Josipović: Iscrpljeni smo ovim stanjem, bez obzira hoće li biti referenduma

ZAGREB - Je li ova situacija s referendumom dovela do blokade vlasti u Hrvatskoj, je li ovo velika politička kriza?

- Ovo što se događa vidim, u prvom redu, kao gospodarsku krizu, ali i kao političku krizu. U ovoj situaciji važna pitanja gospodarske reforme ostaju po strani, a istodobno se uvelike iscrpljujemo oko pitanja referenduma . A referendum, osim što je pokazao određenu i jasnu volju građana o tome da ne žele promjenu ZOR-a u pogledu kolektivnih ugovora, ne donosi rješenje gospodarske krize koja se već ozbiljno pretače u političku.

Smanjenje plaća

Držite li da je politički sustav vlasti paraliziran?

- U određenoj mjeri jest. Vidimo da se ne poduzimaju reformske mjere, ne nalazi se pravi odnos rada i kapitala, nema mjera za poticanje ulagača, reformi uprave, učinkovitost pravosuđa još nije dovoljna, i dalje nas muči korupcija i nekompetencija. Nažalost, ne prepoznajem ni koncept prema kojem bi se riješila ta pitanja. Očekivanja da se sve to riješi rebalansom proračuna nerealna su. Proračun je posljedica, a ne uzrok krize. Smanjivati plaće nije dovoljno, čak može biti destimulativno za gospodarstvo. Trebamo sveobuhvatne i odlučne strukturne reforme.

Tko je kriv za ovakvo stanje? Rekao bih Vlada...

- Pitaju me mnogi ovih dana je li Vlada kriva, je li Vlada kukavička...? To nije diskurs komunikacije predsjednika Vlade i države. Želim potaknutii da se stvari promijene, da se napokon krene u ozbiljne reforme. Posebno bih istaknuo potrebu uspostave kulta rada.

Pa jeste li to tako kazali predsjednici Vlade?

- Kako ne. Razgovarali smo o tome mnogo puta.

Što vam ona kaže?

- Čujem od predsjednice Vlade da i Vlada slično razmišlja. Međutim, volio bih da se neke stvari i dogode. Posebice one koje ne zahtijevaju neke velike strukturalne promjene.

Kad vas slušam, imam dojam da ste uzeli sve ono što predlažu SDP i HDZ kao da se nikom ne zamjerite?

- Nije ovo pitanje “srednjeg puta”. To su sve mjere, bez obzira tko ih je predložio. Želim sumirati sve one mjere koje mi se čine logičnima, bez obzira jesu li iz HDZ-a ili SDP-a. Dugo smo pričali o reformi, a sad je vrijeme da je počnemo provoditi.

Šef SDP-a kaže da Vlada sada više ne može odustati od referenduma. Je li to ispravno?

- Takav zaključak proizlazi iz gramatičkog tumačenja Ustava. Postoji i drugi kut gledanja koji govori o svrsi. Zakon, koji je bio povod za referendum, nije više u proceduri pa čini li to referendum zaista potrebnim? Sigurno, bit će pravnika koji će tumačiti ovako ili onako. Ali ovo nije više pravno pitanje. Mi smo u određenoj krizi koja ima dva aspekta: pravni i politički. Ta trakavica ipak mora prestati. Društvo mora ići dalje. Svi smo iscrpljeni ovakvim stanjem i na pitanju koje neće riješiti krizu. Bez obzira hoće li se organizirati referendum.

Nezadovoljan narod

Jeste li vi za referendum ili niste?

- Treba se poštovati volja naroda. Za pretpostaviti je kako ljudi traže da se određene odredbe Zakona o radu ne mijenjaju. Ako se volja naroda može ostvariti na učinkovit i jeftiniji način, učinimo to. O tome moraju razgovarati Vlada i sindikati. Bilo bi dobro da volju naroda artikuliraju kroz akt Sabora o tome kako u sporne izmjene neće bez konzultacije sindikata. To je neka vrsta osigurača za sindikate koji su na ovom pitanju pokazali snagu.

No, neki bi rekli da potpisi nemaju veze sa Zakonom, već s činjenicom da je većina nezadovoljna politikom Vlade...

- Broje se glasovi, a o motivima možemo i moramo razmišljati. Sindikati su pokazali snagu i sposobnost artikulirati nezadovoljsto ljudi na ovaj ili onaj način. Bilo bi iznimno poželjno da se nastave pregovori Vlade i sindikata. Mudro bi bilo, kad pitanje referenduma više nije suštinski relevantno, premda bi opet moglo biti, da se Sabor, određenom deklaracijom ili nekim drugim oblikom političke izjave, obaveže da će poštivati potpise građana kojim se traži referendumsko izjašnjavanje o izmjenama Zakona radu. Ako bi se opet pojavila slična inicijativa, Sabor bi aktivirao pravo na referendum. U tom bi političkom sporazumu i oporba imala svoje mjesto. Tako bi se pokazala dobra volja svih čimbenika, i Vlade i sindikata te njihovu usmjerenost na reforme. Suština pitanja o referendumu, bez obzira na pravna tumačenja, jest primarno političko pitanje. Nakon što je Vlada odlučila povući svoj prijedlog izmjena Zakona o radu, to pitanje pomalo gubi značenje koje je imalo i, iscrpljujući političku scenu, odvlači pozornost od najvažnijeg: nužnih reformi za izlazak iz krize. Zato smatram da tu predugu raspravu o referendumu treba završiti na način koji otvara vrata ozbiljnom razgovoru o reformama i razvoju gospodarstva.