Gradonačelnica Supetra Ivana Marković: Nisam napustila Brač usred noći, važno je da se zna cijela kronologija

Nakon što je u tekstu ‘Nevjerojatno što je izgovorila, čak i za ovu našu kloaku. Samo Bog zna što se moglo dogoditi da ljudi nisu reagirali‘ novinarka Jutarnjeg lista Goranka Jureško osvrćući se na gradonačelnicu Supetra Ivanu Marković napisala ‘Što li tek reći za Ivanu Marković, gradonačelnicu Supetra? ‘Selo gori, a baba se češlja!0. Usred požara koji je harao Bračem, istina ne u Supetru, ali tek koji kilometar dalje pa moguće zatreba dragocjena pomoć susjeda, otišla je na subotnji riječki Hod za slobodu. Teško je reći je li to njezin osobni odabir važnosti događaja ili je Siniša zaključio da na Braču mogu i bez Ivane, a dobro je da je što više esdepeovaca na ‘javnom naslikavanju‘‘, na mail naše redakcije stigla je reakcija prozvane gradonačelnice koju prenosimo u cijelosti.

- Poštovana redakcijo i uvaženi urednici Jutarnjeg lista,

poštujem rad novinara i poštujem slobodu izvještavanja, kao i pravo novinara da kritički propituju rad javnih dužnosnika. Međutim, osjetila sam potrebu reagirati na članak koji je u Jutarnjem listu objavila gospođa Goranka Jureško, a u kojem sam prozvana zbog toga što sam navodno napustila otok Brač usred najveće krize požara kako bih prisustvovala „Hodu za slobodu“ i neshvatljivo mi je zašto je konstrukcija s ultradesnih portala, prema kojoj sam „hodala dok je Brač gorio“, prepisana bez provjere najosnovnije kronologije.

Taj trenutak autorica prikazuje kao dokaz moje nesposobnosti, unatoč tome što Grad Supetar vodim već četvrti mandat i što je Supetar danas drugi grad u Hrvatskoj po rastu broja stanovnika. Ove smo godine prvi put u povijesti imali tri prva razreda osnovne škole i najveći broj učenika do sada. Gradimo novu školu, otvorili smo nove jasličke kapacitete, a u vrtiću i jaslicama imamo više od 200 upisane djece. To su podaci kojima se malo koja sredina u demografskoj pustoši u RH može pohvaliti te su konkretni rezultati višegodišnjeg rada i odgovornosti koju kao gradonačelnica nosim. I to grada na otoku.

Smatram da je važno iznijeti cijelu kronologiju događaja jer način na koji je ona prikazana u članku stvara potpuno pogrešan dojam o tome gdje sam bila, što sam radila i, što je najvažnije, kada je došlo do najteže eskalacije požara.

Prije svega, otok nisam napustila usred noći niti u trenutku kada je Milna bila ugrožena kako je objavljeno.

Otok sam napustila u petak zbog održavanja Glavnog odbora svoje stranke u Rijeci, kojem sam prisustvovala kao članica Predsjedništva. Na najavljeni i legitimni „Hod za slobodu“, koji se održavao prije GO-a SDP-a, otišla sam iz svojih uvjerenja i potrebe da se, u okolnostima u kojima se prava žena iz dana u dan ponovno dovode u pitanje, javno borim za njihovu zaštitu.

To je moje pravo kao građanke, ali i kao saborske zastupnice i političarke. Ne mislim da sudjelovanje na legitimnom javnom okupljanju samo po sebi znači da sam prestala obavljati svoje dužnosti gradonačelnice.

Ali jednako je važno reći što se na Braču u tom trenutku stvarno događalo.

Požar koji je izbio u četvrtak navečer, 10. rujna, u petak je stavljen pod kontrolu te je bila najava velike kiše za koju smo mislili da će pomoći . U tom trenutku (ali ni u jednom deugom) poža nije bio na području Grada Supetra niti je imao razmjere kojima smo svjedočili u noći sa subote na nedjelju. Prije polaska konzultirala sam se o stanju na požarištu i otišla u trenutku kada sam imala informacije da je situacija stavljena pod kontrolu.

U subotu ujutro, kada se održavao „Hod za slobodu“, prema informacijama koje smo dobivali s terena, situacija je bila stabilna.

