Iza kulisa iznenadnog poteza: Neslužbene verzije ostavke puno su zanimljivije od službene

Miroslav Škoro podnio je ostavku na mjesto predsjednika Domovinskog pokreta. Službeni razlog - osobni i zdravstveni problemi. Sam Škoro kazao je da se povlači s čela stranke jer je ”umoran od toga da se o njemu i njegovoj obitelji pišu laži i da ih se konstantno valja u medijskom blatu”...

Neslužbene verzije, međutim, puno su zanimljivije.

Jedna od njih kaže da je pozadina ovog slučaja Škorin sukob sa zamjenikom i jednim od glavnih financijera Domovinskog pokreta Marijom Radićem. Škoro je, navodno, volio solirati, a Radić kontrolirati. I tu su se, kažu kuloari, razišli. Vrlo moguće, jer u Domovinskom pokretu, osim što su se bavili desničarenjem, imali su i vrlo konkretnih poslovnih interesa. Nisu ih realizirali jer Miroslav Škoro nije uspio niti na jednim izborima na koje je izašao. Uvijek bi se ispostavilo da mu je pobjeda tako blizu, a tako daleko.

Istina, Škoro je u zadnje dvije godine odradio važnu dionicu - okupio je ljude i osnovao stranku koja je i na lokalnim i na parlamentarnim izborima osvojila značajan broj mandata, a bitno je zagorčao i život HDZ-u. No, u finišu je uvijek gubio.

Tako mu je na predsjedničkim izborima krajem 2019. izmakao drugi krug u koji su na kraju ušli Zoran Milanović i Kolinda Grabar-Kitarović. U srpnju 2020. uslijedili su parlamentarni izbori, a Škoro je u tu utrku ušao s velikim ambicijama. Nadao se da će njegov Domovinski pokret osvojiti dovoljno mandata te da će postati onaj ključni faktor bez kojeg HDZ neće moći sastaviti većinu.

Plan se činio dobar jer bi na taj način, osim političkog uspjeha, pojedinci iz Domovinskog pokreta mogli ostvariti i svoje poslovne projekte. No, Škoro ni tu nije imao sreće. Iako su ostvarili jako solidan rezultat i osvojili 16 mandata, to nije bilo dovoljno da ih dovede u poziciju da bilo što uvjetuju HDZ-u i Andreju Plenkoviću. Ubrzo nakon toga počele su i trzavice u Škorinoj stranci. Sasvim razumljivo, s obzirom na neostvarene ambicije i da se ono što se ulagalo slabo vraćalo.

Treći neuspjeh za redom Škoro je doživio na lokalnim izborima. Iako se uspio probiti u drugi krug, nije imao nikakvih šansi protiv Tomislava Tomaševića iz političke platforme Možemo!. Gledajući s te strane, njegova je ostavka možda i logična. Tri poraza na ključnim izborima slaba su referenca za dalje.

Stoga ne čudi da pored mnogih u Domovinskom pokretu koje je njegova ostavka iznenadila, ima i onih koji smatraju kako je došlo ”vrijeme da netko drugi preuzme Domovinski pokret, da im trebaju mlađi ljudi jer moraju reorganizirati stranku i pripremiti se za parlamentarne izbore”.

Od rujna do studenog, prema sadašnjim najavama, DP će birati novo vodstvo. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti tko će doći na čelo DP-a i što sve podrazumijeva reorganizacija stranke. I hoće li novo vodstvo, unatoč sadašnjim sukobima, možda značiti i korak prema HDZ-u? Zadnjih godina nagledali smo se raznih kombinacija, pa ne bi trebalo iznenaditi ni ako HDZ i DP na kraju postignu neki interesni dogovor. Pogotovo što i jedni i drugi žestoko udaraju po lijevo-zelenoj koaliciji koja na parlamentarnim izborima za tri godine ima priliku ostvariti značajan rezultat.