Mikrofoni ne rade. Ozvučenje stalno puca, iako su s pripremama počeli dva sata prije. Ali Tomislava Karamarka, šefa HDZ-a, to ni najmanje ne uznemirava. “Flegmatičan je, nisam ga nikad vidio da agresivno reagira, da se živcira”, opisuje mi ga njegov suradnik. Karamarko se na tom kninskom skupu, u petak ujutro, zagledao u jednu točku na podu, nekoliko metara ispred sebe, i tako koncentriran odslušao sve govore. Desna ruka mu je na srcu dok svira himna, a uz lijevo rame mu se stisnula Josipa Rimac, direktorica HDZ-ove kampanje, donedavna kninska gradonačelnica, dok s desne strane stoji Božidar Kalmeta. Njih dvojica baš se ne razgovaraju, imaju vidno hladan odnos. Rimac se penje na pozornicu, a razglas otkazuje poslušnost, ona uzvikuje: “Mogu se ja i derati!”.
Mikrofoni opet prorade, pa utihnu, i tako nekoliko puta; ali Karamarko baš ni s čim ne pokazuje negodovanje, ali ni oduševljenje kad mu uzvikuju: “Premijeru, premijeru!”. Okupilo se na trgu 300-tinjak građana. U devet ujutro, pak, kninski trg je potpuno prazan. Izvjesili su tek zastave, koje vjetar svakih nekoliko minuta otpuše i sruši stalak na kojem stoje, ali ljudi okupljeni oko malene pozornica s HDZ-ovim plakatom, vrijedno ga svaki put dižu i namještaju. Konobarica u lokalnom kafiću s pogledom na trg gostima komentira da nije bilo dovoljno najava, da ljudi ne znaju da je HDZ-ov predizborni skup no, uvjerena je da će se okupiti kad počne glazba.
Ćaća me gleda
Ponosno će gostima da otkad je navršila 18 godina glasa za HDZ.
“I tako će uvijek biti. Ne zbog onog tko je na čelu, može i Jovo biti predsjednik, nego se bojim ćaće koji me gleda odozgo, uvijek je bio za HDZ”, povjerila se sugovornicima ta mlada žena. Upravo na takvim glasačima HDZ gradi vlastitu kampanju: od dna prema vrhu, kažu mi, obilaze teren, razgovaraju, slikaju se, uvjereni su da je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko s građanima snimio više od dvije tisuće ‘selfija’. U tri navrata su u posljednja tri mjeseca obišli dvanaest hrvatskih gradova. Njegovi najbliži suradnici, kažu, da posljednje tri i pol godine zapravo žive na terenu.
Od vrata do vrata
“HDZ je pučka stranka koja, uvjetno rečeno, ulazi u kuće odnosno provodi kampanju od vrata do vrata, i to zato jer su naši birači narod, obični ljudi, a i zato što nemamo toliku naklonost medija da računamo na njih”, govore nam u stranci.
Ni Karamarko nije zadovoljan tretmanom u medijima, ali kampanja mu se na terenu, kaže, čini pozitivnom.
“Mislim da je kampanja dobra, posjećujemo ljude, komuniciramo s njima, razgovaramo, i to je glavno obilježje naše kampanje, taj neposredni kontakt. Više vrijedi rukovati se sa 500 ljudi nego nastupiti u nekoj televizijskoj emisiji, iako bi mi medijski stručnjaci sad rekli nešto drugo. Ali osobno mi je ovako draže: jer osjetim ljude, i oni osjete mene. Posljednje tri i pol godine me sotoniziraju, prikazuju me onakvim kakav nisam”, govori mi Karamarko dok se vozimo u HDZ-ovom autobusu od Drniša prema Šibeniku: sa skupa na skup.
“Ne sviđa vam se vaša slika u javnosti?” pitam ga.
“Ona se stalno mijenja, ali kontakt s ljudima mi je najvažniji, i s obzirom na ono što vidim, optimist sam, pobijedit ćemo”, tvrdi te nastavlja:
“Bio sam 2011. godine u kampanji, ali nisam tada imao ovakvu ulogu, pa sad vidim da nije lako biti svaki dan na terenu, držati govore, no zadovoljan sam kako se sve odvija. Ljudi nas dobro prihvaćaju. Svaki je čovjek vrijedan da s njim stanete, porazgovarate. To su tisuće i tisuće žalosnih priča: što bi pred njima glumio ekstra veličinu, običan sam čovjek, sad sam na funkciji na kojoj jesam, ali želim se boriti da ti ljudi bolje žive, jer to je smisao današnjeg HDZ-a, govori.
Ističe mi u razgovoru da uz sebe na terenu u kampanji uvijek ima krunicu.
“Vjernik sam, gledajte, vjerujem u Boga, i sve ono što podučava Rimokatolička crkva. Imao sam jednu malu krunicu, koja je posvećena na grobu Wojtyle koji je moj svetac, ali poklonio sam je onoj djevojci u Osijeku. Pa sam od jedne gospođe dobio istu takvu krunicu od Gospe od Aljmaša. Uvijek u džepu nosim to malo raspelo. Ta stara krunica, koju sam darovao, već se bila raspala, no smatram da me ona čuva, i dalje vjerujem, zato želim biti dobar čovjek, moramo biti dobri ljudi”, govori.
U funkciji ljudi
Ide li to jedno s drugim: dobar čovjek i dobar političar?
“Ide, ali, naravno, ovisi kako definiramo politiku: ako smatramo da politika podrazumijeva onog tko je vještiji u prevari i manipulacijama, onda se ne mogu složiti da želim biti takav političar, ali ako politiku definiramo onako kako ju je shvaćao pokojni Vlado Gotovac, da je to plemenita djelatnost, vještina koja mora biti u funkciji ljudi s kojima živite, onda da, želim biti takav političar. I tu sam striktno definiran, i nisam opterećen time da moram nešto biti, jer moram biti samo pošten čovjek, rekao bih za boljitak svog vlastitog naroda, a to nije samo moje ekskluzivno pravo, nego dužnost svih nas”, govori mi Karamarko.
