KAKO SE ODVIJALA MIGRANTSKA KRIZA Na početku su izbjeglice bile prihvaćene otvorenih ruku, a sada se zatvara ruta kojom je prošlo 800.000 ljudi

U protekloj, 2015. godini, u Europu je prema podacima Eurostata ušlo 1 321 560 migranata, većina njih izbjeglica iz ratom pogođenih Sirije, Afganistana i Iraka. Štoviše, prema procjenama podacima Frontexa, agencije Europske unije koja se brine o osiguranju njenih vanjskih granica, na europski je kontinent prošle godine stiglo preko 1 800 000 izbjeglica i migranata. U prvih dva mjeseca 2016. godine u Europu je pak ušlo 135 000 izbjeglica i migranata - ne iz razloga jer su najednom odlučili ostali u svojim državama, već zbog nedavno postroženih kriterija prihvata te djelomično zbog lošijih vremenskih uvjeta za put.

Taj enormni priljev ljudi izazvao je dosad najveću krizu u EU, praktički srušio Dublinsku uredbu o pravilima traženja i dodjele azila te podijelio države članice i njihove lidere u velikoj raspravi o tome kako se nositi s prihvatom i izbjeglica/migranata i da li ih uopće propuštati na teritorij Unije. Većina izbjeglica i migranata koji su prošle godine ušli u EU stigli su iz Sirije, njih preko 350 tisuća. Duplo manje došlo njih došlo je iz Afganistana (oko 180 000), iz Iraka je stiglo oko 125 000, dok su na četvrtom i petom mjestu europske države koje nisu članice EU - Kosovo i Albanija, iz kojih je oko 130 000 ljudi u 2015. zatražilo azil u nekoj od država Unije. Preko milijun tražitelja azila na europski je kontinent stiglo iz Turske, prelaskom preko mora u Grčku, pri čemu je više od 800 osoba izgubilo život.

Konačno odredište velike većine izbjeglica i migranata su najrazvijenije države EU, poput Njemačke, Švedske, Austrije itd. To se poglavito odnosi na Njemačku, koja je primila preko milijun izbjeglica/migranata i u kojoj kancelarka Angela Merkel zagovara i provodi politiku otvorenih granica i prihvata izbjeglica. Merkel je više puta istaknula da Europa zatvorenih granica koja odvraća prave izbjeglice i tražitelje azila nije njezina Europa.

Kako u cijeloj priči stoji Hrvatska? Naša se država nalazi na takozvanoj "balkanskoj ruti" preko koje u EU prošle godine ušlo više od 800 000 migranata što je čini daleko najaktivnijim putem za osobe koje su azil zatražile u jednoj od država EU. Kada se početkom ljeta 2015. počeo intenzivirati priljev ljudi u Europu, Hrvatsku su izbjeglice/migranti zaobilazili na svojem putu prema zapadnoj Europi, a ruta ulaska ulaska u EU se ustalila preko Grčke, Makedonije, Srbije i Mađarske.

No, početkom rujna prošle godine konzervativni mađarski premijer Viktor Orban zatvorio je granične prijelaze prema Srbiji i započeo izgradnju ograde čiji je cilj bio spriječiti migrante/izbjeglice da ulaze u Mađarsku, usprkos otvorenom protivljenju iz Europske unije i većine njezinih država članica. Kada je polovicom rujna granica Mađarske i Srbije efektivno zatvorena za izbjeglice i migrante, oni su se okrenuli prema Hrvatskoj. Od tog trenutka, točnije 16. rujna 2015. godine, migrantska kriza dospjela je i u Hrvatsku.

Tadašnji premijer Zoran Milanović inzistirao je na tome da hrvatske granice ostanu otvorene za izbjeglice, ali je naglasio da naša država neće postati hot-spot (svojevrsni prihvatni centar) iz kojeg bi se oni razmještali prema EU. Hrvatska je politika bila da se migrante pusti u Hrvatsku, zbrine bolesne i nemoćne i preveze dalje do granice s Mađarskom i Slovenijom. Prema službenim podacima MUP-a od početka migrantske krize do 4. ožujka 2016. godine u Hrvatsku je ušlo 658 068 migranata, od toga 558 724 u 2015. godini. Gotovo svi su našu državu napustili na svojem putu prema zapadnoj Europi, dok je u Hrvatskoj azil zatražilo samo 39 izbjeglica.

