KAKO USPJETI ‘Uložili smo 2,3 milijarde kuna da bismo izvozili gotove proizvode, a ne sirovinu’

Što se dogodilo kada je došao ovaj novi robotizirani stroj koji zamjenjuje četiri ruke? Da, znam na što ciljate, ali moram vas razočarati. Te dvije žene koje su dosad radile na pakiranju sira i dalje rade u našem pogonu. Prošle su edukaciju i sada upravljaju tim robotom. Mislim čak da su mu smislile i nekakav nadimak. Od milja.

Ovako nam je prošlog tjedna Darija Kostelić-Kuhar (37), voditeljica proizvodnje u Tvornici mliječnih proizvoda tvrtke Belje u Dardi, odgovorila na jedno od naših pitanja o razlozima uvođenja treće smjene u proizvodnji njihova najprodavanijeg ABC sira. Druga je smjena u proizvodnji ABC sira, a oko nas, u visokoautomatiziranom pogonu, po žljebovima i trakama teče velika neprekidna kolona kutijica. U nepunih stotinjak kvadrata i zahvaljujući tri bitna stroja odigrava se cijela priča oko ovog popularnog svježeg krem sira. Voditeljica Darija objašnjava nam postupak.

Pasterizacija i hlađenje

- Naš je sir drugačiji i poseban jer se radi od vrhnja. Ono ovdje fermentira, a nakon što se ukiseljeno vrhnje pasterizira i obere od sirutke dodaje mu se sitna morska sol. Već tako toplo pakira se u kutijice, bez konzervansa i aditiva... Evo, ovdje se hladi i spremno je za pakiranje.

- I to je, to? - pitamo.

- A što ste vi očekivali? - odgovori Darija, koja je u Belju još od 2001. godine. Pet godina kasnije iz Osijeka se preselila u Beli Manastir jer je u Belju pronašla i svog bračnog partnera što nije rijedak slučaj u Belju.

Što smo očekivali? Prije ulaska u pogon padali su nam na pamet veliki strojevi, ogromne hale, nesnošljiva buka... Svega toga već godinama nema u visokosofisticiranoj proizvodnji kakva je uvedena u mljekaru Belje otkako su svoj ABC sir prepoznali kao brend u koji se isplati ulagati. Ali to ulaganje ne počinje i ne završava na vratima mljekare, nego je udaljeno i više od dvadeset kilometara, na poljima plodne Baranje. Tamo leži i glavni dio odgovora na pitanje zašto ovaj sir zapakiran u male kutijice iz godine u godinu bilježi velike poraste u prodaji.

Krava Elizabeta

Da se sad možemo okladiti sigurno ne biste pogodili u čemu je tajna njegove kvalitete. Reći ćete u mlijeku? Pa, naravno, ali to je tek završni dio odgovora. Što bi još moglo biti? Svašta. Vjerujem da ne biste mogli vjerovati da odgovor, ovih zimskih dana, polako klija na baranjskim poljima. Pšenica. Kako pšenica? Pa uz kukuruz, ona je poprilično važan sastojak stočne hrane kojom se hrane krave koje, znate već i sami, daju mlijeko.

Dakle, u tom ciklusu ‘od polja do stola’ Belje, dioničko društvo za prehrambenu industriju i poljoprivrednu proizvodnju (od 2005. godine u sastavu Agrokora), proizvodi sve sastojke potrebne za ABC sir. Na poljima žitarice, u tvornici stočne hrane sve smjese za prehranu stoke, na farmama mlijeko koje zatim odlazi do mljekare gdje se odmah prerađuje u sir. Zvuči jednostavno, ali u tome je i tajna uspjeha proizvoda Belja -u zaokruženom ciklusu vlastite proizvodnje od prirodnih sirovina kontroliranog podrijetla. O uspjesima smo na stranicama poslovnih novina mogli čitati gotovo cijele godine.

