‘Lika me je rodila, ovo s otpadom je tragedija. Imam i odgovor za nacionaliste! Severina? Poštena i pametna‘

„Ja sam rođen u Buniću u Lici, a imao sam samo godinu dana kada su moji odselili, najprije otac službom u Slunj, a onda u Vinkovce, ali sam svako ljeto dolazio dva mjeseca u Liku. More sam prvi put vidio sa 14 godina. Kada pomislim na Liku, prvo mi na pamet pada sloboda, čisti planinski zrak, navečer se ljeti moraš pokrivati, konji na kojima sam odrastao i koje sam sa sedam godina vodio na pojilo dok su ujaci pili pivo. S djedom sam išao u planine čuvati ovce i krave, a s majkom svaki tjedan pješice od mog sela preko brda u Korenicu”, kaže u Briefingu glumac, redatelj, glazbenik i pjesnik Rade Šerbedžija, koji je jedan od 200-injak istaknutih javnih osoba koje su dale svoj glas podrške građanskoj inicijativi „Gospić je naš dom“ za prosvjed koji se u subotu održava u Zagrebu zbog afere s odlaganjem ilegalnog otpada u Lici.

Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta

„Lika je nepravedno zanemarena. Dio gdje su bili Srbi, koji su masovno u Oluji napustili svoje domove, opustošen je. Nije bilo prave politike prema tim ljudima koji su se željeli vratiti. To je tragična priča. Malo ljudi se vratilo. Nije se dovoljno vodila briga da taj prostor opet zaživi ljudski, ekonomski i kulturno. Jednog dana bi na ličkim poljima mogli niknuti gradovi puni Kineza. Nemam ništa protiv. Ja sam kozmopolit”, ističe Šerbedžija.

„Tragično je ovo što se u Lici dogodilo s otpadom. Neću vjerovati da su ljudi to radili zbog novca, neću vjerovati jer bi to bio zločin koji treba kazniti. Oni koji kreiraju politiku jedne zemlje moraju shvatiti da treba čuvati Jadransko more, da je Lika resor čistog zraka i vode i da će ovaj svijet jednog dana biti žedan čiste vode. Mi smo mogli biti najbogatija zemlja na svijetu izvozom čiste vode iz Like i turističkom ponudom odmora na čistom zraku”, naglašava Šerbedžija.

„I u Srbiji sam podržao svoje prijatelje glumce kada su počeli protestirati protiv litija i gradnje tvornica usred velikih gradova. Protestirat ću bilo gdje, ne samo za svoju Liku nego za bilo koji dio ove planete koju treba sačuvati od kriminalne politike tog užasnog, zastrašujućeg, bezdušnog kapitalizma”, govori Šerbedžija, koji vjeruje da će Trg bana Ječačića u subotu biti pun ljudi.

„To je iskreni građanski protest ljudi koji tamo žive, njihova briga za svoj kraj i svoju djecu, unuke, prijatelje, za svoj narod. To je istinska i poštena akcija i zato sam je svim srcem prihvatio. Već su se javili neki dežurni nacionalisti koji kažu da što taj Šerbedžija ima u Lici kada ju je napustio. Ja Liku nisam nikad napustio niti sam ikad napustio ovu zemlju. Ja sam 1990. otišao zbog svojih privatnih problema. Ja sam Srbin iz Hrvatske, iz Like, a ako nacionalisti imaju nešto protiv moje majke, oca i djedova, odgovaram im da me nisu samo oni rodili. Rodio me je Velebit, Krbavsko polje, ove šume, rodila me moja Lika”, poručuje Šerbedžija. Čuo je, dodaje, poziv na prosvjed koji je uputila Severina Vučković, za koju tvrdi da je jedna poštena i pametna cura.

„Želim biti optimist. Ne mislim da to sada treba biti samo ideja rušenja vlasti. Čak me to ni ne zanima. Ne bavim se politikom iako sam po uvjerenju ljevičar i socijalist. To je jedan humanitarni krik za spas ove zemlje. Nismo svjesni da imamo vjerojatno najljepšu zemlju na svijetu. Proputovao sam cijeli svijet i nema ništa tako lijepo kao Hrvatska. To Jadransko divno more, te planine, jezera, tu Liku, pa to nema nitko. Možemo biti najbogatija zemlja, možemo biti Švicarska”, zaključuje Šerbedžija.

„Pamtit ću ovo ljeto po užasnim vrućinama kao i po nadzemaljskoj muci koju sam imao dok sam igrao Kralja Leara, zadnji put pet predstava pred prepunim gledalištem. To je bio moj vrhunac bavljenja kazališnom umjetnošću. Prekinuo sam igrati tu ulogu u trenutku kada imam 80 godina, točno onoliko koliko je Shakespeare rekao da ima kralj Lear. To je toliko teška predstava da sam osjetio da mi je tijelo reklo da je dosta”, govori Šerbedžija, koji nakon zagrebačkog prosvjeda putuje u Manchester gdje, otkriva, radi na Netflixovoj engleskoj seriji „The Woods”.

„Vježbao sam, pa sam prije par mjeseci udario laktom, pa mi se u ruci nakupila voda, pa mi je sada doktor Čengić prije pola sata izvadio tu vodu. Zato ovako držim ruku kako mi je on rekao. A kako ću sada kartati s Perom Močibobom i Mucom”, pita se kroz smijeh Šerbedžija, koji tvrdi da inspiraciju za umjetnički, pa tako i za aktivistički rad upija iz života, gledajući oko sebe.

„Volim život, sreću, optimizam, prijatelje, volim nepoznatim ljudima pomoći, učiniti neko dobro djelo. To je smisao našeg života”, napominje Šerbedžija, koji svojim bogatstvom smatra i predivna ljetna druženja s prijateljima glumcima. U Zagrebu će, kaže, 9. rujna na Arsenovoj večeri na Zrinjevcu otpjevati „Tvoje nježne godine” i „Ines”.

Našem čitatelju Saši Jurišiću potvrdno je odgovorio na pitanje razmišlja li o monodrami na temu svoje uloge Matana Potrke u Prosjacima i sinovima.

„To bi trebalo napraviti da stari Matan, kojem su svi pomrli i ostao je sam na svijetu, priča o svojoj prošlosti”, otkriva Šerbedžija. Na pitanje Kristijana Čukelja ima li neka uloga za kojom žali, priznaje da žali što nije glumio u filmovima redatelja Terrencea Malicka, koji je za njega napisao ulogu, ali je snimanje u Marakešu otkazano zbog napada 11. rujna.

Potom je Šerbedžija njega odbio jer je bio na turneji s Vlatkom Stefanovskim po Makedoniji i Srbiji. Na pitanje Siniše Ružića o poslovanju kazališta Ulysses, tvrdi da on i njegova supruga 26 godina tamo rade potpuno besplatno, a čak su uložili svoj novac.

„Od Ministarsva kulturu dobivamo 80.000 eura, Dubrovački festival 5 milijuna, a imamo gotovo jednako veliki projekt”, ističe Šerbedžija.

Cijelu emisiju možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Briefing.

Pogledajte cijelu emisiju: