Judith Reisman nije znanstvenica, već publicistkinja opsjednuta likom i djelom američkog seksologa Kinseyja

ZAGREB - Kontroverzna američka konzervativna publicistkinja, poznata po kritikama rada Alfreda Kinseyja, tako Wikipedia opisuje Judith A. Reisman.

Iako je u Hrvatsku stigla na poziv udruge Vigilare, J. Reisman, koja je u javnosti predstavljena kao znanstvenica, dobila je priliku gostovati na čak tri fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: Fakultetu političkih znanosti, Medicinskom i Filozofskom fakultetu.

Diploma komunikologa

No, dr. Judith Reisman nije znanstvenica, nego publicistkinja i aktivistica te utemeljiteljica modernog pokreta protiv seksologa Alfreda Kinseyja. Premda je diplomirala i doktorirala komunikologiju na Case Western Reserve Universityju u Clevelandu, ne bavi se znanstvenim istraživanjima, nego promovira teorije zavjere i pseudoznanstvene ideje.

Rođena je 1935. u obitelji židovskih useljenika i članova Američke komunističke partije. I sama Judith Reisman kao tinejdžerica je bila članica Labour Youth League, omladinskog krila američkih komunista. No, sredinom šezdesetih godina, u jeku seksualne revolucije u SAD-u, najprije je postala zabrinuta zbog širenja pornografije, a zatim doživjela osobnu tragediju koja joj je obilježila život.

Obiteljska trauma

Naime, 1966. godine 10-godišnju kćer Judith Reisman seksualno je iskoristio njezin 13-godišnji prijatelj. Petnaest godina poslije djevojka je umrla od ugruška u mozgu, a J. Reisman je zaključila da je bolest bila posljedica depresije koju je izazvalo traumatično iskustvo iz djetinjstva. Svoj interes za Alfreda Kinseyja, utemeljitelja seksologije, otkrila je potkraj sedamdesetih na jednoj konferenciji u Walesu, gdje je držala predavanje o dokazima za dječju pornografiju u Playboyevim stripovima. Tada joj je navodno prišao jedan tajanstveni muškarac.

- Ako ste uistinu zabrinuti zbog seksualnog zlostavljanja djece, trebate istražiti Kinseyja. Radio sam s njim i njegovim pomoćnikom Wardellom Pomeroyem. Jedan je pedofil, a drugi homoseksualac - rekao mi je neznanac. - Zatim je otišao i promijenio moj život - prisjetila se Judith Reisman koja je tada postala opsjednuta likom i djelom Alfreda Kinseyja. Utemeljitelju seksologije posvetila je nekoliko knjiga, optužujući ga da je bio homoseksualac, pedofil i sociopat. No, u svojim knjigama nikada nije dala uvjerljive dokaze za te tvrdnje i ozbiljni znanstvenici smatraju da J. Reisman zapravo zastupa teorije zavjere.

Erotika i nasilje

S druge strane, njezine knjige ne objavljuju znanstveni izdavači, nego isključivo oni koji publiciraju religijsku i političku literaturu desne provenijencije. J. Reisman nema radova u znanstvenim časopisima, a valja naglasiti i to da je gostujuća profesorica prava na Liberty University School of Law u Virginiji, opskurnoj instituciji gdje se u sklopu biologije predaje kreacionizam. Inače, to sveučilište 1971. godine utemeljio je televizijski propovjednik Jerry Falwell, poznat po tome što je za teroristički napad na SAD 11. rujna 2001. optužio feministice, homoseksualce, lezbijke i sve one koji podržavaju pravo žena na pobačaj.

U predsjedničko doba ikone konzervativizma Ronalda Reagana 1983. Judith Reisman dobila je oko 800.000 dolara od Ministarstva pravosuđa za istraživanje koje je trebalo utvrditi jesu li popularni erotski časopisi povezani s maloljetničkim nasiljem. Studija je dovršena 1986., ali zbog loših vanjskih recenzija nije službeno objavljena pa je naposljetku naručitelj istraživanja Alfred Regnery dao ostavku.

Krivci za holokaust

Osim po izjavama da su za pojavu nacizma i holokaust bili najodgovorniji njemački homoseksualci okupljeni oko Hitlera, Judith Reisman poznata je i kao promotorica pseudoznanstvenih ideja poput one o erototoksinima. Ona, naime, tvrdi da pornografija utječe na mozak tako da ga preplavljuje mješavinom štetnih kemikalija, tzv. erototoksinima, koji stvaraju ovisnost. Smatra da bi skeniranje magnetskom rezonancijom jednoga dana moglo otkriti oštećenja na mozgu izazvana pornografijom, što bi trebalo poslužiti kao temelj za tužbu protiv pornografske industrije, sličnu onima protiv duhanske. Znanost do danas nije pronašla nikakve dokaze koji bi potvrdili njezine ideje o postojanju erototoksina.