JE LI NA POMOLU NOVI HRVATSKI NOGOMETNI POREDAK? Precizan plan za preuzimanje HNS-a rođen je prije 15 mjeseci, poznato je ime vjerojatnog nasljednika

U nekom tamnom kutku sobe, prije nekih godinu, godinu i nešto dana, u času kada je Zdravko Mamić počeo gubiti utjecaj, a lice mu je nabubrilo od USKOK-ovih uboda, počeo se skicirati plan mijenjanja postojeće nomenklature, a zapravo dugogodišnje monarhije hrvatskog nogometa.

Isprva, zapravo, nije bio detaljno jasan, osim što je debelim flomasterom bilo podcrtano: “HNS se mora očistiti, počevši s Mamićem, a potom i njegovom hrpom odanih ljudi”.

U tome je času, naime, HNS proglasio nove redovne izbore, a time se počela provoditi i žestoka predizborna kampanja, koja je u prvi plan gurnula tri imena: postojećeg šefa Saveza, Mamićeva odanog prijatelja Davora Šukera, žestokog oponenta Darija Šimića te dotada u širokoj javnosti prilično nepoznatog paškog nogometnog autsajdera Marijana Kustića, koji se dotad osim kroz zastupničke klupe probijao i u kvarnerskom nogometnom miljeu kao proteže Damira Miškovića.

- Dario je neokaljan i idealan, a usto je napravio vrlo dobre stvari kroz igrački sindikat. Malo je vremena, ali vjeruje se da bi on mogao to progurati. Savez se guši, vrijeme je - rečeno mi je neslužbeno negdje tijekom studenoga prošle godine iz izvora bliskih (državnom) vrhu, dajući jasno do znanja da je napokon sazrelo vrijeme za promjene.

U tome času reprezentacija je jedva dohvatila Mundijal, preko Dalićeve alkemije kvalifikacijske nadoknade, bura s juga tukla je sve jače u oslabjele HNS-ove škure, a općenito je stav javnosti prema nogometu bio kritičan. Najblaže rečeno.

Bio je to ujedno i svojevrsni produžetak parlamentarnih izbora u čijem je zapletu, pa i prologu Zdravko Mamić označen kao persona non grata, onaj koji više nije dobrodošao na slavljeničkim zakuskama. Već je i tada postalo jasno da je politika, koja iz pozadine oduvijek vuče konce, odlučila presjeći gordijski čvor toliko zapleten da u njemu preživljavaju samo neki.

Pluralistička kandidatura

- Ja mislim da bi pluralistička kandidatura za HNS bila zdrava, no očito još nisu sazreli uvjeti za tako nešto. No vjerujem da će se morati prozračiti u HNS-u u razdoblju koje je pred nama, što naravno ne znači da ne želimo reprezentaciji uspjeh u Rusiji - kazao je tada prilično izravno i premijer Andrej Plenković.

Zazvučavši kao svojevrsni proglas, bio je to konačni mig. No, situacija se tada dramatično mijenjala, jer vremena je bilo malo, a zaista teški i nelogični proces biranja nije omogućavao mnogo vremena za manevre. Štoviše, Šimić i njegovi “brončani” pobočnici, koji su spremno sa željom uskočili u cijelu priču, na kraju su stopirani, kako zbog izborne autokracije, tako i zbog prevelike oštrine, koja na kraju nije dobro sjela onima koji su odlučili provesti mijene.

- Dario je sjajan, ali njegovi nastupi trebali su ipak biti blaži - dopirao je šapat opet, pogađate, sa samoga vrha.

Ujedno je, međutim, i famozni, a ispada posljednji govor Zdravka Mamića na IO HNS-a prelomio...

- Kakav Šimić, morate glasati za Šukera!

Shvativši još uvijek realnu snagu unutar čvrstog Mamićeva mastodonta jednoumlja, u tome je času, otprilike, odlučeno kako će se promjene, ipak, raditi postupno, a ne ad hoc...

Davor Šuker postao je predsjednik, ali situacija ni približno nije bila idealna kao ranije.

...

Istovremeno, pak, ali čak i malo ranije, i u Dinamu je krenulo kreševo. Uhićenjem Zdravka Mamića pa podizanjem optužnice, počeo je jačati utjecaj Tomislava Svetine, zagrebačkog odvjetnika, koji je svojevremeno branio i Dražena Ladića u sporu s klubom, da bi potom na Mamićev poziv stigao u Maksimirsku, na mjesto glavnog operativca. Događalo se to u eri odlaska “čovjeka od povjerenja” Damira Vrbanovića u HNS, gdje je ovaj trebao kontrolirati situaciju i operativno voditi Savez umjesto Šukera.

