HRVATSKI SUSTAV KAZNENOG PROGONA

Ključno pitanje nakon slučaja Saucha: Trebamo li novi Zakon o kaznenom postupku?

Promjenom ZKP-a kojim je napuštena sudska istraga pokušalo se ubrzati istrage, ali je to učinjeno na račun glavne rasprave koja se usporila. Što je još gore, jako je usporen i žalbeni postupak
 Goran Mehkek / HANZA MEDIA

Afera dnevnice, a posebno sudbina Tomislava Sauche, predstojnika Ureda premijera u mandatu Vlade Zorana Milanovića, dala je povoda da se dobro zamislimo i pitamo imamo li dobar sustav kaznenog progona. Je li taj sustav brz, efikasan i pravedan? Uostalom, osigurava li on da u zatvoru završavaju samo kriminalci ili i nevini mogu odgovarati za tuđi zločin?

Riječ na riječ

U roku od tjedan dana otkako su mediji otkrili da se preko imena trojice savjetnika bivšeg premijera Zorana Milanovića na inozemne dnevnice za putovanja na kojima nisu bili izvuklo više od pola milijuna kuna, Saucha je završio u pritvoru. Navodni putnici, Neven Budak, Siniša Petrović i Slavko Goldstein, koji su po dokumentaciji u nadležnim službama Vlade i Sabora i po 20 dana bili u Švicarskoj, javno su rekli da nikada nisu ni išli na put u funkciji savjetnika premijera. Sumnja je tada pala na predstojnika Ureda premijera, Sauchu ili na tajnice koje su pripremale putne naloge i donosile gotovinu za dnevnice. Otvorila se istraga, uzete su izjave svih aktera. Početno je bila riječ na riječ, a onda se dogodilo da je tvrdnja Sauchine tajnice Sandre Zeljko dobila još jednu potvrdu, što je bio okidač da se od Sabora zatraži skidanje imuniteta zastupniku Sauchi i njegovo pritvaranje. Dodatna potvrda bilo je grafološko vještačenje koje je išlo u prilog tezi tužitelja da je Saucha potpisao lažne putne naloge. Dovoljno da mu se stave lisičine na ruke i da završi u Remetincu. Pošto su svi svjedoci ispitani, Saucha je pušten na slobodu. Pripremajući obranu, uočio je dokument na kojemu je bio popis putnih naloga i za 2016. godinu. Tu je vidio destinacije i imena osoba za koje je znao da su teško putovale u Švicarsku i sam provjerio informaciju koja je i tužiteljima bila pod nosom. Pokazalo se (a to je utvrdila i interna istraga koju je naložio premijer Andrej Plenković) da se preko lažnih putnih naloga novac nastavio izvlačiti i tijekom cijelog mandata Vlade Tihomira Oreškovića, pa i sada u Plenkovićevu.

Istraga se proširila na razdoblje prije i poslije Sauche, na širi krug osoba te na Sabor. Saucha, koji još ima status glavnog osumnjičenika, želi samo jedno - da mu se vrati njegov život. No, situacija u kojoj se našao otvara pitanje što bi bilo da je na njegovu mjestu netko tko ne plijeni medijsku pozornost, tko nije obrazovan, tko nema novca za obranu? Pitanje je koliko je ljudi završilo iza brave jer nije bilo nikog tko bi provjerio i dodatne činjenice, one koje su tužitelji zanemarili jer nisu išle u prilog njihovoj tezi o krivnji? Treba li iz Sauchina slučaja izvući generalnu pouku i nešto ozbiljno mijenjati? Je li rješenje u povratku na sudsku istragu ili treba zadržati tužiteljsku, ali s nekim bitnim izmjenama?

Prva faza

Bivši ministar pravosuđa u SDP-ovoj Vladi Orsat Miljenić kaže kako u vrlo malo zemalja u Europi i dalje postoji sudska istraga. Imaju je još Slovenija i Francuska, ali u drugom obliku nego što je bila kod nas. - Hrvatska je napravila ključnu pogrešku što je pokušala prijeći s jednog sustava a da nije napravila drugi. Nemam ništa protiv toga da imamo stranačku istragu, ali to treba dovesti do kraja. A da bi se dovela do kraja, morali bismo imati javno pravobraniteljstvo koje bi zastupalo okrivljenike koji nemaju novca, koje bi za njihove potrebe financiralo vještačenja i izvođenje drugih dokaza - kaže Miljenić i dodaje da bi u tako postavljenom sustavu Saucha bitno drugačije prošao. - Potpise bi nakon vještaka kojeg je angažirao DORH još jednom vještačio Sauchin vještak, a sud bi možda angažirao trećeg - primjećuje Miljenić.