Zbog velikog broja izbjeglica i migranata koji su ranoj jeseni pohrlili iz Srbije u Hrvatsku, što je ponekad znalo biti i gotovo 10 000 tisuća ljudi na dan, u Opatovcu (blizu granice sa Srbijom) je otvoren prihvatni centar iz kojeg su migranti/izbjeglice organiziranim prijevozom (vlakovima, autobusima) uglavnom prevožene prema mađarskoj granici. Osim toga, Hrvatska je tada ušla u kratkotrajni sukob sa Srbijom koju je naša vlada optuživala da prema hrvatskoj granici šalje veći broj ljudi nego li je Hrvatska u stanju primiti. Hrvatska je nakratko čak i zatvorila granice prema Srbiji, zbog čega su u susjednoj državi kamioni čekali u kilometarskim kolonama, a posljedično je patila trgovina između dvije države. No, pod pritiskom EU naša tadašnja vlada je odustala od kontraproduktivnih mjera te je promet uskoro normaliziran. Nakon toga suradnja Srbije i Hrvatske tijekom migrantske krize uglavnom je bila dobra, bez većih trzavica.

Kako je i bilo za očekivati, Viktor Orban nije bio sretan solucijom u kojoj mu migranti/izbjeglice umjesto iz Srbije dolaze iz Hrvatske te je Mađarska do 17. listopada zatvorila granicu za migrante prema našoj državi. Time su njihove opcije za put prema zapadu svedene na prelazak preko Slovenije, što je u prvim danima nakon zatvaranja mađarske granice dosta pritisnulo naše zapadne susjede. Granični prijelazi Bregana i Trnovec bili su zakrčeni izbjeglicama, Slovenci su ih na mahove znali i zatvoriti dok nisu procesuirali ljude koji su već ušli u državu, a situaciju je dodatno otežalo i pogoršanje vremena.

No, nakon nekog vremena i određenih trzavica između slovenske i hrvatske vlade stanje se koliko-toliko smirilo, a prijelaz migranata između dvije države ušao je u svojevrsnu kolotečinu. Ipak, treba podsjetiti kako je Slovenija usprkos tome sredinom studenog postavila takozvanu "žilet-žicu" na granici s Hrvatskom koja je ima minimalan efekt prema sprječavanju ilegalnih prijelaza granice, ali je zato razljutila građane s obje strane granice te bila povodom nemalog broja prosvjednih nota hrvatske diplomacije. U konačnici zbog žice najviše pate divlje životinje koje, jasno, granice ne poznaju prilikom svojih kretanja.

Zbog nadolazeće zime Hrvatska je prihvatni centar u Opatovcu zatvorila te početkom studenog otvorila novi u Slavonskom Brodu, primjereniji za prihvaćanje migranata/izbjeglica tijekom hladnijeg vremena i obilnih padalina. Prosinac i siječanj obilježilo je svojevrsno zatišje oko migrantske krize koju s su s naslovnica istjerali izbori i naknadni pregovori oko formiranja nove hrvatske Vlade.

No, u Europi je nezadovoljstvo počelo kuhati te se u mnogim državama kod nemalog dijela građana inicijalno prijateljski i otvoreni stav javnosti počeo okretati. Među određenim grupama stanovništva ksenofobija je ulovila maha, što je bilo pojačano sporadičnim incidentima u kojima su sudjelovali migranti, a koje su ekstremno desno orijentirani mediji isticali kao primjer nemogućnosti integracije migranata u države Europe. Istovremeno su napadnuti i neki od prihvatnih centara za izbjeglice u Njemačkoj, a ekstremno desne stranke i organizacije organizirale su nekoliko prosvjednih marševa.

