Prije mjesec dana svjedočili smo danima hrvatskog jedinstva u nesreći koja je zadesila poplavljena područja Slavonije. Hrvatska je bila ujedinjena u humanitarnim akcijama, rijeke vozila s pomoći slijevale su se u napaćena područja, na donatorske račune i telefone “sjedao” je novac sa svih strana, a danas svjedočimo sramotnom prepucavanju, razjedinjavanju, nevjerojatnim prozivanjima i optužbama na relacijama Crven križ - Vlada - Županijski stožer zaštite i spašavanja.
Tih 62 milijuna kuna, ili do danas možda i nešto više, jer se pomoć i dalje skuplja, koliko je sjelo na račune Crvenog križa postali su kamen spoticanja i novo oružje koje se upotrebljava u dnevnopolitičke obračune. Robert Markt u ime Hrvatskog Crvenog križa prozvao je Vladu kako zbog nje ne mogu slati novac ljudima u potrebi, jer nemaju točan popis. Iz Vlade su uzvratili kako slanje popisa nije njihova dužnost, a potpredsjednik Vlade Ranko Ostojić obrušio se na Markta nazvavši ga “političkim direktorom”, aludirajući kako u vrhu HCK dominiraju HDZ-ovi kadrovi.
MINISTRICA MRAK-TARITAŠ 'Obnova kuća stradalih u poplavi počinje za dva tjedna'
Potpredsjednici HCK su naime Franjo Gregurić te HDZ-ova gradonačelnica Knina Josipa Rimac. Onda je SDP-ov načelnik Gunje Hrvoje Lucić također napao HCK da nisu učinili ništa za Gunjance. Iz Županijskog stožera, koji vode ljudi iz HDZ-a i HSS-a, poručuju pak da HCK ima sve potrebne popise. Politika, političari i politikanti se obračunavaju i svađaju dok narod u Gunji, Rajevu Selu, Račinovcima... jedva da mogi dobiti i metlu kako bi pomeli smeće iz kuća i poharanih dvorišta.
- Dobila sam vode i metlu. I to jedva. Ništa drugo. Sve ovo što se događa je velika sramota. Zar oni misle da smo mi blesavi, da ne vidimo i ne čujemo što se događa? Dok se oni prepucavaju, ovaj narod prolazi muku. Ovom narodu treba pomoći, mi smo doživjeli katastrofu kakva nije viđena, a sva je prilika da ćemo na kraju ostati zaboravljeni i sami. U nekim okolnim selima dijele se hrana, odjeća. Uzimaju ih i ljudi koji nisu iz poplavljenih područja, a ovdje nema ništa - ogorčena je Rahima Garibović iz Gunje, koja se vratila u svoju kuću i koliko joj mogućnosti dopuštaju čisti i sanira.
Na svakom koraku u Gunji možete čuti riječi gorčine i nezadovoljstva. Možda se neke stvari i ne mogu dogoditi preko noći, no kada čuju i vide kako se odgovorni loptaju između sebe na njihov račun, tada i ono malo obzira koji bi poneki od stanovnika ovog sela imao nestaje. Dražen Markoljević priča nam kako ni hrane više ne dobivaju kao u početku. “Tjedno jedan paketić, par konzervi i putuj”, priča nam Dražen koji svakog dana dolazi u Gunju iz Gradišta.
- Nakon onih 200 kuna po osobi koje smo dobili u prvim danima, više nismo dobili ni lipe. A treba se svaki dan dovesti u Gunju. Moramo ovdje raditi, a ni za gorivo nemamo. Kamoli za nešto drugo - jada se ovaj mještanin Gunje koji sa suprugom i dvije kćeri živi od svoje plaće. A i nju je u posljednjih šest mjeseci dobio jednom. I to minimalac.
- A onda čujem da je Crveni križ oročio novac koji je prikupljen. Mislio sam da se netko šali. To je potpuna nebuloza. Umjesto da nam daju neki dinar da radimo, oni se prepucavaju, a mi ovdje patimo. Kakvi popisi? Zna se koliko Gunja ima stanovnika. To se jednostavno riješi za tri sata. Jel’ to neki bauk? - logično se pita ovaj Gunjanin. No logika i politika teško mogu ići zajedno. Neki ne biraju riječi.
- Sve ovo je otimačina. Ne vjerujem da će išta od toga doći do nas. Mi ćemo dobiti najmanje, a ostali smo bez svega - smatra Slavko Šimić.
Ništa manje ogorčeni nisu ni u Rajevu Selu. Slađana Lucić tuži nam se kako kod njih nema baš nikakve koordinacije, pa joj se čini kako i u ovoj situaciji neka sela prolaze bolje od drugih. Rajevo Selo je administrativno pod Općinom Drenovci.
- Ovdje nema nikakve koordinacije, načelnika nema ni blizu. Sve ode u Gunju, jer oni imaju načelnika koji se bori za njih, a kod nas se ne zna ni tko pije ni tko plaća. Nemaš se kome ni obratiti. Pomoć dobijemo, to ne mogu reći. U hrani i odjeći, ali u novcu ne. Sreća da suprug radi, ali ne znam kako poljoprivrednici izdržavaju? Odakle im novac za gorivo da dođu svojim kućama? - pita se Slađana, koja sumnja da će novac doći na prave adrese.
- Ako ode na Općinu Drenovce, dok svi pojame, nama će ostati malo ili ništa. Čemu da se nadaš kad sve ovo vidiš. Ajd barem su krenuli ti isušivači, eto nešto pozitivno, ali sve u svemu i dalje je katastrofa iako se voda povukla - izjadala nam se majka djece u dobi od 2, 5 i 10 godina. U pravednu raspodjelu sumnja i njezina sumještanka Mara Komadina.
- Kod nas rijetko novac dođe tamo gdje treba. Sramota je da se tako prepiru preko naše muke. Mi smo u jednoj praznoj kući u Nijemcima, bez išta. Imamo jedan šporet na drva i frižider u raspadu. Imamo kupaonicu i to je to - priča nam Mara stojeći ispred svoje kuće, koju je baš posjetila još jedna komisija kako bi se utvrdila šteta.
Stotinjak metara iza njezine kuće je nasip čije je puknuće uzrokovalo katastrofu u ovim selima Cvelferije. Dogodilo se to 17. svibnja. U samo 40 dana uspjeli smo pokazati koliko Hrvatska može biti jedinstvena, ali i koliko dugo to jedinstvo traje.