Kaže da se promjenom Zakona o kaznenom postupku kojim je napuštena sudska istraga pokušalo ubrzati istrage, ali je to učinjeno na račun glavne rasprave koja se usporila i, što je još gore, jako je usporen i žalbeni postupak. - Bilo bi zdravije da imamo stranačku, kontradiktornu istragu. U tome slučaju bi odmah nakon grafološkog vještačenja koje je provedeno u Centru za kriminalistička vještačenja u MUP-u Saucha angažirao svoga grafologa i još bi se u istrazi sučelili njihovi nalazi. Tada bi se neke stvari raščistile odmah, već u prvoj fazi postupka. Sada se provode tužiteljevi dokazi, a oni obrane idu tek u drugoj fazi i stvari se zapravo vraćaju na početak - kaže Miljenić.

Kombinacija sustava

Istragom nije zadovoljan ni Željko Žganjer, dugogodišnji tužitelj i prvi ravnatelj USKOK-a koji već niz godina radi kao odvjetnik. - Državnoodvjetnička istraga je u teoriji i praksi izazvala brojne kontroverzije. Recimo kod ispitivanja svjedoka. Ako se ispituju svjedoci tužitelja, onda obrana ne može tome prisustvovati. No, kada se prihvate svjedoci obrane, onda njihovu ispitivanju prisustvuju obje strane - kaže Žganjer koji ne razumije zašto branitelj ne mora biti prisutan i prilikom ispitivanja svjedoka tužitelja.

On napominje kako državni odvjetnici u pravilu dobro i temeljito ispitaju svjedoke, ali je koncepcija takva da se iskazi koji su dani bez obrane iznova preispituju na sudu. Žganjer upozorava na iste točke razvlačenja postupka kao i Miljenić.

Bivši ministar pravosuđa smatra da je tu i jedan od bitnih razloga zbog kojih još nemamo pravomoćne presude u velikim predmetima kao što su Fimi medija, Podravka, za bivšeg varaždinskog gradonačelnika Čehoka i druge. - Puno toga se propusti u prvoj fazi istrage. Optužna vijeća ne funkcioniraju kako treba. Imaju malo vremena otkad dobiju predmet do odluke, ne stignu ga temeljito proučiti i u pravilu se slože s optužnicom. Tako se predmet propušta, ide dalje i onda se u glavnoj raspravi shvati da neki dokazi nisu dobro provedeni i ide se ispočetka - upozorava Miljenić.

Naglašava, međutim, da je bila dobra namjera da se ide na stranačku istragu, ali se nikada nije usudilo provesti je do kraja. - S jedne strane za to nije bilo novca, a s druge je manjkalo hrabrosti. To nas je dovelo u situaciju da imamo kombinaciju dvaju sustava u koji su unesene loše osobine prijašnjeg i onog kojem smo težili - kaže bivši ministar.

Bivši tužitelj koji također nije zadovoljan postojećim sustavom navodi kako je ipak bolji od onoga što smo imali prije. - Državni odvjetnici u istrazi pokazuju daleko više preciznosti i ulažu više truda nego što su to prije činili istražni suci. U 38-godišnjoj praksi nisam doživio od istražnog suca da je na 28 stranica obrazložio rješenje o pokretanju istrage, dok tužitelji to redovito čine - kaže Žganjer i naglašava da istražni suci, za razliku od tužitelja, nikada nisu temeljito ispitivali svjedoke.

A nije li u Sauchinu slučaju iskazana nevjerojatna površnost? - primijetili smo. - Državno odvjetništvo nasljedno pati od ozbiljnog defekta. Ako je stvorena atmosfera, medijska i politička, da su bogovi žedni, onda oni čine sve kako bi ih što prije napili. Računaju, ako ih ostave žednima, da će oni sami postati njihov napitak - slikovit je Žganjer koji kaže da ovakve situacije kakva se stvorila oko Sauche kod tužitelja izazivaju paniku i žurbu. - Nemaju dovoljno profesionalnog integriteta da otklone interes medija i politike i daju si vremena da slučaj temeljito ispitaju i obrade. Ovo je stvar garda. Glavni državni odvjetnik ne bi smio biti čovječja ribica. Ključno je pitanje za njega želi li biti slalomaš ili raditi temeljito svoj posao, pa koliko trajao. Mogu smijeniti jednog, dva, pa i tri glavna državna odvjetnika iz političkih razloga, ali četvrtog više neće moći i tada će se stvoriti uvjeti da svi dalje profesionalno i bez pritiska rade svoj posao - smatra Žganjer.

Bivši ministar Miljenić, pak, kaže da su u njegovu mandatu učinjene izmjene Zakona o kaznenom postupku prema odluci Ustavnog suda te pripremljene daljnje koje su ostavljene novoj Vladi. - Bilo bi bolje da je nova vlast godinu dana koliko čekaju pripremljene zakonske izmjene iskoristila za pisanje potpuno novog zakona. Imali su promjene koje su nužne i mogli su to pustiti u proceduru i primiti se pisanja novog zakona - kaže Miljenić koji primjećuje da imamo puno ljudi u represivnom sustavu. Policije, tužitelja i sudaca je i više nego u drugim europskim zemljama, ali se oni ne koriste.