U centru pažnje
U kampanji kao da vodite obrambenu kampanju, odbili ste i sva sučeljavanja...?
“Pa kad su oni agresivni, brutalni, vrijeđaju, idu na osobnu razinu. Zato ne odgovaram na isti način, ne želim. I sučeljavanja smatram nepotrebnima, zašto da se sučeljavam s nekim tko nema program, i čiji je rad debakl za Hrvatsku, zašto da im dajem legitimitet?! Mi dolazimo s programom koji je uvjerljiv, nema smisla stvarati paradu, show. Što će moja faca na plakatima uz autocestu?”.
Karamarko zazire od eksponiranja.
Ne voli da ga se slika, gura u prvi red, kažu mi da mu to najteže pada: biti u centru pažnje.
“Ali voli ljude, sa svakim će stati, porazgovarati, to mu nije problem, saslušati, uvijek daje broj mobitela”, kažu mi. Ovih dana HDZ-ovci su skupove održali u Otočcu, Gospiću, Mostaru, Karamarko je prespavao u Splitu te jučer ujutro krenuo prema Kninu; potom se u Drnišu susreo s građanima, pa u Šibeniku opet održao skup, potom su otišli u Vodice... Dani mu slično prolaze: budi se oko 6,7, kasno liježe i malo spava, zapravo, kažu suradnici, živi od sastanka do skupa, i obrnuto. Nerijetko cijeli dan ne jede ništa osim sendviča, iako najviše voli, otkrivaju nam, dalmatinske specijalitete, janjetinu, ribu. Prezire elitne restorane i okupljališta, draže su mu konobe. “Voli Dalmaciju, često mi zna reći da mu se sve promijeni kad prođe Sv. Rok”, govore, te ističu da je zapravo jednostavan tip koji mrzi odijela, ne voli čitati novine i sluša klape. Kažu da je ugodan kao šef, i da nije zahtjevan, te da miran odnos njeguje i sa stranačkim kolegama, ali da mu je i dalje najbliži Milijan Brkić Vaso. “Iako se zna pisati da nisu dobri, teško da će se njihovo prijateljstvo i suradnja ikad raspasti”, govore nam suradnici. Karamarko se za to vrijeme rukuje s građanima, fotografira, prima darove... I dalje je smiren. Nema euforije.
“Ja se ovdje vraćam doma”, započeo je govor na kninskom trgu.
Mikrofon začudo radi.
“Moja mama je iz Knina, otac iz Kruševa, a rođen sam u Zadru. Knin podsjeća na ponos i pobjedu iako su nas vjekovima pokušali slomiti. Poslije toliko čežnje i patnje prije 25 godina smo na čelu s najvećim Hrvatom dr. Franjom Tuđmanom dobili državu”, rekao je i nastavio:
“Možemo li danas normalno živjeti od svog rada? Za njih su branitelji kriminalci, a invalidi lažni invalidi. Hrvatska ne može biti slučajna država i neka paze oni koji nas vrijeđaju. Sram ih bilo kad kažu da se za Hrvatsku borila samo sirotinja, a oni koji su u to vrijeme bili u Bruxellesu neka se srame. Oni relativiziraju dr. Franju Tuđmana, a svi oni nisu Tuđmanu do gležnja jer on ima vrijednost slobode i neovisnosti hrvatskom narodu i državi. Nećemo im oprostiti materijalno i gospodarsko uništenje države, poručio je Karamarko s kninskog trga.
Druga na listi Domoljubne koalicije u IX. izbornoj jedinici je Josipa Rimac, stalno je uz Karamarka, i kad ga izgubi iz vida, brzo ga nađe u gomili te se probije do njega.
Povratak u zagreb
“Osmog studenog trebamo dobiti još jednu veliku pobjedu baš u ponosnom Kninu i heroju Vukovaru. Naša obećanja neće biti prazna obećanja. Mi ćemo upravo iz Knina i IX. izborne jedinice poslati nesposobnu Vladu Zorana Milanovića u ropotarnicu povijesti”, poručila je u svom govoru Rimac. U autobusu je i Kalmeta, koji je, pak, stalno na mobitelu, pomalo odsutan, a i Darko Milinović. Jedu drniški pršut i sir. Piju sokove. Karamarku suradnica stalno donosi bočicu obične vode, iako je, kažu mi, ne voli. Draži su mu prirodni sokovi, a kavu pije bez kofeina. Mobitel mu stalno zvoni, ali ne odgovara na sve pozive. Daje intervjue, novinari se izmjenjuju, njegovi PR suradnici sve kontroliraju, organiziraju.
Prepričavaju nam faze kampanje: krenuli su u srpnju s motiviranjem članova, tada su komunicirali, tvrde, s više od 12 tisuća ljudi, pa su u programskoj fazi komunicirali program, i to je doprlo, smatraju, do 20-ak tisuća članova, a sada u završnici, kažu, Karamarko u govorima komunicira vruće dnevnopolitičke teme.
No, već je, primjećuju, pomalo umoran, sve je teže, tvrde, snimiti fotografiju na kojoj ne izgleda uspavano. I sam se žali da ga muče sinusi, ali siguran je u pobjedu.
“To ćemo tek vidjeti”, kažem.
“Ne vjerujete, evo, snimite me sada: mi ćemo pobijediti”, uvjerava me dok se penje u autobus za Vodice, pa juri u Zagreb na humanitarnu večeru...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....