Prijepodne, odnosno u jutarnjim satima 12. rujna, hodogram VOC-a Brač i DVD-ova otoka Brača bilježi relativno stabilnu situaciju. U zapisu oko 11.22 sati navodi se da je „noć prošla dobro, svi na broju, sve bitno obranjeno“, kao i da je situacija „bolja nego kad smo ulazili u noć“. Nažalost kiša nas je mimoišla, dok se Split potopio.

Računali smo, kao i ljudi koji su tada vodili intervenciju na terenu, da je situacija pod kontrolom.

Ono što je u cijeloj priči izostavljeno jest činjenica da sam tijekom cijele subote bila u stalnoj komunikaciji s ljudima na terenu. Bila sam u koordinaciji s ljudima iz sustava civilne zaštite Grada Supetra, glavnim vatrogasnim zapovjednikom Republike Hrvatske, načelnikom Stožera civilne zaštite Splitsko-dalmatinske županije, kao i s VOC-om Brača.

Informacije o stanju na požarištu dobivali smo kontinuirano kroz našu grupu svih načelnika i operativnih jedinica županije i otoka Brača.

Istoga dana, oko 11 sati, objavila sam i javno informacije o stanju požarišta. Dakle, komunikacija s otokom i službama nije prestala zato što sam bila izvan Brača.

I upravo je to važno za razumijevanje cijelog događaja.

„Hod za slobodu“ održan je u subotu između 10 i 10.30 sati ujutro. GO SDP-a bio je u 11 sati.

Prava, dramatična eskalacija prema Milni dogodila se tek mnogo sati kasnije.

Oko 19.20 sati u subotu zabilježena je nova aktivacija požara kod Ložišća, a oko 20.47 sati u hodogramu je zabilježeno da je požar krenuo prema Milni. Sve se odigralo brzinom munje. Uslijedili su evakuacija uvale Maslinova, ugrožavanje turističkog naselja, angažiranje specijalne policije i brodova Lučke kapetanije, isključenje dalekovoda te stacioniranje Hitne pomoći u DVD-u Milna.

Požar se u svega nekoliko sati iz situacije koju smo smatrali stabilnom pretvorio u ozbiljnu ugrozu ljudi i imovine u Milni.

Tada više nije bilo nikakve dvojbe o ozbiljnosti situacije.

Nakon prve informacije o naglom širenju požara prema Milni nazvala sam načelnika Općine Milna Franu Lozića i razgovarala s njim o situaciji. Oko 21.30 sati, čim sam dobila prve informacije o razmjerima nove situacije, sjela sam u automobil i krenula prema Splitu. Vozila sam tijekom noći i oko 3 sata ujutro stigla u Split, ukrcala se na prvi trajekt i u ranim jutarnjim satima ponovno bila na Braču.

Od oko 6 sati ujutro bila sam na raspolaganju svima kojima je bila potrebna pomoć.

U Supetru smo tijekom noći aktivirali prihvatni centar u školskoj sportskoj dvorani, gdje sam osobno koordinirala ravnateljicu srednje škole. Tamo nisu bile samo brojke u statistici. Bili su ljudi koji su tijekom noći morali napustiti svoje smještaje, među njima obitelji i strani turisti koji nisu znali što će se dogoditi s njihovim odmorom, a neki nisu znali ni gdje će provesti noć.

Te sam ljude osobno obišla, razgovarala s njima, tješila ih zagrljajem i brinula da im se osigura sve što im je potrebno, od hrane i vode do smještaja i informacija. Jednoj gospođi iz Ujedinjenog Kraljevstva dala sam svoje cipele jer je u evakuaciji smočila svoje. Mađarski bend posljednji je ostao u dvorani i razgovarala sam s mađarskom javnom televizijom, čiji su novinari željeli znati kako su njihovi sugrađani. I tu smo poslali lijepu sliku o našoj zemlji.

Grad Supetar, njegovi ljudi, Crveni križ, turističke zajednice, školsko osoblje i drugi uključeni organizirali su prihvat i pomoć. Medijski izvještaji govore o različitom broju zbrinutih, ovisno o trenutku u kojem su novinari izvještavali, ali ono što je neupitno jest da je prihvatni centar tijekom noći funkcionirao i da su ljudi bili zbrinuti i tijekom nedjelje.

