Komemoracija u Jadovnom: Pupovac pozdravio i hrvatske branitelje koji su prvi put došli na skup

Komemoracija žrtvama ustaškog logora u Jadovnom održana je bez masovnog okupljanja, uz molitvu i govore predstavnika srpske i židovske zajednice i Savjeta za nacionalne manjine, a Milorad Pupovac (SNV) je ocijenio da počinitelji koji su ubijali nedužne ljude i danas uživaju poštovanje nekih krugova.

Na današnjoj komemoraciji nedaleko od Šaranove jame, jedne od mnogih jama na Velebitu u kojima su kosti Srba i Židova likvidiranih po rasnim zakonima Nezavisne Države Hrvatske 1941., uz predstavnike Srpskoga narodnog vijeća, Koordinacije židovskih općina te Saveza antifašističkih boraca i antifašista, bili su i izaslanici hrvatskog predsjednika, Sabora i Vlade te predstavnici veleposlanstava iz Srbije, BiH i Austrije.

Sudionici su nakon toga otišli na Pag, gdje je bio dio logorskog sustava Gospić-Jadovno-Pag.

Prvi put na komemoraciji su bila dvojica branitelja iz Domovinskog rata, članovi udruge Vedra (veterani Domovinskog rata i antifašisti), koje je Milorad Pupovac posebno pozdravio.

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer istaknuo je na komemoraciji da su se ti zločini počeli događati samo 75 dana nakon uspostave takozvane NDH, i to prije početka organiziranog otpora okupaciji.

Kompleks ustaških logora Gospić-Velebit-Pag Tolnauer je nazvao mjestom najokrutnijega masovnog zločina i terora, ističući da je on preteča Jasenovca i da mu je "jedina svrha i namjena bila genocid i holokaust za Srbe i Židove, gdje su stradavali i Hrvati i Bošnjaci i Slovenci, svi koji su se suprotstavljali NDH“.

Pupovac je za počinitelje rekao da su „ubijajući nedužne ljude na osnovi pravila koja nisu ni Božja ni ljudska i sami ostali bez duše“.

„Ti bezdušni ljudi i danas uživaju poštovanje nekih krugova, a njihova znamenja i simboli nastoje normalizirati, pa i legalizirati, a to je bezdušno kao što je bio bezdušan i akt ubijanja pod tim pozdravom“, rekao je Pupovac ne spominjući izravno pozdrav "Za dom spremni". Time oni, dodao je, „nastoje otimati duše mladih ljudi i u današnjoj Hrvatskoj“.

Istaknuo je da je nakon niza pojedinačnih i masovnih likvidacija Srba i Židova u travnju, svibnju i lipnju, i to u Gudovcu, Hrvatskom Blagaju, Veljunu i Glini, Eugen Dido Kvaternik s Heinrichom Himlerom u SS-u „dogovorio da se to više tako ne radi, već da se formiraju koncentracijski logori“.

Ante Pavelić je 6. lipnja imao sastanak s Hitlerom o tome kako riješiti židovsko i srpsko pitanje, te je, kako je rekao Pupovac, slijedila uspostava sistema koncentracijskih logora smrti, prvi na Jadovnom, kao mjestu eksterminacije Srba, Židova i Roma daleko od očiju svjedoka, što je bila matica bezumnih i brutalnih zločina koji su se događali poslije.

Uz tisuće ovdje pobijenih Srba, Židova i drugih ljudi nepoćudnih NDH Pupovac je spomenuo neke od 70-ak svećenika Srpske pravoslavne crkve, među kojima jednog vladiku i jednog mitropolita, te četvoricu braće kipara Vojina Bakića, Aleksandra, Milana, Nikolu i Slobodana. Spomenuo je i Ivu Goldsteina, ubijenog djeda današnjeg profesora povijesti Ive Goldsteina, koji je također došao odati počast žrtvama.

Povjesničar Goldstein je za sustav logora Gospić-Jadovno-Pag rekao da je nastao u travnju 1941. pretvaranjem Gerichta, kaznionice Okružnog suda u Gospiću, u sabirno-tranzitni logor i mučilište od Gospića do Karlobaga i dalje na Pagu oko Metajne. Sve je počelo 24. lipnja i trajalo do talijanske reokupacije polovinom kolovoza.

Nakon što je zbog svega došlo do partizanskog ustanka, Nijemci i fašisti su shvatili da NDH ne uspijeva stabilizirati vlast na tom prostoru. Nijemci više nisu iz sjeverozapadne Bosne mogli izvlačiti rudna bogatstva te je slijedila talijanska reokupacija prostora 15. i 16. kolovoza pa je Maks Luburić naredio povlačenje preživjelih logoraša i s Paga je oko 4000 zatočenika prebačeno uglavnom u Jasenovac, ali se s Jadovnog nitko nije vratio, rekao je Goldstein.

Podsjetio je da nosi isto ime i prezime kao djed koji je ubijen na Jadovnom, te se prisjetio kako mu je njegov otac Slavko govorio da ga je mučilo jesu li mu oca ubili i bacili u jamu ili je bio živ gurnut jer se zna da su seljaci pričali da su se iz jama danima znali čuti jauci umirućih ljudi.

Goldstein je rekao da se iz Šaranove jame nije nitko mogao izvući živ jer to bezdan, jama duboka između 60 i 70 metara.

Branko Cetina je jedini preživjeli svjedok Jadovnog, i to jedan od samo četvorice logoraša koji su uspjeli odande pobjeći, rekao je Goldstein.