Otpočetka je, međutim, bilo jasno kako Svetina i Mamić nisu na istoj valnoj duljini, da postoji latentni sukob mišljenja. Svetina, koji je u nogomet dakle ulazio kroz odvjetnički angažman (Pokrovac, Ladić, pa i - Šuker), preuzeo je sve konce vođenja kluba nakon što su izvršni predsjednik Zdravko Mamić i sportski direktor i trener Zoran Mamić privedeni u istražni zatvor u antikorupcijskoj operaciji policije i USKOK-a.

Školovan, odmjeren i miran, kao sušta suprotnost Mamiću, ali ipak medijski kontroverzne prošlosti, Svetina nikad nije slijedio Mamićevu struju, što je pogotovo došlo do izražaja u tome času:

- Nikad nije bio isturen, nikad nije medijski išao kontra, ali isto tako nikad nije slijepo slijedio upute. Imao je svoje odluke iza kojih je stajao i često s Mamićem bio u fajtu - kazat će nam ljudi duboko upoznati s njegovim radom unutar struktura kluba.

Dinamo Svetina

Prevedeno, kada je trebalo dovesti Sammira - Svetina je kazao “ne”, kada se događao transfer Lovre Majera iz Lokomotive, koji je lutao između Sampdorije i Maksimira - Svetina je prelomio. Kada je, konačno, trebalo potpisati financijski izvještaj - Svetina je kazao “hvala, ne bih”, a onda je isti parafirao Igor Kodžoman, zbog čega bi trenutačni predsjednik Uprave mogao (trebao) biti izbačen s funkcije, ali i sporta, ako prođe prijava Udruge Dinamo to smo mi. Iako je unutar kluba imao snažan i odan kontrapunkt, preko poglavito Rožića, Marčinka, Barišića i još nekih lojalnih ljudi, kojima se dizala kosa na glavi uz telefonsku vezu s Međugorjem, Svetina je postao nepodoban.

Kako je ujedno širio vidike i radio unutar Izvršnog odbora ZNS-a te u radu HNS-a, Svetina je jačao svoju poziciju, koja je doista bila u konfrontaciji s Dinamovim, odnosno Mamićevim pogledima.

Dinamo, međutim, u to vrijeme nije imao nikoga tko bi ga adekvatno zamijenio, pa se na kraju, kolokvijalno, ispostavilo da je Svetina postao Mamićev “trojanski konj” unutar zidina zagrebačke i hrvatske nogometne Troje.

S rastućim ambicijama, u potpunoj koliziji s Dinamovim načelima, Tomislav Svetina, dakle, u nekoliko je godina stvarao svoj novi habitus, koji ga je gurao prema osamostaljenju, što se konačno dogodilo u posljednjih nekoliko mjeseci, pogotovo od nepravomoćne odluke Osječkog suda i Mamićeva bjekstva u međugorski egzil.

- Dosta mi ga je! - urlao je, kažu, Zdravko posljednjih nekoliko mjeseci na spomen njegova imena, napose nakon tobože izgrađene alijanse s Lokomotivom i Božidarom Šikićem, koji je, tvrde ovdašnji kuloari, “puknuo” s Mamićem nakon “slučaja Majer”, kojeg je Zdravko silno želio smjestiti u Sampdoriju, a u Maksimir dovesti Luku Ivanušeca, što je a priori Šikić odbio. Duga veza zajedničkih interesa tu je navodno pukla i nakon toga nije bilo prostora za povratak na staro.

- Jesam, bio sam protiv tog transfera, jer sam štitio interesa dečka koji je ponikao iz našeg inkubatora, ali ujedno štiteći i interesa kluba. Dinamo je u ljeto uzeo Majera, Šunjića, Kneževića... i smatrao sam da je za Ivanušecov razvoj bolje da ostane. I opet bih napravio isto - govori jučer Šikić, kojeg se u zagrebačkim nogometnim krugovima smatra “izdajicom”.

Mamićev i Svetinin, a i svoj čovjek

- To su kuloarske priče. Činjenica jest da sam uvijek radio za nogomet, koji živim otkad znam za sebe. I da sam gledao u interesu toga, a ne partikularnih stvari koje mi mnogi žele zakačiti o vrat. Ali navikao sam, jer bio sam Mamićev čovjek, sad sam eto označen Svetininim. A zapravo sam svoj. I, ujedno, nikad nitko neće pomoći Zdravku Mamiću koliko sam mu ja pomogao...

