‘Izvela sam cijelu drugu smjenu ispred škole. Stajali su na kiši i gledali me razrogačenih očiju. Ovo sam im rekla...‘

Lilijana Radobuljac, profesorica hrvatskog jezika i književnosti Tehničke škole Nikole Tesle u Vukovaru, koja je ušla među školske legende zbog srasti prema poslu, kao i zbog svojih britkih kritika upućenih političarima (ne samo ministrima obrazovanja), danas nam je napisala da je nijema.

Kao i sve prosvjetare, pogodila ju je tragedija u zagrebačkoj osnovnoj školi. Nakon popodnevne smjene je napisala kratku poruku:

Cijeli sam dan nesretna. Tužna do kostiju.

Zbog preminulog djeteta, zbog učiteljice koja je spašavala djecu, zbog sustava koji MORA brinuti o nama. O djeci. Moje je da ih učim. Štitim od neznanja, nesretnih ljubavi, loših navika...

Ne želim i ne mogu misliti o tome da škola može postati mjesto strepnje za život.

Danas sam izvela cijelu drugu smjenu ispred škole. Stajali su na kiši i gledali me razrogačenih očiju. Minuta šutnje. Moj govor u kojem sam im rekla da smo im prijatelji, zaštita, da smo ponosni na njih.

Zamolila sam kolege da ih danas ne pitaju ništa. Da razgovaraju s njima, da ih puste neka kažu što misle i osjećaju.

Nijema sam danas. I nemam rješenje. Mogu samo zagrliti školu Prečko. I šutjeti.