Još Tuđman odlučio: Aluminij Mostar naš je strateški interes

ZAGREB - Po nalogu Uskoka, policija je počela kriminalističko ispitivanje nad trojicom hrvatskih državljana, vezano za prodaju električne energije po nerealno niskim cijenama, štetnim za HEP, službeno je priopćio MUP jučer ujutro, nakon što se proširila informacija da je uhićen Ivan Mravak, bivši direktor HEP-a.

Pregovori o struji

Po “nerealno niskim” cijenama HEP je prodavao struju šibenskom TLM-u, koji ju je prosljeđivao mostarskom Aluminiju od kojeg je zauzvrat povoljnije dobivao sirovinu.

To je regulirano petogodišnjim ugovorom koji vrijedi do kraja 2011., no HEP je još početkom ožujka zaprijetio TLM-u da će raskinuti taj ugovor jer im stvara gubitke.

Pregovori o novom ugovoru upravo su u tijeku: opstanak proizvodnje aluminija u Šibeniku, isto kao i prije rata, direktno ovisi o tome hoće li dobiti povoljniju cijenu struje.

Uništeni gigant

Prije rata šibenski TLM, tada gigant s 4500 zaposlenih, trošio je 10 posto od ukupne potrošnje struje u Hrvatskoj.

U ratu ugašena elektroliza tražila je milijunska ulaganja, pa je tadašnja HDZ-ova vlast na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom odlučila da se investira u Mostar, a ne u Šibenik. Šibenski TLM, danas s manje od 1000 radnika, ostao je tako trajno ovisan o isporuci aluminija iz Mostara, a mostarska tvornica je opet u velikim problemima oko nabave struje. Da je u Šibeniku nakon rata obnovljena elektroliza, sva ta struja koju sada TLM prosljeđuje u Mostar bila bi potrošena u Ražinama.

Tvornice u Šibeniku nema bez sirovine iz Mostara, a Mostar ne može bez jeftinije struje. Zato je predsjednik Ivo Josipović tijekom nedavne posjete Bosni i Hercegovini posjetio mostarsku tvornicu Aluminij: Hrvatska je vlasnica 12 posto udjela u Aluminiju, na osnovu 18,6 milijuna njemačkih maraka uloženih nakon rata. Dosadašnja dva ugovora - HEP-TLM o kupovini struje i TLM-Aluminij o isporuci aluminija za struju - trebao bi zamijeniti novi, jedinstveni međudržavni ugovor koji bi imao tri potpisnika: HEP, TLM i Aluminij.

Struja za aluminij

HEP i TLM potpisali su petogodišnji ugovor o isporuci struje 2007. u vrijeme kad je Hrvatski fond za privatizaciju objavio da će TLM prodati konzorciju pet hrvatskih firmi, među kojima su moćni Konstruktor inženjering, Dalekovod, Zagreb-Montaža, Aluflexpack iz Zadra i Feal sa Širokog Brijega. Predsjednik UO Fonda tada je bio Damir Polančec, koji se odlučio za hrvatske tvrtke usprkos financijski boljoj ponudi litvanskog konzorcija UBIH.

Istodobno su direktor TLM-a Ivan Koštan i tadašnji direktor mostarskog Aluminija Mijo Brajković potpisali također petogodišnji ugovor kojim se TLM-u osigurava 50-60 tisuća tona sirovog aluminija godišnje ili 80 posto potrebne sirovine, a TLM zauzvrat Mostaru jamči 100 megavatsati struje.

Konzorcij je potpisivanje tih ugovora postavio kao uvjet za kupnju TLM-a kako bi osigurao dobavu sirovina.

Prema ugovoru, cijena struje vezana je uz kretanje cijene aluminija na svjetskim burzama. No kako je svjetska ekonomska kriza lani izazvala sunovrat cijena metala na svjetskim tržištima, tako je i cijena struje pala ispod tržišne. HEP je početkom ožujka zaprijetio raskidanjem ugovora tražeći 41 euro umjesto cijene od 30 eura po koliko su sada prisiljeni prodavati megavatsat.

Nikola Rak, predsjednik uprave TLM-a, rekao nam je da je uobičajeno da se cijena struje veže za burzovnu cijenu aluminija. “U trenutku kad je ugovor potpisan, cijena po kojoj je struja plaćana HEP-u možda je bila i veća od tržišne, jer je ugovorom vezana za cijenu aluminija na londonskoj burzi. Tada je cijena aluminija bila visoka, no kako je zbog recesije ona jako pala, pala je i cijena struje”, objašnjava. Upravo su u pregovorima s HEP-om i mostarskim Aluminijem kako bi dogovorili novi ugovor koji bi bio prihvatljiv za sve tri strane, rekao je i najavio da idući sastanak imaju u ponedjeljak u HEP-u.

Od potpisivanja ugovora cijena aluminija je na londonskoj burzi varirala od 3200 do 1200 dolara po toni pa je i cijena struje, ugovorena na 28 posto cijene aluminija, padala sa 40 do 20 eura po megavatu, na što je opet utjecao i odnos eura i dolara. Zbog svjetske recesije i naglog pada cijene aluminija i HEP je trpio velike gubitke.