'KLAĐENJE JE KAO TRŽIŠTE DIONICA. KLJUČNO JE IMATI INFORMACIJU VIŠE' Otkrio kralj kladioničarske mafije M. Šapina

Samo nekoliko minuta hoda od glasovite berlinske avenije Kurfürstendamm, neprimjetno “živi” Café King, koji je zahvaljujući najozloglašenijim kladiteljima u Europi , hrvatskoj braći Šapina, postao turistička atrakcija. Barske stolice i separei u crnoj koži, bordelska rasvjeta, na zidovima fotografije svjetskih znamenitosti, a na brojnim TV ekranima vrte se nogometne utakmice.

Berlin je ravnodušan sportski grad. U zemlji ludoj za nogometom, Berlinci ga uglavnom ignoriraju. Mnogo je življe na lokalnoj sportskoj sceni čije je središte upravo Café King, gdje se okupljaju sportaši, nogometaši Herthe, košarkaši Albe, hokejaši Eisbärena... U kafiću vlasnik, Milan Šapina, sve osobno pozdravlja i nastoji da se osjećaju dobrodošlo.

Milijunska dobit

Te nedavne večeri u ožujku, kad je Milan ugostio američkog novinara Drakea Bennetta, koji već godinama piše o kladiteljskoj mafiji te je pratio i suđenje hrvatskoj braći, kafić je bio miran. Milan (47) se, razočaran i ljut, vratio sa suda u Bochumu, gdje je 18. ožujka osuđen na 10 mjeseci zatvora za suučesništvo 10 godina mlađem bratu Anti, europskom “kladiteljskom kralju prevaranata”.

Još 2005. Ante je bio osuđen na gotovo tri godine zatvora zbog namještanja utakmica, a prije dvije godine za isto je kazneno djelo osuđen i drugi put. Ante Šapina priznao je da je namještao nogometne utakmice, potplaćujući igrače i suce, te je tako prevarom ostvarivao milijunsku dobit na kladionicama.

Halo, deblokirajte mi račun na kojem imam tisuću eura

Tužitelji su u posljednjem procesu protiv Ante i njegovih suučesnika priložili dokaze za namještanje 47 utakmica - od nižerazrednih njemačkih liga sve do Lige prvaka i kvalifikacijskih susreta za odlazak na Svjetsko prvenstvo 2010. - na što je potrošio najmanje 2,7 milijuna dolara mita. No, tih 47 utakmica sa spisa njemačkoga pravosuđa tek je manji broj od više od 300 utakmica čijim je ishodima manipulirala kladiteljska mafija s mozgom u Berlinu, a pipcima razasutim diljem svijeta, osobito u Singapuru.

Singapur i Malezija

Šapinin sustav odlično je funkcionirao. Cijele su momčadi bile izmanipulirane, stoji u optužnici, a fanovi nisu imali pojma što se događa na travnjaku. Kad je Šapina dao iskaz i opisao mehanizme kojima je zarađivao, čak je i sudac Wolfgang Mittrup bio impresioniran: “Kad jednom izađite na slobodu, možda će se za vas naći i neko mjesto na nekoj katedri za kladionice!” A državni odvjetnik Andreas Bachmann Šapinu i drugove nazvao je “Ligom prvaka nogometnih prevaranata”.

S Marijem Cvrtkom, njemačkim Hrvatom, koji je u “kralju namještaljki” gledao velikog idola, pa mu se i nametnuo u vrijeme dok je Ante prvu kaznu odsluživao samo noćenjem u berlinskoj ćeliji, a dane provodio u svome kafiću, dakle s Marijem zvanim Knedla u velikom je stilu ušao na azijsko kladioničarsko tržište na kojem se godišnje obrne i do 100 milijardi eura. Singapur i Malezija prije svih, uništili su već svoje nacionalne lige, nepresušno su more za beskrajne kombinacije i nezajažljive apetite Šapinine ekipe, jer u Aziji ne postoje limiti za uplate niti ograničenja broja utakmica na koje se kladitelj može kladiti.

Milan Šapina objašnjava vlastitu ulogu u operaciji pa kaže: “Ja sam prije svega bio domaćin i olakšavao sastanke, često u svome kafiću, između kladitelja i igrača ili sudaca. Znate, klađenje djeluje kao tržište dionica. Ključno je imati informaciju više od kladionica. Često se trgovalo informacijom, recimo, tko je od igrača ozlijeđen, tko je bio vani i napio se prije utakmice, a ponekad”, sliježe ramenima, “kladeći se otišli bismo i malo dalje od onoga što je dopušteno.”

Egzekutor tražio pomoć

A to “malo dalje” bila je i kupnja belgijskog drugoligaškoga kluba, u čiju su momčad “instalirali” poslušne igrače koji su na terenu ispunjavali želje šefova.

No godinama prije tog ortaštva, u Café King ušetao je visok, plavokosi bundesligaški nogometni sudac, 24-godišnji Robert Hoyzer. Zarobljenik vlastita hedonizma, bio je impresioniran stilom i voznim parkom braće, začas je postao zlata vrijedan pomagač bandi. Njemački nogometni savez dvije godine kasnije isplatio je 1,5 milijuna odštete prvoligašu Hamburgu jer ga je Hoyzer u utakmici njemačkoga Kupa protiv drugoligaša Paderborna zakinuo. Zahvaljujući, naime, Hoyzerovim manipulacijama (podjela crvenih kartona i dosuđivanje penala) Hamburg je poražen 2-4. Samo na toj utakmici Šapine su zaradili oko 700.000 eura.

Hoyzer je bio “egzekutor” u mnogo utakmica. Počeo je živjeti na visokoj nozi, a afera je puknula kad je u “posao” pokušao uvući kolegu suca Felixa Zwayera te mu za “pomoć” ponudio 3000 eura. Zwayer ga je prijavio nadležnima pa je u osvit SP-a 2006. u Njemačkoj buknuo neugodni skandal za zemlju domaćina. Ostalo je povijest, koja će umnogome ostati nerasvijetljena usprkos tisućama sudskih i novinskih stranica te sudskim presudama i(li) doživotnim izgonom iz sporta, poput Hoyzerove 2,5-godišnje kazne zatvora te doživotne zabrane suđenje.