Otpor prema politici otvorenih vrata ojačao je i među političkim strukturama pa se tako Njemačka našla pod pritiskom zemalja Višegradske skupine (Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska) koja se otvoreno protivila planu proporcionalne relokacije migranata u državama EU (koji ionako nije zaživio). S druge strane, kancelarka Merkel suočava se i sa sve većim pritiscima da postroži kriterije za ulazak migranata unutar vlastite stranke, kojima se dosada uspješno odupirala. No, političari u susjednim državama nisu.

Krajem siječnja Austrija je uvela restrikcije u prijemu izbjeglica i migranata iz Slovenije, čime je izazvala domino efekt na "balkanskoj ruti". Kriterije su postrožile Slovenija, Hrvatska, Srbija i naposljetku Makedonija, uz namjeru da se ekonomske migrante, dakle ljude koji nisu izbjegli s ratom pogođenih područja već su krenuli u EU u potrazi za poslom, više ne pušta preko granica. Krajem veljače veljače Austrija je uvela i kvote - dnevno su počeli propuštati do 3200 migranata u tranzitu i primati samo 80 zahtjeva za azilom, čiji su broj na godišnjoj razini ograničili na 37 500 (prošle godine 90 000 osoba zatražilo je azil u Austriji). To je opet izazvalo prilagodbu svih država na ruti, a Makedonci su ubrzo prestali propuštati Afganistance, ali i ekonomske migrante koji su tako zapeli u Grčkoj (njih preko 36 000).

U utorak je Europska unija, u želji da ograniči priljev migranata, načelno dogovorila nove mjere s Turskom koja je predložila da će uzeti natrag migrante koji pređu u Europu, ali uz uvjet da će EU za svakog vraćenog migranta/izbjeglicu koji je dospio na obale Grčke uzeti jednog direktno iz Turske i smjestiti u neku od država članica. Na taj bi se način izbjeglice i migrante obeshrabrilo da kreću na opasni put prema Europi, a donekle se bi se ispunilo humanitarne obveze EU. Osim toga, Unija bi Turskoj proslijedila inicijalni iznos od 3 milijarde eura za brigu o izbjeglicama (kojih je u toj državi preko 3 milijuna), koji bi se mogao povećati za još toliko u budućnosti. No, taj dogovor još uvijek nije potpisan, a već je naišao na kritike UN-a i Amnesty Internationala koji propitkuju legalnost vraćanja izbjeglica i migranata u Tursku, kao i već ranije spomenutu nevoljkost određenih država članica EU da te ljude uopće prime.

Najvažnija osoba u EU po pitanju migrantske krize, Angela Merkel, je pozdravila potencijalni dogovor s Turskom oko kojeg će se pregovarati do 17./18 ožujka, ali također je kritizirala jednostrane poteze poput zatvaranja granica na balkanskoj ruti i uvođenje gornjih granica za migrante kako je to učinila Austrija.

Austrija je pak istovremeno najavila da neće ublažiti svoje kriterije za ulazak izbjeglica i migranata, a Slovenija, Hrvatska i Srbija priopćile su u utorak da će također uvesti nova ograničenja za ulazak migranata. Slovenski ministar unutarnjih poslova je naglasio da će se propuštati samo stranci koji ispunjavaju sve uvjete za ulazak (čisti papiri, viza), dok će se izbjeglice propuštati tek po ocjeni humanitarnih razloga i u skladu s pravilima Schengenske zone. Makedonija je pak u potpunosti zatvorila svoju granicu za ilegalne migrante te su tako praktički sve zemlje na balkanskoj ruti uskladile nova postrožena pravila koja bi efektivno rutu mogla - zatvoriti.

Sada sve ovisi o tome hoće li zaživjeti dogovor EU - Turska o načinu rjašavanja migrantske krize. Na kocki su tisuće života i nekoliko puta više ljudskih sudbina, ali i ugled Unije i svih njenih država članica po pitanju poštivanja ljudskih prava osoba koje su bile prisiljene bježati iz svojih domova u potrazi za novim životom.