Početak nove školske godine u uvjetima pandemije koronavirusa veliki je izazov za cjelokupno hrvatsko društvo. Nekoliko dana prije početka škole mnogi roditelji, nastavnici i učenici s velikom dozom napetosti i strepnje očekuju ovu, po svemu, neobičnu školsku godinu te ističu da je mnogo pitanja koja ih i dalje muče, unatoč preporukama koje je objavilo Ministarstvo znanosti i obrazovanja (MZO).
Na neka od pitanja koja se najčešće čuju u javnosti odgovorile su epidemiologinja, dr. sc. Ivana Pavić Šimetin, zamjenica ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ), i pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.
Jesu li djeca izložena manjem riziku od Covida-19 nego odrasli?
IVANA PAVIĆ ŠIMETIN: Djeca su izložena manjem riziku od zaraze koronavirusom, a i kad dođe do zaraze, vrlo često nemaju simptome ili su ti simptomi vrlo blagi. Nadalje, kod djece se vrlo rijetko bilježe teški ishodi bolesti. Prema podacima kojima raspolaže Svjetska zdravstvena organizacija, djeca i adolescenti do 18 godina predstavljaju svega jedan do tri posto prijavljenih infekcija, iako ta dobna skupina čini 29 posto svjetske populacije.
Koja je uloga djece u širenje koronavirusa?
IVANA PAVIĆ ŠIMETIN: Sigurno se zna da djeca nisu superširitelji kao kod gripe. Pritom se češće događa da odrasle osobe zaraze dijete nego obrnuto. Svjetska znanstvena organizacija ističe da uloga djece u prijenosu zaraze još nije razjašnjena. Stoga su u tijeku istraživanja kako bi se procijenio rizik od infekcije kod djece i kako bi se bolje razumjelo koja je njihova uloga u širenju zaraze.
U kojoj su se mjeri škole dosad u Europi i svijetu pokazale kao žarišta širenja Covida-19?
IVANA PAVIĆ ŠIMETIN: Zasad nema primjera da su škole bile žarišta zaraze, odnosno izvorište iz kojeg se koronavirus širio u zajednici. Mi smo 31. kolovoza sudjelovali na webinaru koji je organizirala Svjetska zdravstvena organizacija na temu održavanja školske nastave za vrijeme pandemije Covida-19. Na webinaru su bili predstavnici niza zemalja i bilo je mnogo stručnjaka. Nijedna zemlja nije prijavila da je zabilježila slučaj u kojem je škola bila izvorište iz kojeg se koronavirus širio dalje u zajednicu. Dakle, nismo čuli za takav primjer. Naposljetku i naše iskustvo, kada smo proljetos ponovno otvorili škole, pokazuje da one nisu žarišta zaraze.
Što su pokazale dosadašnje studije, gdje se djeca najčešće zaraze?
IVANA PAVIĆ ŠIMETIN: Djeca se najčešće zaraze u obiteljskom domu, i to od odraslih osoba.
Očekujete li da će i u našim školama, unatoč epidemiološkim mjerama, biti slučajeva zaraze ?
IVANA PAVIĆ ŠIMETIN: Očekujemo da će biti pojedinačnih slučajeva zaraze kod djece i nastavnika i zbog toga će se morati primijeniti mjere samoizolacije kod pojedinih razreda. No, nadamo se da takvih slučajeva neće biti puno. Svakako je važno da u škole ne ulaze odrasle osobe ili djeca koja pokazuju simptome zaraze ili su bili u kontaktu sa zaraženim osobama. Nadamo se da nećemo bilježiti slučajeve da se od jedne zaražene osobe u školi proširi zaraza ako će se održavati propisane higijenske i mjere fizičke distance te nošenje maski u slučaju kada nije moguće održati fizičku distancu. Također, važno je da djeca izbjegavaju nepotrebne međusobne fizičke dodire kao što je pozdrav ‘daj pet’, koji kod njih predstavlja ono što je kod odraslih rukovanje.
Zašto je važno da djeca idu u školu?
HELENCA PIRNAT DRAGIČEVIĆ: Podržavam povratak djece u škole jer je to za njih, unatoč svim promjenama, ipak korak bliže normalizaciji života. To će od svih zahtijevati neprekidno učenje i prilagođavanje novim okolnostima, što nije lako, ali je nužno. Iskustva koja nam je donijela pandemija potvrđuju da je škola djeci potrebna i važna - ne samo kao mjesto učenja, tj. stjecanja znanja i vještina, već i kao mjesto odgoja, druženja, socijalizacije te općenito ostvarivanja dječjih prava. I mnogi međunarodni stručnjaci upozorili su na neprirodnost i štetnost situacije u kojoj su djeca zbog pandemije Covida-19 tako dugo bila izolirana i odvojena od svojih vršnjaka, pa su isticali da je koronakriza ujedno i kriza dječjih prava.
Jesu li naše škole sigurne za povratak djece i nastavnika?
HELENCA PIRNAT DRAGIČEVIĆ: Teško je odgovoriti na to, jer škole su različite, kao i stanje u njihovu okruženju. Vjerujemo da škole mogu biti sigurne ako se svi drže uputa i preporuka kako se ponašati u školi te daju svoj maksimum u organizaciji nastave i drugih školskih aktivnosti. Stoga je velika odgovornost na ravnateljima i drugim odgojno-obrazovnim radnicima koji moraju osigurati sve uvjete za zaštitu sigurnosti i zdravlja djece u školama, pa i procijeniti rizike i upozoriti na teškoće koje treba otkloniti. Apeliram na osnivače škola i na Ministarstvo znanosti i obrazovanja da im u tome daju punu podršku. Prilagodba škola za funkcioniranje u kriznim uvjetima nužno zahtijeva dodatna sredstva i na tome se ne smije štedjeti.
Je li nastava za školsku godinu 2020./2021. kvalitetno pripremljena?
HELENCA PIRNAT DRAGIČEVIĆ: To će bolje moći procijeniti zaposlenici u odgojno-obrazovnim ustanovama. Nedavno objavljeni dokument MZO-a ‘Modeli i preporuke za rad u uvjetima povezanim s Covidom-19’ namijenjen školama i dječjim vrtićima na 70 stranica detaljno razrađuje sva važna pitanja. Međutim, dojma smo da su takve upute u škole trebale stići ranije kako bi se omogućila još bolja priprema i manje stresa na terenu. Ključno je pitanje kako osigurati da se sve nužne zadaće odgoja i obrazovanja ostvaruju na način koji istovremeno uvažava potrebe djece i zaštitu njihova zdravlja i dobrobiti. Pritom se ne smije zaboraviti na najranjivije skupine - djecu s teškoćama u razvoju i raznim zdravstvenim problemima.
Koji je vaš savjet roditeljima i djeci?
H. PIRNAT DRAGIČEVIĆ: U protekloj godini trebalo je zahvaliti djeci-učenicima koji su marljivo učili od kuće, pratili online nastavu i izvršavali zadaće najbolje što znaju. Bili su aktivni partneri u učenju i zato im moramo odati priznanje. Povratak u škole uz epidemiološke mjere zahtijevat će i od djece i od odraslih mnogo strpljenja i izdržljivosti, ali nemojmo dopustiti da nas preplave i blokiraju strah i zabrinutost. Roditeljima savjetujemo da slijede upute škole i probleme rješavaju surađujući sa školom te da svoje strahove ne prenose na djecu, već da im pruže sigurnost i podršku. Recimo djeci, a pogotovo našim prvašićima, da je škola mjesto brojnih radosnih susreta i ugodnih doživljaja. I potrudimo se svi zajedno da to doista tako i bude.