“Krava Elizabeta s beljske farme Popovac na bjelovarskom sajmu proglašena šampionkom, ABC sir osvojio zlatne medalje na sajmu u Radgoni, vodeći vinski svjetski znalac Oz Clarke oduševljen graševinom Goldberg, graševina opet osvojila zlato, slanina i kulen Belje dobili zlatne medalje na sajmu u Novom Sadu, Belje opet najbolji proizvođač šećerne repe, u Belju počinje gradnja najvećeg”...

Naj, naj, prvo mjesto, zlatna medalja... Kako je moguće da se tako nešto događa u zemlji s gotovo svim negativnim trendovima u poljoprivrednoj proizvodnji i s golemim uvozom hrane? Zašto Belje sa svojih 2000 zaposlenih može ostvarivati profitabilnu proizvodnju hrane i još izvesti ono što se kod nas inače uvozi? Odgovore na ta pitanja dobili smo već nakon što smo obišli tri lokacije - tvornicu stočne hrane u Dardi, farmu mliječnih krava u Topoliku i već spomenutu Tvornicu mliječnih proizvoda.

- Ako je sjemenarstvo i ratarstvo baza svake poljoprivredne proizvodnje, onda je tvornica stočne hrane prva nadgradnja na putu do kvalitetnog proizvoda. Zato je Belje 2009. godine u greenfield investiciji uložilo 15 milijuna eura u izgradnju najmodernije tvornice stočne hrane u regiji - priča nam Krunoslav Kovačić, dr. vet., direktor tvornice i izvršni direktor za stočarstvo. U tvornici koja je izgrađena uz silos promatramo potpuno kompjuterizirane procese miješanja žitarica u smjese za govedarstvo i svinjogojstvo koje je osmislio nutricionistički tim Belja.

Visok muzni prosjek

Direktor nam kaže kako s tvornicom u Ivanić Gradu ukupno proizvedu 200.000 tona hrane, što je 35 posto ukupne hrvatske proizvodnje. Trećina hrane se potroši na proizvodnju mesa i mlijeka na farmama Belja, a ostatak se proda na domaćem tržištu i u izvozu u BiH, Sloveniju, Mađarsku.

Kamioni s tom hranom svakoga dana putuju prema farmama, a najveća od njih je Topolik (dok se ne dovrši investicija u Mitrovcu). Dario Andrašić (33), dipl. ing. stočarstva, rukovoditelj farme, hvali se kako ima najviše robota za mužnju u Europi, šest. Njegovih 500 mliječnih krava uživaju u gotovo wellness uvjetima, pa im je visok i dnevni muzni prosjek 29 litara (10.600 litara godišnje). Farma je izgrađena 2008. godine investicijom od 60 milijuna kuna.

I Darijeva supruga radi u Belju, a on je do mjesta rukovoditelja napredovao od najtežih poslova. Sličnu životnu priču čujemo i na drugoj farmi tovne junadi zvanoj Hatvan (na mađarski šezdeset) od voditelja Franje Bolija (45).

Dim iz pušnice

- Počeo sam raditi u Belju još 1995. godine kao berač grožđa. Bilo je teških godina, ali danas nakon ovih investicija sve je na visokoj razini. Nekada smo mi išli u Mađarsku gledati kako oni rade, a sada je postalo obratno - kaže nam Boli. S njegove farme nedavno je dio utovljenih bikova otišao u izvoz u Italiju, ali glavnina stoke završava u PIK Vrbovcu odakle se kao meso s domaćih farmi distribuira u domaće i inozemne dućane. Na farmi je 1150 uglavnom hrvatskih simentalaca koji dolaze sa 250 kilograma, a nakon osam mjeseci tova napuštaju farmu sa 600 kilograma. Ne treba spominjati da je i to visoki euprosjek, kakav se bilježi i na svinjogojskim farmama.

