ ujedno i optužnica protiv cijele Hrvatske vojske i Domovinskog rata, onda je optužba protiv hrvatskog civila za isto ubojstvo ujedno i optužnica protiv svih hrvatskih civila.

„Presuđeno je hrvatskom narodu!“, priopćit će HXY. „General Ante Gotovina nije kriv“, zaključit će sudac Alphons Orie.

Stvar je tako više-manje dogovorena, ostalo je još srediti detalje, precizno uskladiti svjedočenja i razraditi neke taktičke manevre. Još samo da otkrijemo pijane seljake što su u generalskim uniformama okopavali vrtove i sadili duhan.

ORIGINALNI ČLANAK PROČITAJTE NA PORTALU SLOBODNE DALMACIJE