Josipović i HDZ: Pet bitnih pitanja o kojima ne misle isto

Tko bi Hrvatskoj trebao biti glavni partner u stabilizaciji regije?

Činjenica da se u samo tri tjedna sastaju već treći put ukazuje da Josipović za stabiliziranje prilika u regiji ključnom smatra normalizaciju hrvatsko-srpskih odnosa, a najvažnijim regionalnim partnerom - Srbiju.

Zajednički pokušaj premijera Jadranke Kosor i Boruta Pahora da nedavnom regionalnom konferencijom na Brdu kod Kranja uspostave trajni oblik komunikacije među premijerima u regiji pokazuje da Kosor u stabiliziranju regije kao glavnog partnera vidi Sloveniju.

Tužbe za genocid između Hrvatske i Srbije

Josipović smatra da bi bilo vrijedno razmisliti o međusobnom povlačenju hrvatsko-srpskih tužbi za genocid i rješavanju spora izvansudskom nagodbom jer bi to olakšalo rješavanje ostalih otvorenih pitanja između dviju država.

Izjavom da o mogućnosti povlačenja tužbi u Vladi nisu vođeni nikakvi razgovori Kosor je ostavila dojam da joj je ta opcija vrlo daleko.

Važnost saborske Deklaracije o Domovinskom ratu iz listopada 2000.

Iako o svom odnosu prema Deklaraciji nikada nije javno govorio, njegov govor pred parlamentom BiH pokazuje da na nju gleda kao na politički dokument koji ga ne može ograničavati da čini bitne iskorake u politici pomirenja i suradnji u regiji. Kao pravniku mu je poznato da je u presudi Haaškog suda za ratni zločin u Ahmićima sukob u BiH okarakteriziran kao međunarodni.

Bez obzira na saznanja o ratnim događajima iz BiH i bez obzira na haašku presudu o Ahmićima, ustrajava na tezi sadržanoj u Deklaraciji da je Hrvatska uvijek, pa i u BiH vodila jedino i isključivo obrambeni rat i branila se od Miloševićeve agresije.

Objava Registra branitelja

Zalaže se za objavu Registra branitelja , iako ne odobrava način na koji su podaci obuhvaćeni tim registrom do 2006. iscurili u javosti.

Protivi se objavi Registra branitelja tvrdeći da se njegovom tajnošću branitelje čuva od podjela i štiti njihovo dostojanstvo.

Odnos prema ratnim zločinima (slučaj Merčep)

Jasan odnos prema ratnim zločinima. Shvativši da su službe njegova ureda grubom greškom na njegov prvi susret s braniteljskim udrugama omaškom pozvale Tomislava Merčepa, radije se odlučio na manji skandal i ostavio ga pred vratima, nego na još veći - susret i rukovanje s čovjekom kojeg već dva desetljeća prate nikad razjašnjene optužbe za ratne zločine.

Iako deklarativno podržava procesuiranje svih ratnih zločina, bez obzira na njihov nacionalni predznak, primanjem Tomislava Merčepa pokazuje da ne zazire od rukovanja s onima koji su zbog politčkog pritiska na pravosuđe ostali izvan dometa pravde.