KOLIKO JE LIJEČNIKA NAPUSTILO HRVATSKU I NIJE SE VRATILO? Evo koliko ih je otišlo do početka ove godine, broje se u stotinama!

Do početka 2017. godine iz Hrvatske je otišlo 525 liječnika koji se nisu vratili, i to u zemlje Europske unije. S druge strane, u našu zemlju je došlo raditi 30-ak liječnika iz zemalja bivše Jugoslavije. Fluktuacije liječnika nakon što je Hrvatska ušla u Europsku uniju bila je očekivana, mogli smo čuti jučer na prvom Saboru hrvatskog liječništva u Rovinju, međutim, zabrinjava to što se rijetko tko odlučuje doći k nama. Upravo zato izrađen je i jučer predstavljen Demografski atlas hrvatskog liječništva koji analizira postojeće stanje i daje odgovore za budućnost.

- U Velikoj Britaniji u nacionalnoj zdravstvenoj ustanovi radi se 40 do 47 sati na tjedan, a ja već sada znam raspored za cijelu 2018. godinu. To znači da dobro možemo planirati svoje slobodno vrijeme. A mnogi to vrijeme koriste za rad u drugim zdravstvenim ustanovama, gdje mogu zaraditi dva do tri puta više. Mnogi uzimaju i godišnji odmor da bi mogli sve odraditi, a za to ne moraju tražiti posebno dopuštenje. To se dopušta jer je i u Velikoj Britaniji velika potreba za liječnicima koji također odlaze raditi u druge zemlje. Ali tamo dolaze raditi liječnici iz drugih zemalja - rekao je dr. sc. Vanja Giljača koji radi u toj zemlji već neko vrijeme nakon što je u hrvatskom zdravstvu proveo devet godina. Veli da se i u Velikoj Britaniji liječnici žale na umor i težak raspored, ali dodaje da to nije ništa u usporedbi s hrvatskim sustavom.

A kako nam kaže predsjednik Hrvatske liječničke komore Trpimir Goluža, liječnici danas iz Hrvatske najviše odlaze jer nisu zadovoljni općim uvjetima života, a onda i napredovanjem u struci te, naravno, plaćom. Ipak, dodaje da se odljev smanjuje.

- Anketirali smo mlade liječnike u dobi do 40 godina. Na pitanje bi li se odlučili za odlazak iz Hrvatske, šezdeset posto liječnika odgovara da bi otišlo bez razmišljanja kad bi dobilo dobru ponudu za posao, 30 posto bi dobro razmislilo o tome, a samo 10 posto ne bi uopće razmišljalo o odlasku. Plaće znače puno, ali one nisu presudne. Presudno je to što mladi liječnici ne vide perspektivu u hrvatskom društvu. Oni zapravo ne vjeruju da će u Hrvatskoj biti bolje - smatra T. Goluža. Tvrdi da su nezadovoljni jer ne mogu napredovati u karijeri i ne mogu ostvariti profesionalne ambicije, nezadovoljni su odnosima na radnom mjestu zbog onemogućavanja napredovanja i stručnog usavršavanja. Veliki je problem i neriješeno stambeno pitanje.

- Zato smo im omogućili povoljnije stambeno kreditiranje putem Hrvatske liječničke komore, omogućili smo im usavršavanje, osigurali smo sve liječnike članove Komore policom pravne zaštite, a od početka godine svi će članovi komore biti osigurani policom dopunskog osiguranja. Želimo i da gradovi i županije to također prepoznaju i da liječnici, primjerice, mogu dobiti porezne olakšice, da im se pomogne u rješavanju stambenog pitanja, da im se osigura skrb za djecu, zapošljavanje partnera - nabrojao je Trpimir Goluža, dodavši da je Komora osigurala i novčanu pomoć za rođenje djeteta u visini 3000 kuna za prvo i drugo dijete te 5000 kuna za treće i svako sljedeće dijete. Također, s 500 kuna na mjesec stipendiraju maloljetnu djecu preminulih članova.

Bivši ministar zdravstva Dario Nakić na ministarskom je panelu skupa rekao da je u perspektivi vrlo važna ozbiljna reforma čitavog sustava hrvatskog zdravstva.

- Naš je zdravstveni sustav zbilja spreman za jednu opsežnu reformu. U kratkom razdoblju moga mandata počeli smo s nekim reformama. Ako imate sustav koji svake godine gomila dug od milijardu i dvjesto milijuna kuna, imate izrazito nestabilan financijski sustav i vaša je ministarska dužnost da na kraju krajeva taj sustav stabilizirate. Za mene nema reforme u kojoj ćete reći: Dajte mi više novca pa ja znam kako ću. Od toga nema ništa. Morate ponuditi smanjenje rashodovne strane i onda reorganizaciju sustava i povećanje prihoda - smatra bivši ministar. Dodaje da je Hrvatska zemlja u Europskoj uniji gdje se najmanje izdvaja za zdravstvo - 750 do 800 eura po stanovniku. Danska, primjerice, izdvaja 3000 eura, a Slovenije oko 1500 eura.

- Naši rezultati nisu u konačnici toliko loši u odnosu na druge zemlje, zahvaljujući angažmanu, trudu i odricanju zdravstvenih djelatnika - zaključio je Nakić.