...

ZNS je, u biti, u borbi za hrvatsko prijestolje, postajao ključna točka. Znajući da je Mamić dugo godina preko Vrbanovića kontrolirao i gradski, kao i nacionalni Savez, Zagrebački nogometni savez označen je kao ključna točka promjena. Uostalom, još tijekom vrelog ljeta u Rusiji, dobili smo signale kako se “stvari mijenjaju”.

- Tereni, suci, raspodjela vlasti unutar Saveza, na određenim funkcijama, tek su početak.

Kako je najavljeno, tako se na kraju doista i počeo mijenjati narativ hrvatskog nogometa. Da bi isti ovoga prosinca, odabirom Tomislava Svetine kao predsjednika ZNS-a označio “full impact”, koji će za posljedicu imati konačnu preobrazbu ustroja HNS-a.

Iako su, naime, promjene već krenule prošlog prosinca, kada su uz reizbor Šukera u operativni dio Saveza ušli Marijan Kustić pa i dopredsjednici Meštrović, Mišković i Svetina, trebalo je vremena da se krene u aktivnu provedbu plana.

Koju je u svoje ruke uzeo Kustić. Postavši istureni čovjek novih promjena, započevši priču s mijenjanjem travnjaka, a nastavljajući smjenom Sretena Ćuka, koji je označen kao Mamićev čovjek, te zasad, finalizirajući je s uvođenjem Darija Šimića u strukture stručnih komisija, što je dojučerašnji pretendent na mjesto prvog čovjeka rado prihvatio, čime je pokazao da se slaže s novom strujom unutar cijele priče.

Pobjeda Svetine u ZNS-u je, konačno, bila ključna borba u točki otpora, koji je tim trijumfom i konačno naznačio da definitivno ulazi u novu raspodjelu vlasti i novi hrvatski nogometni poredak.

- Ja sam za promjene jer ovo trenutačno nije dobro. Baš nije dobro. Vrijeme je za nove ljude i za novu energiju, vrijeme je da se stvari promijene, moramo mlađima dati šansu - poduprijet će i dublje promjene od onih zagrebačkih Šikić, čime i sam odaje da je dojučerašnje stanje stvari dijametralno suprotno nego što je bilo prije kojih godinu i pol dvije.

Od Kapele do Pule

Naime, sada stvari stoje ovako: Svetina drži ZNS, Mišković sjajno balansira sa svim županijskim savezima od Kapele do Pule, još jedan važni igrač Robert Markulin ima sjeverni dio Hrvatske, a za vjerovati je da i Ivan Meštrović s Osijekom, kao dopredsjednik i pokretač nekih novih projekata, snaga s istoka koja je uz novonastalu raspodjelu snaga. Time, eto, Kustić drži ključnu transverzalu, koja za konačnicu ima ono o čemu se priča neko vrijeme: uzimanje ključeva HNS-a. Iako, koliko doznajemo, Šuker u posljednje vrijeme i nije na liniji s Međugorjem kao što je bio nekoć, njemu se iznutra zamjera što skrbi isključivo o A reprezentaciji, a vrlo se malo bavi suštinskim stvarima. S obzirom na to da je ujedno i relikt starog sustava, koji će, ujedno, 31. ožujka s istekom ugovora konačno napustiti i Damir Vrbanović, čime će izgubiti bilo kakvu moć i praktički nestati iz hrvatskog nogometa, Šuker je, tvrde, svjestan da će izgubiti svoju poziciju.

Naši, naime, izvori govore sljedeće: Šuker će definitivno tijekom ožujka dobiti mjesto u Uefi, kao član IO-a i vjerojatno dopredsjednik krovne europske nogometne federacije. U IO-u, međutim, ne može ući bez predsjedničkog portfelja u matičnoj kući, što znači da će dotad definitivno ostati na poziciji predsjednika. Kako nitko unutar novih snaga ne želi izvesti svojevrsni udar, znajući da bi to bilo prilično kontraproduktivno, kako u javnosti, tako i u samome nogometu, Šuker bi u određenom trenutku sam pristao na časni uzmak, kojim bi ujedno dobio i diplomatsko mjesto u Čeferinovim nyonskim uredima, gdje bi figurirao kao ambasador hrvatskog nogometa u Uefi.

