'Ja radim najstresniji posao u državnoj upravi, odgovaram za 600 milijuna kuna, a nemam dovoljno stručnih ljudi za posao'

Da nema sitnog natpisa na poštanskom sandučiću na oronulom pročelju s unutrašnje strane zgrade u Vukovarskoj 70, Državni ured za središnju javnu nabavu teško bi pronašao i sam poštar.

Put do njihovih ureda na prvom katu vodi kroz stražnje parkiralište na kojem se guraju stanari, kombi vozila Fine, automobili Hrvatske lutrije i zaposlenici obližnje banke, pa dalje kroz malena ulazna vrata na -1 etaži, gdje su kotlovnica i prostorija za domare.

Tek službena crna ploča na metalnim vratima otkriva da se iza njih na prvom katu u velikoj hali nalazi ured koji godišnje sklopi oko 600 milijuna kuna poslova nabave roba i usluga za 35 najvažnijih državnih institucija i ministarstava.

U hali su uredi pregrađeni zidovima od knaufa, u kojima radi 15 zaposlenika koji su ovdje povučeni iz raznih Ministarstava i Vladinih agencija i to samo zbog jednog: miljunske uštede proračunskog novca.

Sirotani s milijunima

Od početka rada u siječnju 2010. godine do danas na 2 milijarde sklopljenih poslova uštedjeli su, kažu, oko 200 milijuna kuna.

Ipak, nemaju kožne fotelje, slike na zidovima ni skupi namještaj. Prosječno su plaćeni 7500 kuna mjesečno, Ured raspolaže sa samo 5,3 milijuna kuna godišnje, a nemaju ni službene automobile.

Jedini automobil, koji glasi na predstojnika Ureda Darija Jankovića, posuđen je od Vlade. To je osam godina star BMW 5, koji je prošao 290 tisuća kilometara i već se dvaput pokvario. On ga redovito posuđuje svim svojim zaposlenicima kada idu na teren.

Ovaj je ured osnovan da bi uštedio.

Ovako ispada da država koja ga je osnovala radi štednje upravo na njemu previše štedi.

Jer od automobila, slika ili namještaja tom je uredu puno potrebniji - stručni kadar.

Premda smiju imati 42 zaposlena, zbog malog budžeta ovdje radi samo devetero ekonomista, četvero pravnika i jedan matematičar. Usporedbe radi, u Zagrebačkom holdingu na poslovima javne nabave radi 70 zaposlenika.

Manjak ljudi

A oni moraju brinuti za 20 tisuća raznih artikala, roba i usluga vrijednih milijune, koji su potrebni Vladi, ministrima i Uredu predsjednika.

O svemu.

Od automobila i mobitela, preko tonera za pisače, guma, pa sve do toaletnog papira, četki za odijela i čačkalica.

A manjka im ljudi, novca i informatizacije.

- Zato i griješimo - pravdaju se.

Lani su, priznaju, platili 75 tisuća kuna sudskih troškova zbog usvojenih žalbi ponuđača na natječaje koje su raspisali. Prije dvije godine na 26 raspisanih ugovora usvojeno je čak 17 žalbi ponuđača, a četiri su natječaja na kraju poništena. Prosječno, ponuditelji roba i usluga žale se u 30 posto slučajeva, a ta će brojka, kažu nam u Uredu, rasti.

Kad su nedavno birali novog mobilnog operatera po najjednostavnijem kriteriju, a to je u većini slučajeva najniža cijena, T-Mobile im je, unatoč višestruko najpovoljnijoj ponudi, među 50 stavki uspio uvaliti onu po kojoj će trošenje interneta na svojim novim smartphoneima službenici plaćati gotovo deset puta skuplje, što bi moglo višestruko smanjiti uštedu.

SKANDAL Vlada plaća HT-u 10 puta više od onoga što bi trebala jer nije znala što potpisuje

Bizarno je zazvučala i najnovija narudžba čak 4,8 milijuna rola WC papira za dvogodišnje potrebe državne uprave, što će građane stajati više od 20 milijuna kuna.

Pritom u Uredu nitko ne zna koliko je WC papira ostalo na zalihama u pojedinom tijelu državne uprave.

Zašto?

Nije u opisu njihova posla da to znaju i nemaju kapacitete za takvo istraživanje.

Ured u najmu

- Griješimo li? Bio bih pretenciozan da kažem da svaki put sve odradimo savršeno. Svaki put kad javno objavimo natječaj, mediji nas ‘vole’. Na to smo spremni - otvoreno govori predstojnik Ureda za javnu nabavu Dario Janković dok nas dočekuje u prostorima u Vukovarskoj u koje su se zaposlenici relativno nedavno doselili.

