KOMEMORACIJA ZA TOMISLAVA ŽIDAKA 'Bio je vrhunski prozaik koji je vješto miješao kolokvijalni govor sa šanka i ulice s književnim velikanima'

Komemoracija za doajena hrvatskog sportskog novinarstva Tomislava Židaka održala se danas u 11 sati u Gradskom dramskom kazalištu Gavella u Zagrebu.

Komemoracija je otvorena s pjesmom "Dinamo ja volim" Pips Chips Videoclipsa, a nakon toga je glumac Zlatko Vitez čitao odabranu kolumnu Tomislava Židaka. Poslije njega govorio je urednik Jutarnjeg Goran Ogurlić koji je istaknuo značaj Židaka za Jutarnji list i kompletno novinarstvo.

Nakon njega je govorio Krešimir Bagić, predstojnik Katedre za stilistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je na svojim predavanjima znao studentima tumačiti Židakove tekstove i pokušao im približiti značaj njegovih rečenica i njegov stil, bliži književnom nego novinskom. On je istaknuo da je Židak bio vrhunski prozaik koji je vješto miješao kolokvijalni govor sa šanka i ulice sa Krležom, Beckettom, Marquezom i ostalim velikim književnicima.

Poslije njega se od pokojnog Tomice oprostio sportski novinar i komentator Antun Samovojska koji je istaknuo svoje veliko prijateljstvo sa Židakom dugo 40 godina i koji je imao potrebu reći da je Židak u svojim tesktovima uveseljavao ljude.

Posljednji je govor održao proslavljeni nogometni trener Ćiro Blažević koji se sa Židakom družio, svađao i mirio punih 35 godina. Ćiro je u emotivnom govoru priznao da mu je Židakov odlazak bio jednako težak kao odlazak njegovih najbližih članova obitelji.

Nakon što je Vitez pročitao još jednu Židakovu kolumnu, za pokojnog velikana hrvatskog novinarstva odsvirana je "Suza za zagorske brege".

Posljednji ispraćaj Tomislava Židaka je danas na Krematoriju zagrebačkog groblja Mirogoj u 15,15 sati.

Tomislav Židak preminuo je 13. travnja u dobi od 65 godina. Gotovo cijeli radni vijek proveo je kao novinar Sportskih novosti i nakon toga Jutarnjeg lista, za koji je i pisao poznatu kolumnu "Iz maksimirske šume".

Novinarstvom se počeo baviti 1975. godine u Studentskom listu, a već je iduće godine postao honorarni suradnik u Sportskim novostima u kojima od 1979. radi kao profesionalni novinar - tamo je ostao sljedeća dva desetljeća. Od ožujka 1999. kao urednik reporter radi u Jutarnjem listu i najviše piše o nogometu, posebno o zagrebačkom Dinamu.

Izvještavao je i s olimpijskih igara u Sarajevu 1984., Seulu 1988., Barceloni 1992., Atlanti 1996., Sydneyju 2000., Ateni 2004., Pekingu 2008. te iz Londona 2012. godine. Također je izvještavao s brojnih svjetskih i europskih nogometnih prvenstava, kao i većine nastupa hrvatske nogometne reprezentacije.

Za svoj dugogodišnji rad dobio je brojna novinarska priznanja, počevši od Nagrade Zvonimir Kristl, koju je 1982. godine Vjesnikova kuća dodjeljivala najboljim mladim novinarima do posljednje koju je primio 2015. kada je proglašen novinarom godine u izboru Hrvatskog zbora sportskih novinara (HZSN).