- Situacija je sljedeća: neki važni ljudi iz Hrvatske, a pritom ne mislim samo na nogometne, odradili su sve razgovore s Čeferinom, i “zlatnu kopačku” zaista čeka mjesto u Uefinoj vladi. Pritom bi se, dakle, dogodilo sljedeće: Svetini ZNS, Kustiću HNS, a Šukeru časni otpust. To je scenarij koji svi priželjkuju. OK, gotovo svi... - reći će nam naš insajder, koji je izuzetno upućen u sva vruća i prilično aktivna zbivanja oko hrvatskog nogometa.

Jedan se krak, prilično konkretno zainteresiran za stanje u HNS-u, spušta iz same politike - logično, drugi dolazi iz novih struja koje su zapljusnule HNS, a treći dolazi iznutra, iz sada već, očito, prilično trulog i prevrtljivog starog sustava koji je shvatio da se stvari mijenjaju pa sada naveliko mijenja kapute.

U svakom slučaju, pitanje je samo hoće li Davor Šuker odstupiti već u ožujku, ili u nekom periodu koji slijedi, no definitivno je da svoj mandat, koji traje još tri godine, neće odraditi kao prvi čovjek HNS-a. Davor je, navodno, svjestan svega, te sam zna da se bliži vrijeme rastanka...

- I sada ga, realno, drži imidž ‘zlatne kopačke’, ali i ovogodišnji rezultati. Stoji kao predsjednik srebrne mundijalske reprezentacije, mladi su se plasirali na Euro... dakle, uspjesi stoje iza njega. No on jednostavno ne skrbi ni o čemu drugome. I to je krimen mnogo veći od činjenice da su ga na to mjesto postavili sada već marginalizirani Mamić i Vrbanović - govorka se u krugovima bliskim HNS-u.

U prijevodu, dakle, stvar je prilično jednostavna: nakon ulaska u HNS, pa zauzimanja položaja u ZNS-u, sljedeći su koraci jasni i korespondiraju točno s onim planovima koji su se skovali prije godinu, godinu i nešto: Mamić je izgubio utjecaj, Vrbanoviću ističe ugovor, Šuker je na odlasku - pitanje je samo tajminga - a još postoji određeni snažni balast u tijelima koja se također moraju prozračiti. Novi predsjednik HNS-a time će postati Marijan Kustić, koji aktivno na terenu skuplja podršku i bodove, a ujedno i intenzivno želi iskomunicirati situaciju s nezadovoljnom Dalmacijom, odnosno Splitom. Kao dopredsjednici uz njega bi prvenstveno stajali Mišković, Svetina i Meštrović, uz Markulina i jedra u koje puše i blagonaklona politika, zadovoljna što se stvari napokon mijenjaju...

Fata je Fata, ali dvaput je dvaput

Sada je, međutim, na novim ljudima da uvjere javnost kako se ne radi “predstava u kojoj se mijenjaju marionete, a ‘puppetmaster’ ostaje isti”, što tvrde mnogi. S obzirom na to da je HNS u našoj javnosti već više od desetljeća označen kao tvornica jednoumlja i partikularnih interesa, svaki nagovještaj promjena, u kojima likovi imaju veze s prošlošću, teško je probavljiv.

Priča u kojoj Mamića više nema, u kojoj se događaju nove stvarnosti za hrvatski nogomet, djeluje znanstveno-fantastično. Ali se, uvjeravaju nas, doista događa. Trebat će joj, doduše, vrijeme i bitne strukturalne promjene da se i u javnosti označi doista novim početkom.

Nakon višegodišnje sumorne stvarnosti, razjedinjenja, polarizacija i bojkota koji se ovio oko nacionalne mezimice, a sve zbog realno jednog čovjeka koji je osmislio i sustav i sastav, hrvatski nogomet danas, zahvaljujući čudesnim hrvatskim ‘tovarišima’, ima priliku zauvijek se istrgnuti iz šapa, zatvoriti ružnu stranicu i započeti neku novu povijest. U Rusiji hrvatski nogomet je ugrabio priliku ne samo za nenadmašni rezultat, nego i ‘clean start’. I to bi nogometnoj vladi trebao biti glavni postulat. Nakon što smo se otuširali šampanjcem pobjede, valjalo bi učiniti ne samo kozmetičke, nego i dubinske promjene. Onda bi pothvat Dalića i njegovih junaka bio još i veći...

A i oni su, navodno, s odobravanjem prihvatili nove smjernice. Koje su doista ključne. Ako se sada ne napravi kvalitetna i zdrava priča, nakon što se jedna era nalazi na izdisaju, povjerenje u hrvatski nogomet bespovratno bi bilo izgubljeno. Jer, jednom je jednom, ali dvaput...