Ujutro sam, zajedno s načelnikom Milne i zapovjednikom, obišla najteže pogođene dijelove požarišta. Razgovarala sam s vatrogascima koji su cijelu noć bili na prvoj crti. Obišla sam ponovo i ljude koji su bili smješteni u dvorani u Supetru te bila na raspolaganju svim medijima od 7 sati ujutro, što je sve dokumentirano i provjerljivo. Dala sam izjavu uživo s načelnikom Milne i zapovjednikom na HRT-u u 9 sati, s mjesta požara. Moje zaduženje bilo je brinuti o ljudima koji su evakuirani i biti u kontaktu s novinarima oko toga.

Sudjelovala sam u koordinaciji daljnjeg zbrinjavanja, uključujući komunikaciju oko stranih državljana i kontakte s nadležnim institucijama te Ministarstvom vanjskih i europskih poslova.

U 15 sati sudjelovala sam i na sastanku kriznog stožera u Milni, kada je otok obišao potpredsjednik Vlade Tomo Medved, zajedno s glavnim vatrogasnim zapovjednikom Republike Hrvatske. Razmijenili smo informacije i iskustva, razgovarali o svojim zaduženjima, stanju na terenu i daljnjim aktivnostima.

U svakom trenutku nastojala sam biti upoznata sa svim informacijama.O svemu tome postoje javno dostupne snimke, fotografije i medijski izvještaji.

Zato smatram važnim ponovno naglasiti jednu vrlo jednostavnu vremensku činjenicu:

„Hod za slobodu“ održan je između 10 i 10.30 sati ujutro u subotu. Najteža eskalacija požara prema Milni počela je tek navečer, više sati kasnije.

Ne mogu prihvatiti konstrukciju prema kojoj sam u trenutku najveće krize „otišla hodati“, jer ta konstrukcija jednostavno ne odgovara kronologiji događaja.

Naravno, svatko može postaviti pitanje je li bilo mudro da gradonačelnica otoka na kojem traje požar uopće odlazi s otoka zbog političke obveze i javnog događaja. To je legitimno pitanje i prihvaćam da novinari o tome imaju pravo imati kritički stav.

Požari su nepredvidivi i nitko u petak ujutro nije mogao znati što će se dogoditi u subotu navečer. To nije bio prvi požar te sezone niti je u trenutku mog odlaska postojala informacija da će se situacija kasnije tako dramatično promijeniti.

I pritom želim naglasiti još nešto što je osobno važno.

Općina Milna možda administrativno nije Grad Supetar, ali to je moj otok. Na tom sam otoku rođena, na njemu živim i za njega sam kao gradonačelnica Supetra odgovorna zajedno s drugim načelnicima i gradonačelnicima. Kada je ugrožen bilo koji dio Brača, meni nije svejedno.

Isto sam postupala i kod požara u Pučišćima ovog ljeta, kao i kod svakog drugog požara svih ovih godina.

Zato mi je potpuno neprihvatljivo stvarati sliku kao da sam okrenula leđa ljudima zato što sam bila izvan otoka jedan dan.

Jedno je kritizirati moju odluku i procjenu, a drugo je tu odluku prikazati kao da sam napustila krizno područje upravo u trenutku kada je Milna gorjela i da sam zbog političkog okupljanja zanemarila svoje građane iako na mom području nije ni bilo požara.

To nisu iste stvari.

Također smatram važnim pojasniti i svoju ulogu u samom sustavu gašenja požara. Gradonačelnica nije osoba koja zapovijeda vatrogascima na požarištu. Operativno vođenje intervencije imaju profesionalni vatrogasni zapovjedni lanac i nadležni stožeri.

Moja je odgovornost kao gradonačelnice osigurati funkcioniranje lokalnog sustava, logistiku, komunikaciju, pomoć stanovništvu, prihvat evakuiranih i koordinaciju s nadležnim institucijama, kao i osigurati da naši vatrogasci imaju potrebnu opremu, vozila i uvjete za siguran rad. I to kada je požar na mom području, ali naravno, kolegama uvijek uskačemo.

A upravo se na podizanju razine protupožarne zaštite sustavno radi svih ovih godina.Odnos Grada Supetra prema vatrogastvu nije počeo 10. rujna 2026. godine. Godinama ulažemo u vatrogasce i protupožarnu zaštitu.