Halu su unajmili od Financijske agencije i za nju plaćaju mjesečnu rentu u iznosu od 35 tisuća kuna uz režije.

- Brojka od pet milijuna rola WC papira zvuči čudno i javnost ima pravo znati na što se troši njezin novac. Da je svako tijelo za sebe nabavljalo taj papir, nitko ne bi pitao za količinu, a role bi se platile možda i 25 posto više. Tek na količinu može se ostvariti isplativ rabat - objašnjava Janković dok nas vodi kroz prostore Ureda.

Računica Ureda je jasna: umjesto da svaka od 35 institucija pod njegovom ingerencijom sama raspisuje natječaje, on umjesto njih sve objedinjuje. Osim što uštede popustima na količinu, štede i na birokraciji te dokumentaciji. Samo su lani uštedjeli 60 milijuna kuna na iznos od 600 milijuna kuna ugovorenih poslova. Na natječajima se pobjeđuje u 90 posto slučajeva po jednom kriteriju: najjeftiniji ponuđač.

Cijena nije sve

- Cijena je dosad uvijek igrala najveću ulogu - kaže Janković. Uštede su razne: umjesto da svaka institucija plaća dokumentaciju i objavu svakog natječaja u Narodnim novinama, ona se plaća samo jednom za sve, oko pet tisuća kuna. Isto je i sa sudskim penalima. Prođe li žalba ponuđača, neće svaka od 35 institucija zasebno platiti minimalno sedam tisuća kuna sudskih troškova, nego će ih platiti samo Ured, i to iz vlastitog budžeta.

- Preuzeli smo taj teret na svoja leđa za njih. Već se time uštedjelo 35 puta na ukupnom iznosu - kaže predstojnik.

Uštedi se i na korekciji cijene. Ako je procijenjena vrijednost leasinga za prije nabavljene automobile bila 450 eura mjesečno po jednom tom vozilu, Ured je sada tu procijenjenu vrijednost spustio na 360 eura. Zbog uvjeta na tržištu, odnosno slabije prodaje automobila, ponuđači prihvate nižu cijenu.

Ušteda za uštedom

- To je onda konkretna ušteda od 90 eura po automobilu koja se može izmjeriti - kaže.

Janković to možda neće priznati, ali dobro bi mu došlo nekoliko mladih stručno osposobljenih informatičara, strojara i tehnologa raznih profila koji su osposobljeni da svaki od tih natječaja dobro osimisle i da država još više uštedi.

Nedostaje im i centralizirani informacijski sustav preko kojeg bi znatno precizinije i efikasnije mogli mjeriti kome je i kada što točno potrebno u državnoj administraciji. Tada bi znali koliko koje od ministarstava još ima rola WC papira ili koliko je tko potrošio za internet na mobitelu, jer tada bi korisnici sami upisivali robu i usluge, a sistem bi ih automatski objedinjavao.

Tada bi se nabava, recimo, tonera višestruko pojednostavnila. Zvuči nevjerojatno, ali postoji 500 različitih kategorija i vrsta tonera koji se moraju naručiti i raspodijeliti na 300 lokacija. Zaposlenici Ureda najprije šalju Excel tablice svima koji preko njih naručuju, onda djelatnici ministarstava i ureda to ispunjavaju, pa ih vraćaju Uredu, gdje ih ti isti zaposlenici onda objedinjavaju u isti natječaj koji moraju raspisati. Događaju se kašnjenja, krivo ispunjene kategorije i mnogi drugi problemi.

S boljim i brojnijim kadrom i boljim sustavom, Ured bi vrlo brzo godišnje, umjesto 50-ak milijuna kuna, štedio i do deset puta više.

Kadrovi i budžet

Janković je predstojnik Ureda za javnu nabavu otprilike godinu dana i, za razliku od prošlog predstojnika, Dražena Ivanušeca, koji je bio pravnik, on je diplomirani ekonomist. Za sebe kaže da dolazi iz realnog sektora i stoga bi Ured za javnu nabavu, u biti birokratsko tijelo koje objedinjuje natječaje i samo provodi narudžbe raznih ministarstava, htio voditi kao uspješnu tvrtku.

