Prije nekoliko godina Karlovčanin Davor Petračić, ovlašteni inženjer građevinarstva i stalni sudski vještak, radio je na projektu izgradnje proizvodne hale za stranog investitora. Umoran od njegovih stalnih požurivanja i upita kada će više biti gotova papirologija, Petračić je sjeo za računalo te odlučio na komad papira staviti sve zakone, pravilnike i uredbe, popis dokumentacije i pravnih poslova koje investitor treba obaviti od ideje za građenje do realizacije projekta, samo da mu pokaže kako kod nas stvari stoje po tom pitanju.
Isprintao je dokument dug točno tri metra i širok metar, a osim investitora kojemu ga je pokazao - u šoku se našao i on sam. No, s vremenom je “plahtu” doradio te mu je danas glavno pomagalo pri obavljanju posla, jer se prvi puta šuma propisa našla sistematizirano na jednom mjestu.
Upoznavanje problema
Petračić je i političar, nezavisni je vijećnik u gradu Karlovcu, te je kao takav na izborima dao podršku Mostu i našao se na njihovoj listi za Sabor. Na jednom sastanku njihova Nacionalnog vijeća prezentirao je svoj uradak jednom kolegi, on ga je proslijedio ministru gospodarstva Tomislavu Paneniću. Prvi put su se tako i ljudi koji vode državu upoznali s koliko se velikim problemom moraju uhvatiti u koštac.
- Prvo imamo neki uvod u kojem ti kažu uvjete i posebne uvjete, pa trebaš znati treba li ti procjena utjecaja na okoliš, onda ide izrada glavnog projekta, pa ishođenje potvrde glavnog projekta, ako ti tu daju primjedbe, ideš korak unatrag, pa slijedi faza ishođenja građevinske doozvole, pa izvedbeni projekt, pa kreneš u građenje, ako odstupiš, vraćaš se natrag, pa onda trebaš riješiti papirologiju oko glavnog inženjera, nadzora itd., pa je maksimalni rok građenja tri godine, ako je prekid, moraš prijaviti, pa kad završiš, ideš u pokusni rad, onda završno izvješće glavnog inženjera, pa tehnički pregled, pa otklanjaš nedostatke ako ih ima, pa onda uporabna dozvola, pa upis u katastar i održavanja - kaže Petračić prateći prstom linije svog nacrta.
Slijed odgovornosti
Ali ovo su samo glavni dijelovi i ne skreće na “raskrižjima”, ne ide na “petlje”, niti ulazi u “slijepe ulice”, koje vode do šematskih kvadratića, a svaki od njih simbolizira jedan posao za investitora. Kada bi “zastranio”, onda bi prezentacija problema trajala satima, morao bi se dotaknuti 15 zakona, desetaka pravilnika i uredbi te više od sto “kvadratića” dokumenata koje, ovisno o vrsti građevine, investitor mora izvući. Ako plahtu mjerimo u koracima, dva su potrebna za papirologiju, a onda dolazi jedan za realizaciju projekta.
- Gradnja je tehnička stvar, no ishođenje dozvola trebalo bi ići kao na tvorničkoj traci, taj dio je ljudima najbitniji. Taj postupak je sada prereguliran, umjesto da se ubrza i pojednostavi pa postane mehanički. Primjerice, na izradu studije utjecaja na okoliš možeš izgubiti godinu ili dvije, a uz to što ne znaš koliko će trajati, ne znaš ni koliko će u konačnici koštati. Predmeti su personalizirani, što znači da, kada ga jedan referent zaprimi, on ga vodi do kraja, ako ode na godišnji, ako mu ja nisam ‘sjeo’, ako mu se ne sviđa moja nacionalnost ili nešto drugo, može me zavlačiti koliko hoće. Naišao sam i na hrpu nelogičnosti u pravilnicima, koje se različito tumače u Zagrebu, Karlovcu i Krku, pa je onda u svakom tom mjestu i drukčija procedura - navodi Petračić.
On smatra da bi težište trebalo staviti na projektanta pitajući se zašto on sam to, primjerice, ne bi mogao odrađivati ako mu je već država dala licencu za projektiranje.
- Mora se znati slijed odgovornosti, trebamo jednog pametnog službenika na početku postupka i jednog takvog na kraju, koji će utvrditi je li bilo propusta. Posebno je bitno planirati vrijeme, da se zna da je ovaj tip dozvole gotov u 36. danu, a onaj u 62., a mi smo kao muhe bez glave, svatko tumači svoje. Sirovo je umjesto da bude raspisano i transparentno - žali se Petračić.
Njegov način rada možda bi mogao pomoći i drugim sektorima u javnoj upravi, slaže se s time i autor ovog neobičnog projekta.
Pomoć za branšu
- Ja, kad bih došao u Vladu, prvo bih si sve to nacrtao, da vidim tko je kome odgovoran, kuda kolaju informacije, gdje su ministarstva, a gdje agencije i druge službe, jer je sustav prereguliran, pa time i zagušen. Primjerice, mi smo zemlja oštra prema zaštiti okoliša, i neka budemo i dalje, ali ajmo stvar postaviti tako da ta procedura bude jasna - kaže Petračić.
Dodaje da se njegova šema svidjela svima kojima ju je pokazao te će je njegova strukovna udruga vjerojatno ove godine i publicirati kako bi mogla pomoći svima iz njegove branše.
- Volio bih prije toga okupiti krug stručnjaka, građevinara i inženjera, pa još jednom sve pročešljati jer mnoge stvari nisu definirane, ja sam ih ovdje obradio logički. Treba još sve malo grafički dotjerati, ali da, mogla bi to biti sjajna podloga da sustav učinimo učinkovitijim i u tom dijelu uredimo zemlju - zaključio je.
Reformirao prostorno planiranje
Svoju ideju reforme ustroja upravnih odjela za prostorno planiranje Petračić je pod radnim naslovom “Tvornica dozvola” izradio još prije sedam godina zbog vlastite frustriranosti neučinkovitim sustavom, a tada ju je namijenio, kako je napisao u zaglavlju dokumenta, “Ne znam kome”. Na temelju vlastitog iskustva pobrojao je sve probleme u državnim službama i uredima lokalnih vlasti, negativne efekte koji iz toga proizlaze, te vrlo konkretno predložio koncepciju reforme izdavanja dozvola, kao i pozitivne efekte koji proizlaze iz ovog načina.