Posao policije

Ističe da nema dobre koordinacije, ali i da nismo ni donijeli zaključke što hoćemo od DORH-a, je li ono tijelo istrage i otkrivanja ili je tijelo progona. - To je bitna stvar oko koje se nismo odredili, a DORH bi želio biti jedno i drugo pa se događa da policija lebdi i nije definirana. U razvijenim sustavima policija cijelo vrijeme radi i surađuje s tužiteljima. Pritom se zna da tužitelji zastupaju predmet na sudu, a poslove istrage radi policija. Mi imamo 3000 krim policajaca i nekoliko stotina tužitelja, što bi trebalo biti dovoljno da ne bude ni jednog zločina u Hrvatskoj - kaže Miljenić. Nastavlja kako tužiteljev posao treba biti kazneni progon, on mora brinuti da se osigura dokaz, ali istragu mora raditi policija. No, u praksi državni odvjetnici rade posao policije i svoj. Tako je bilo i kod Sauche. Pokazalo se da Državno odvjetništvo uopće nije angažiralo policiju, osim kod uhićenja i korištenja njihova grafologa. Nije se čak tražila pretraga stana, nije se koristio poligraf, kriminalisti nisu angažirani da provjeravaju i ostale putne naloge, mimo Goldsteina, Petrovića i Budaka, nego je sve kontroliralo tužiteljstvo.

Dodatni problem Miljenić vidi u organizaciji Državnog odvjetništva. - Imamo županijska državna odvjetništva u kojima zamjenici imaju jednake plaće kao i oni u Zagrebu, a cijelo odvjetništvo, a ne jedan zamjenik, godišnje ima od 20 do 30 predmeta. Što s njima? Ima ljudi, ali ne rade svi jednako. Reorganizacijom smo omogućili da se u okviru postojećeg sustava postigne fluktuacija ljudi, da svi zarade plaću. No, to je interna stvar koju najprije treba provesti u DORH-u - navodi bivši ministar i primjećuje kako veliki problem leži u tome što se sve želi kontrolirati s vrha, pa sve važnije predmete radi USKOK ili ŽDO Zagreb. - S takvom organizacijom imamo ljude koji padaju s nogu od posla, ne mogu se posvetiti predmetima kako treba, a drugi u podne idu kući. DORH ima alat s kojim to može promijeniti, pitanje je samo želi li - kaže Miljenić.

Na pitanje što običan čovjek može učiniti ako se nađe u Sauchinoj situaciji, odgovara kako vraća priču na početak razgovora. - Zemlje koje imaju razvijenu stranačku istragu imaju i javne pravobranitelje. Mi imamo odvjetnike po službenoj dužnosti, no oni u ovakvim istragama nisu dovoljni. Potrebna je institucija koja će napraviti vještačenja, a u nekim zemljama ona ima čak i istražitelje. To je potrebno jer okrivljenik ima protiv sebe cijeli represivni sustav države, a s on je s druge strane sam i ako nema novca, nema sreće. Dakle, prelazak na stranačku istragu mora podrazumijevati da će se okrivljeniku zajamčiti daleko veća prava nego što ih ima sada - kaže Miljenić. Dodaje i da je potrebna izmjena Zakona o kaznenom postupku koja će opet zaposliti krim policiju i da je potrebna važnija uloga policije. - Ispitivanja u policiji trebaju postati dokaz. Ali se policija za to mora školovati, i to najmanje godinu dana. Ako se policija osposobi za prikupljanje dokaza, dobije se još više tužitelja koji će zastupati na sudu - izlaže naš sugovornik.

Gazda postupka

Napominje, međutim, da se i suci trebaju trgnuti i postati pravi gazde postupka. - Suci su danas često stavljeni u poziciju da moraju raditi posao državnog odvjetnika, a zašto? Jer drugostupanjski sud ukida presude ako neki dokazi nisu dobro provedeni i onda suci radije to sami učine nego da im se ruši presuda - kaže Miljenić i dodaje da se i sami moraju potruditi na svom autoritetu i odbacivati nedorađene i besmislene prijedloge. - Opet primjer Saucha - zašto je sudac odobrio istražni zatvor protiv njega? Zato što ga je tužiteljstvo tražilo? Nije problem u zakonu jer on kaže da je istražni zatvor iznimka, nego je problem u sucu koji je rekao da ga se pritvori, a da nije razmislio na koga je bivši dužnosnik mogao utjecati. Pa Saucha više nije mogao ući u Vladu a da ga netko ne primi. Tajnica je imala više utjecaja od njega. Ali ga se stavilo u pritvor. Imao je sreću da je bilo samo sedam svjedoka. Što bi bilo da ih je bilo 70? Bio bi šest mjeseci u pritvoru, a sve bi bilo isto. Nisu samo zakoni problem, daleko su veći problem ljudi koji ih provode - zaključio je Miljenić.

Bivši šef USKOK-a Žganjer kaže da je Sauchin slučaj praktički beznačajan u odnosu na neke druge propuste koje ima naše pravosuđe. - U pomami da se stvar što prije zatvori, nikada se nije do kraja istražilo ubojstvo Ive Pukanića. Nikada nije otkriven motiv toga ubojstva niti njegov naručitelj i organizator - podsjeća Žganjer i pita se je li i tu presudila žurba.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 00:02