A za to mu treba puno više od onoga što je zatekao kad je lani došao na svoje mjesto. Ured je osnovan tijekom mandata Vlade Jadranke Kosor i nije ekipiran novim zapošljavanjem, nego su mu dodijeljeni službenici iz središnjih tijela državne uprave: petero iz Ministarstva gospodarstva, dvoje iz Ministarstva prometa, jedan službenik iz Ministarstva vanjskih poslova, jedan zaposlenik MUP-a, pa i dvojica službenika sa sudova, Trgovačkog u Zagrebu i Općinskog iz Sesveta.

- Prema uredbi, trebali bismo zapošljavati 42 ljudi, ali s ovakvim budžetom to nije moguće. U Uredu imamo mjesta za još troje zaposlenika koje tražimo. Nije mi problem nekoga smjestiti i u moj ured, da radi ovdje uz mene, ali osnovni je problem što ih ne možemo platiti - kaže predstojnik.

Mnogi koji su ovdje raspodijeljeni prije tri godine, više ne rade u Uredu - fluktuacija ljudi je velika ili ih netko preraspodijeli dalje ili odlaze sami. Nove koji dođu treba ponovno obučiti.

Manja plaća, veći stres

- Posao je stresan jer se radi o velikom novcu, a radi se, s dužnim poštovanjem prema svima, puno napornije. A kako je riječ o uštedama, i mnogo odgovornije nego drugdje u državnoj službi. Mnogi ne žele s više plaće u nekom ministarstvu doći ovdje i raditi više za manje novca, drugi žele raditi manje, pa makar i za manju plaću i sami traže premještaj. Ja kao šef moram uvažiti i razumjeti takve - kaže Janković.

Problema ima i sa stručnošću: s obzirom na to da se Ured bavi nabavom 18 različitih kategorija roba - od automobila pa do čačkalica - Janković kaže da bi mu dobro došli - ovisno o vrsti nabave - i ljudi s drugim diplomama, a ne samo ekonomisti i pravnici. Primjerice, za nabavu službenih automobila strojari ili ljudi s iskustvom u operativnom leasingu, tehnolozi raznih vrsta, a najviše vrsni informatičari.

Jer, tvrdi Janković, ponuđači roba i usluga savršeno su organizirani - mobilni operateri, primjerice, imaju cijele projektne timove koji se bave ponudama i odlično ekipiranu pravnu službu koja će pronaći svaki, pa i najmanji propust u bilo kojem natječaju. S njima je teško držati korak.

Traži se sustav

- Mi se bavimo s ukupno 20 tisuća artikala. Da bismo bili uspješniji, moramo voditi evidenciju koliko se čega dosad u kojem državnom tijelu potrošilo, moramo pratiti cijene na tržištu i biti korak ispred ponuđača. Onda bi to bila znatno veća ušteda - kaže.

- Zašto to sada nije moguće?

- Nedostaje nam jedan, nažalost skup, ali efikasan novi informatički sustav u kojem bismo u svakom trenutku mogli vidjeti koliko je čega na lageru i kome što treba - kaže.

Ljudi koji često s Uredom surađuju na natječajima žale se na brojne nelogičnosti.

Takav je slučaj s jednim natječajem za printere. Odabran je najpovoljniji ponuđač jer su se u Uredu slijepo držali pravila najniže cijene. No, printeri tog proizvođača, koji su pod garancijom bili godinu dana, ubrzo su se nakon isteka garancije počeli kvariti, pa su porasli izdaci za popravke i razne servise, i to do te mjere da uštede na kraju nije bilo. Kako prilikom sljedeće izbjeći isti problem?

- Imate metodu najniže cijene i ona je dominantna u Hrvatskoj. No, postoji ekonomski najjeftinija ponuda. Dakle, cijenu bodujete sa 80 posto, a sve drugo što se mjeri boduje se s manje bodova i na kraju se donese odluka. Mi do sada nismo pratili cijeli vijek naručene robe ili usluge. Danas kupimo auto i možda on zbog manje kvalitete izaziva veće troškove. Mi pokušavamo zasad samo standardizirati da imamo najbolju vrijednost za novac. Uspijemo li svaki put? Ne znam - kaže Jankivć.

- No, kako riješiti taj problem - zanima nas.

- Planiram tim za analizu i praćenje. Ako nemamo feedback, onda se ne možemo prilagođavati. Država mora zapošljavati tehnički-tehnološko osposobljene ljude, da smo uvijek korak ispred ponuditelja. Ako njih ne možemo zaposliti, jer netko ne želi doći ovamo raditi, onda bismo trebali imati mogućnost uzeti ih na određeno vrijeme. Valjda među 240 tisuća službenika mora biti netko tko zna tu problematiku - kaže.