Izgradili smo novi vatrogasni dom DVD-a Supetar, projekt Grada Supetra i općina Nerežišća, Postira i Sutivan, vrijedan više od 20 milijuna kuna, velikim dijelom financiran europskim sredstvima. Hrvatska vatrogasna zajednica opisala ga je kao najmoderniji vatrogasni dom u Hrvatskoj. https://hvz.gov.hr/vijesti/na-bracu-otvoren-najmoderniji-vatrogasni-dom-u-hrvatskoj/2931

Samo je ovogodišnjim proračunom za sufinanciranje DVD-a Supetar predviđeno 556.456 eura.

U proteklom razdoblju nabavili smo i novo navalno vatrogasno vozilo vrijedno 649.450 eura, uz sufinanciranje Splitsko-dalmatinske županije od 120.000 eura. https://www.vatrogasci-supetar.hr/u-dvd-supetar-stiglo-novo-vatrogasno-vozilo/

Ispred nas je i nabava novog tehničkog šumskog vozila s opremom vrijednog 253.000 eura, u okviru projekta „Trolokve – Vrtovi zelene budućnosti“.

Malo se koji grad naše veličine može pohvaliti sustavom protupožarne zaštite u koji se toliko kontinuirano ulagalo. Grad Supetar je godinama radio upravo ono što smatramo svojom obvezom: stvarati uvjete da naši vatrogasci na teren mogu izaći opremljeni, sigurni i spremni.

Na području otoka Brača djeluju brojni vatrogasci, a zapovjednik DVD-a Supetar vodi i operativno područje Brača i ljude koji su u svakom trenutku spremni stati između požara i ljudi, kuća i prirode. Znam te ljude pojedinačno jako dobro. To su moji sumještani i zajedno smo dijelili puno toga, od izgradnje vatrogasnog doma i deložacije iz starog doma, preko korone, do današnjeg modernog zdanja i razine koju smo postigli. Bilo je grubih i lijepih trenutaka.

Za svakog našeg vatrogasca, a posebno za vatrogasce DVD-a Supetar, kada izađu gasiti požar, kao gradonačelnica strepim da se sigurno vrate svojim kućama jer se smatram i odgovornom za njih.

To je ono o čemu razmišljam kada govorim o protupožarnoj zaštiti.

Tijekom ovog požara Grad Supetar i Komunalno društvo Grad organizirano su osiguravali hranu i vodu vatrogascima na terenu te smo bili u stalnoj koordinaciji s Općinom Milna oko potreba na terenu.

Zato mi je posebno teško kada se višegodišnji rad kojim smo stvarali i razvijali taj sustav svede na jednu fotografiju ili jednu političku odluku i iz toga izvede zaključak o mojoj nebrizi za požare i vatrogasce.

Naši vatrogasci upravo zahvaljujući svim ovim ulaganjima nisu bili nespremni. Bili su, kao i uvijek, opremljeni, organizirani i spremni suočiti se s jednom od najtežih požarnih situacija koju je Brač imao posljednjih godina.

I na to sam kao gradonačelnica Supetra ponosna.

Kao što sam ponosna i na ljude koji su te noći i jutro u Supetru otvarali dvoranu, donosili hranu i vodu, prihvaćali evakuirane, pomagali turistima, koordinirali prijevoz i činili sve što je bilo potrebno.

Ovo ne pišem zato da bih tražila poseban tretman kao javna osoba.

Upravo suprotno. Kao gradonačelnica i saborska zastupnica prihvaćam javnu kritiku i svjesna sam da će svaka moja odluka biti pod povećalom.

Ali očekujem ono što očekujem od svih javnih aktera: da se kritika temelji na činjenicama.

U ovom slučaju činjenice su provjerljive. Postoji hodogram intervencije. Postoje komunikacije nadležnih službi. Postoje javno objavljene informacije. Postoje fotografije, snimke i izvještaji više medija.

Postoji kronologija koja jasno pokazuje kada je požar bio stabiliziran, a kada se ponovno i dramatično aktivirao prema Milni u večernjim satima.

Zato molim redakciju Jutarnjeg lista da, uz pravo na mišljenje i kritiku, uvaži i pravo javnosti da zna cijelu priču.

Također, ne tražim niti želim demant, već želim da se budući istupi temelje na provjerenim činjenicama, napisala je Ivana Marković.