Svježe svinjsko meso odvozi se u mesnu industriju Baranjku gdje nas dočekuju Mirabela Opančar (38), dipl. ing. voditeljica proizvodnje Baranjke, i direktor Miodrag Komlenić. U pogonima tvornice proizvodi se dimljena slanina, baranjska kobasica i baranjski kulen koji je nositelj oznake zaštite zemljopisnog podrijetla, a uskoro i europske zaštite. Tradicionalni način proizvodnje je ono što ovim proizvodima daje dodatnu kvalitetu pa tako nije rijedak slučaj da Beljski kulen na slavonskim kulenijadama pobijedi kulene iz seljačkih domaćinstava. To je dosad bilo nezamislivo. Slična se stvar događa i sa slaninom.

- Gosti iz inozemstva ne mogu vjerovati kada vide naš pogon za sušenje slanine tradicionalnim dimljenjem u pušnici. Toga kod njih nema - priča nam direktorica. Degustacija nam potvrđuje kako je kulen sve bolji, ali ga treba rezati nožem, a ne strojem, a slanina je sigurno bez premca na domaćem tržištu. Čudi nas jedino kako Belje samo ne proizvodi papriku za tih 230 tona kulena, ali tko zna što će biti dogodine.

Zlatna vina

Nakon kulena i slanine logičan nam se čini odlazak u vinariju na koju su u Belju posebno ponosni. U novoj vinariji, investiciji od 20 milijuna eura, instalirano je 247 inoks spremnika, talijanske tvrtke Gortani, čiji je ukupni kapacitet 8 milijuna litara vina. Vinarija je smještena usred 657 hektara vinograda oko Banovog brda.

- U prostoru cijele nove vinarije osigurano je i održavanje stabilne temperature i vlažnosti, što je izuzetno važno za proizvodnju vina visoke kvalitete - kaže nam glavni enolog dipl. ing. Marijan Knežević (43). Beljska vina, a posebno graševina Goldberg, u posljednje dvije godine na svjetskim ocjenjivanjima vina redovito pobiru zlatne medalje, a sama prodaja vina bilježi ove godine porast od 35 posto.

Regionalni lider

Agrokor je od 2006. godine u brojne projekte u Belju dosad investirao 2,3 milijarde kuna, a trenutno na lokaciji Mitrovac dovršava još tri ulaganja vrijedna oko 150 milijuna kuna.

- Belje ovu 2013. godinu završava daljnjim rastom poslovnih aktivnosti koje po pojedinim segmentima prodaje bilježe rast između 20 i 35 posto. Istaknuo bih odlične rezultate i rast prodaje vine od 35 posto, suhomesnatih proizvoda oko 20 posto, te ABC sira od 20 posto uz osvajanje novih tržišta, poput slovačkog. Investicije u Mitrovcu od 150 milijuna kuna Belju će omogućiti daljnji napredak, ali i očuvanje naše pozicije kao regionalnog lidera u poljoprivrednoj proizvodnji hrane sa sljednosti od polja do stola - rekao nam je Goran Pajnić (41), predsjednik Uprave Belja.

Kako smo se na kraju dvodnevne turneje i osobno uvjerili, riječ je o najvećem poslovnom gradilištu u Hrvatskoj. Uz postojeću farmu Mitrovac dovršava se još veća i modernija farma kapaciteta 2000 muznih krava. Pri kraju je i izgradnja bioplinskog postrojenja od dva megavata, a posebno impresivno izgleda staklenik za hidroponsku proizvodnju grapolo rajčice od 4,5 hektara. Iz staklenika bi prve rajčice trebale kreniti na tržište u proljeće, kada se i planira svečano otvorenje ove velike investicije.

Staklenik za turiste

Staklenik impresivnih dimenzija, savjetujemo našu srdačnu i strpljivu voditeljicu, direktoricu marketinga Ljiljanu Vajda-Mlinaček, treba obavezno uključiti u turistički obilazak Baranje koji je, pogađate, također jedna od poslovnih jedinica u Belju. Grapolo rajčice uz fiš paprikaš u restoranu Kormoran? Mmmm, ne zvuči loše za sljedeći posjet Baranji. Baranji koja opet hrani Hrvatsku, jer u Belju znaju kako se to radi od polja do stola. A šampionka Elizabeta? Ona, nažalost, ovaj put nije bila raspoložena za prijem novinara.